Čelnik stranke DESNO Anto Đapić u subotu je u Splitu predstavio kandidaturu za predsjednika Republike. Osim o promjeni Ustava kojom bi ukinuo Zakon o pravima nacionalnih manjina te o promjeni izbornog sustava, govorio je o svojim komparativnim prednostima u odnosu na druge kandidate desnice – Kolindu Grabar-Kitarović i Miroslava Škoru.
U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju odgovorio je na glasine da je igrač HDZ-a i da je u predsjedničku kampanju ušao da pomogne Kolindi kao i da će mu ta stranka prikupljati potpise i glasove.
– To dolazi iz Škorina tabora, od mog prijatelja Bujanca. On je glavni guru Škorine kampanje, alfa i omega i sve više gubi živce jer uviđa da njegov kandidat nije ono što je on mislio, rekao je Đapić.
Kažete ‘mog prijatelja Bujanca’: je li to sarkazam? Jeste li prijatelji?
– Čujte, ja sam bio gost u ‘Bujici’ ne znam koliko puta. Ne znam zašto je gospodin Bujanec istaknuo tu kvalifikaciju. Godinama se provlači da sam ja blizak HDZ-u, a HDZ je mene uništio, dok je Bujančev kandidat čovjek kojemu je HDZ dao sve. Škoro je bio generalni konzul u Pečuhu bez ikakva političkog iskustva, kasnije i saborski zastupnik HDZ-a. Svi kandidati desnice očekuju glasove od HDZ-a, pa i ja.
I na prošlim izborima 2014. sudjelovali ste u kampanji, a onda ste u finišu odustali i pozvali svoje birače da glasaju za Kolindu?
– Tada su bile druge okolnosti. Tada sam procijenio da Kolinda može pobijediti Josipovića, bilo je potpuno normalno da to učinim. U ovih pet godina predsjednica je ispunila neka moja očekivanja, ali nije sva, pa stoga držim da sam bolji kandidat desnice od nje. Uostalom, i Bujanec je bio zagovornik Kolinde Grabar-Kitarović, puno veći nego ja”, dodao je Đapić.
Kandidirao se i 2000. na predsjedničkim izborima, dobivši 50.000 glasova, manje od dva posto. Smatra li da danas ima veće šanse nego onda?
– To su bile drukčije okolnosti, odmah nakon smrti predsjednika Tuđmana. Meni se nije išlo u tu utrku, ali HSP je tada bio jak, pa smo odlučili u stranci da moramo imati svoga kandidata. Bio sam peti od 12 kandidata, ne mislim da je to bio neuspjeh. Danas su moji protukandidati slabiji, a moja politička pozicija je jača, kazao je Anto Đapić.
Jedan od glavnih akcenata je smanjivanje prava srpskoj manjini?
– Imam negativan odnos prema političkom srpstvu, a ne prema Srbima. Pupovac svoj rad temelji na stečevinama Hrvatsko-srpske koalicije iz Austro-Ugarske i doba kad je hrvatska država bila definirana kao država hrvatskog i srpskog naroda. To je i jedan od razloga zbog kojih je izbio rat. Mislim da bi Hrvatsku trebalo ustavno definirati kao “nacionalnu državu hrvatskog naroda” i točka, bez nabrajanja manjina.
Zar ustavni obzir prema manjinama nije civilizacijski standard?
– Ne mislim tako. Dapače, mislim da je to katastrofa. Toga nema nigdje u Europi. Štoviše, Venecijanska komisija kaže da to treba izbjegavati, osim ako su manjine na neki način posebno ugrožene u društvu. I upravo to Pupovac koristi pa stalno tvrdi da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi.
O incidentima i fizičkim napadima na srpske građane u Hrvatskoj?
Toga će uvijek biti, na takve incidente mora reagirati hrvatska država. Ali to je daleko od svake vrste ugroze. Pogledajte kakav je položaj Hrvata u Vojvodini. Kakva oni prava imaju?
Zar ne mislite da bi smanjivanje prava srpskoj manjini u Hrvatskoj vjerojatno posljedično pogoršalo i položaj hrvatske manjine u Srbiji?
– Teško da im može biti lošije. Gledajte, pitanje tko se kako osjeća etnički, to mi nikad nije bio problem, ali da Pupovac bude prva instanca koja će govoriti o karakteru NDH, to mi jest problem. Polazeći od teze predsjednika Tuđmana da je NDH bila i izraz težnji hrvatskog naroda za državom, jasno je da se samo Hrvati mogu izjašnjavati o NDH, nitko drugi.
A žrtve? Odričete pravo žrtvama NDH da govore o tome?
– Onda možemo reći da je i ustaški pokret nastao kao reakcija na velikosrpsko ugnjetavanje u staroj Jugoslaviji. To je vrlo složeno pitanje, mi smo dva puta ratovali s njima. To su dva vrlo stara, ali vrlo različita naroda.
Hrvati i Srbi?
– Da.
Vi ste vrludali u javnom stavu prema NDH: 90-ih je slavite, a 2003. se ograđujete od ustaškog pokreta jer je bio gubitnički?
– Nisam vrludao. To nije sporno: NDH je bila izraz volje hrvatskog naroda za državom, sa svim svojim manama i vrlinama, koje će ocijeniti hrvatski narod, ali bila je gubitnički, poraženi projekt. A mi slavimo pobjede, ne poraze, i zato slavimo Domovinski rat. O NDH se govori kao da u njoj nije bilo ništa pozitivno, a bilo je i kulture, umjetnosti…
Rasnih zakona?
– To je stvar kojom se Hrvati svakako ne mogu ponositi. Apsolutna sramota. Ali nije Hrvatska jedina koja je to imala, sve njemačke saveznice morale su donijeti te zakone. Ja sam se u Izraelu jasno odredio o tom dijelu karaktera NDH. O tome treba suditi, ali ne oni koji preko Jasenovca žele nabiti genocidni karakter čitavom hrvatskom narodu.
Napadate Pupovca i druge kojima smetaju simboli HOS-a. Zar nije i Tuđman, na kojeg se često pozivate, bio protiv toga, tvrdeći da isticanje tih simbola šteti Hrvatskoj?
– S Tuđmanom sam razgovarao 1994., nakon Washingtonskog sporazuma, kad me je pozvao da me pita što mislim o tome. Bio sam iznenađen što je zvao mene, a ne nekog iz HSLS-a, koji je tada bio dvostruko jači od HSP-a. I Tuđman mi kaže: “Uskoro planiram pokrenuti operaciju oslobađanja zemlje. Koliko mi vi možete angažirati veterana HOS-a?” I ja sam odgovorio: “Četiri-pet tisuća.” To su bile naše realne mogućnosti. A Tuđman mi kaže: “Zato sam zvao vas, a ne HSLS.”
Tuđman je imao kritički odnos prema HOS-ovim simbolima, ali je znao da je HOS bitan faktor u stvaranju države. Mogu se naše oznake Tuđmanu ili vama ne sviđati, ali to je politička činjenica.
R.I. /Foto:pxll
