Arhitekt koji je postao pater: Tko je Ike Madurić, svećenik koji je stao između branitelja i policije

Pater Ike Mandurić, isusovac iz Palmotićeve ulice u Zagrebu, stao je na vrata crkve sv. Marka i spriječio sukob policije i prosvjednika.

Pater Ike nije župnik u Crkvi sv. Marka već je došao dati podršku prosvjednicima, a činio je to u više navrata u šatoru u Savskoj ulici.

Uz njega se moglo vidjeti i don Damira Stojića, studentskog kapelana. Pater Ike Mandurić studentski je kapelan bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, a trenutačno je zadužen za rad s mladima u Studentskom katoličkom centru, popularno zvanom SKAC.

Mladi ga doslovce obožavaju, a za svećenika se zaredio u zreloj dobi. Kao diplomirani arhitekt u isusovački novicijat stupio je 1999., a za svećenika je zaređen 2009.  Svoj je duhovni poziv odabrao u 37. godini života.

U mladim danima aktivno se bavio sportom, bio je perpektivni bacač koplja (s jednog natjecanja u bacačkim disciplinama donio je čak tri medalje) 90-ih je  bio hrvatski branitelj, a onda se zaredio za svećenika.

“Bog me je pozvao i ne bih mogao živjeti da nisam pošao za tim pozivom”, objasnio je prijateljima zaređenje za svećenika.

“Sinoć sam gasio branitelja koji gori. Čim se plamteća buktinja srušila na pod, skočio sam sa stepenica, odbacio megafon, strgnuo sam jaknu sa sebe i počeo ga njome gasiti. I Vito isto tako. Mahali smo i bjesomučno mlatili i mlatili po vatri iz sve snage, ali nije išlo. Žamor i vrisak mladih koji su do tada s nama molili krunicu, činili su vrijeme nemoguće dugim. Netko je bacio i jednu deku na njega, ali i dalje bukti. Nastojao sam mu jaknom barem prekriti lice da dobijemo na vremenu, ali nije puno pomagalo. Činilo se da ćemo izgubiti bitku.

Čovjek, branitelj, gori, tu preda mnom, i ne mogu ga ugasiti. Dok najednom: „Aparat za gašenje, aparat za gašenje!“ – zavikne tko. Sekunde su bile kao minute dok nisu dotrčali s aparatom za gašenje… Tko bi se nadao da postoji i aparat za gašenje. Suknu bijeli dim, sve nas prekri oblak, i ugasiše vatru. Učas liječnici, stadoše s njega skidati odjeću, stavljati obloge. Počeo je jaukati. Živ je! Nakon nekoliko minuta i policija, hitna iz grada…”, napisao je u tekstu za poratl Narod.hr.

“Povreda dostojanstva branitelja, marginaliziranje, zapostavljanje, šutnja, površno slavljenje državnih blagdana, podučavanje krive, netočne povijesti, „zbrinjavanje“ branitelja u kojem ih se miče s pijedestala sadašnjosti i povijesti – to je uzrok svih nezadovoljstava i pravi stres, pravi PTSP. Jer, oni ne mogu živjeti s tim da je njihova žrtva bila bespotrebna i suluda.

No, oni se ne mogu niti izboriti za dostojanstvo svetinje koja im je sveta, pa hoće nestati s lica zemlje, i svojim nestankom izreći posljednje ogorčenje. Oni ne mogu vratiti dostojanstvo Domovini jer oni nisu na vlasti, ali ne mogu niti živjeti s tim da onaj tko je na vlasti, to sveto obeščašćuje. To je dužnost vlasti! Svaka vlast ima dužnost, i mora učiniti to da branitelji nekoliko puta godišnje sjede počasnim ložama, ili prolaze u svečanim defileima”, napisao je pater Ike nakon toga događaja, poručivši braniteljima da se ne boje.