BALVAN REVOLUCIJA Ljevičari pobunili studente da bi preuzeli Hrvatske studije

Studenti viču a profesori šapuću ili Kako je revolucija pojela vlastitu djecu. Ovo je prava istina o pobuni studenata Hrvatskih studija.

Pravni položaj Hrvatskih studija bio je tema sjednice Znanstveno-nastavnog vijeća (ZNV) Hrvatskih studija održane 9. siječnja 2017. Većinskom odlukom tog tijela podržan je prijedlog o daljnjem razvoju Hrvatskih studija iz sveučilišnog centra u sveučilišni odjel s konačnim ciljem dobivanja statusa fakulteta unutar zagrebačkog Sveučilišta.

S tom odlukom nije bila zadovoljna skupina profesora na Hrvatskim studijima, koja se već više mjeseci (dok ova sjednica nije ni bila u planu) sukobljavala s voditeljem Hrvatskih studija Marijem Grčevićem i ostalim članovima uprave koji nisu odgovarali njihovom svjetonazorskom profilu i prizemnim osobnim interesima.

Ta skupina, na čelu s Pavelom Gregorićem, javno je huškala studente na pobunu protiv nove uprave (bojeći se s njom otvoreno konfrontirati iz straha od gubitka vlastitih položaja).
Razvoj događaja na sjednici ZNV-a od 9. siječnja prisilio ih je na stvaranje kaosa kao jedinog izlaza iz teške situacije u kojoj su se našli.

Preko svoje facebook stranice koju su cinično nazvali “Studenti govore” (premda bi ju zapravo trebali nazvati “Studenti viču a profesori šapuću”) danima su stvarali atmosferu linča protiv uprave Hrvatskih studija, odnosno vlastitih kolega, temeljeći svoje teze na školskom primjeru teorije zavjere.

U glavnim crtama njihova se priča svodila na zastrašivanja studenata koja su naknadno stavljena studentima u usta.

Dva najočitija primjera toga su navodne izjave studenata: “Cura mi studira na tom faksu… svaki dan je u depri zbog toga… koliko truda i besanih noći je uložila u učenje da bi se sad sjetili ukinuti faks” i “Ne želim da budućem poslodavcu moram objašnjavati da sam završila fakultet, a ne tečaj”.

Besmislenost ovih teza o iznenadnom ukidanju Hrvatskih studija ili njegovom institucionalnom slabljenju najočitije je demantirana drugim dijelom ove paranoidne besmislice o uroti rektorata i uprave Hrvatskih studija objavljene u istom članku.

Ta teza glasi ovako:

“Rektorat Sveučilišta u Zagrebu odlučio je preuzeti stvari u svoje ruke, od imenovanja voditelja HS-a koji nema podršku većine nastavnika i studenata, do postavljanja Odbora koji će, umjesto HS-a, odlučivati o njegovoj sudbini.

Odborom predsjeda Ante Čović, u njemu je i Mislav Ježić, a obojica su s aktualnim ministrom znanosti i obrazovanja Pavom Barišićem, bili dio osnivačkog vodstva Hrvatskih studija.”(1)

Zašto bi rektorat – pod pretpostavkom da njegovo vodstvo ima neki “tajni plan” s Hrvatskim studijima – na njegovo čelo postavili osobu od svog povjerenja (Grčevića) i onda Hrvatske studije ukinuli?

Svjesni da u ovu besmislicu ne mogu uvjeriti apsolutno nikoga (što je Gregoriću suptilno poručeno iz vodstva stranke Pametno)(2), navedena skupina na čelu s Gregorićem, afirmirala je rezervnu priču o tome kako se Hrvatske studije neće ukinuti ali im se neće dati ni status fakulteta. To su priopćili dijelu zastrašenih studenata u verziji: diplome vam neće ništa vrijediti, bit ćete ne konkurenti pri zapošljavanju.
Ova priča pomno je smišljena s ciljem stvaranja panike među studentima i – urodila je plodom.

Kada je Gregorić sa skupinom svojih istomišljenika okupljenim studentima na njihovom skupu poručio da treba prosvjedovati (“Inzistirajte!”), njegovim suradnicima je bilo jasno da im se mora ponuditi nešto što će ih doista pokrenuti na prosvjed. I tako je smišljena teorija o tome da im neće biti moguće naći posao s diplomom sveučilišnog centra ili sveučilišnog odjela.

Nakon toga preko naklonjenih im medija, stvorena je atmosfera panike u kojoj su konkretne činjenice posve zanemarene. Sjednica ZNV-a od 9. siječnja koja je isticana kao majka svih prijepora u istom izvoru tumačena je različito.

Prema prvoj verziji omjer glasova na ovoj sjednici je bio 18 nasuprot 14:

“U međuvremenu, Znanstveno-nastavno vijeće (ZNV) Hrvatskih studija već je izglasalo prijedlog da Hrvatski studiji, umjesto sveučilišnog centra, postanu sveučilišni odjel. Na podršku od 18 glasova za takvu promjenu pravnog statusa, u odnosu na 14 onih koji su bili protiv ili suzdržani, presudno je utjecalo ukupno pet glasova Filozofskog fakulteta Družbe Isusove.”(3)

Prema drugoj verziji (koja se pozivala na izvore iz studentskih krugova, odnosno na protagoniste prve verzije) omjer je bio 18 nasuprot 8 i 9 (odnosno 17) glasova: “Prijedlog je izglasan i to s 18 glasova za, 8 glasova protiv i 9 suzdržanih.”(4)

Pitanje nelogičnosti kako je moguće da se broj članova ključne sjednice ZNV-a po potrebi smanjivao i povećavao, elegantno je riješen sljedećom dezinformacijom: glasovi su pogrešno prebrojani.(5) Ta laž osim što je trebala relativizirati Gregorićevu odgovornost koji se na toj sjednici nije pojavio (zbog čega je između njega i njegovog najbližeg suradnika Tomislava Janovića izbio žestok sukob), (6) trebala je dodatno razjariti studente i potaknuti ih na prosvjed.

U takvom ozračju koji u Hrvatskoj nije viđen još od vremena Miloševićeve balvan revolucije, održan je skup voditelja Hrvatskih studija s nahuškanim studentima. Skup je prošao u posve ne-akademskoj atmosferi u kojoj su studenti iz publike voditelju dobacivali najgore uvrede, vrijeđali njega i ostale članove uprave i njegove riječi prekidale pljeskom i vikanjem.

Te činjenice vidljive su iz teksta kojeg su o ovom skupu objavili sami studenti (7) i videa kojeg su snimili i objavili na svojoj facebook stranici.(8)

Svjestan da u takvom ozračju sastanak više nije moguć, Grčević i ostali članovi uprave Hrvatskih studija su se digli i otišli, a studenti su nakon toga počeli izvikivati parole. Divljaštvo i prostačenje obilježili su skup koji je od početka bio osuđen na neuspjeh, a studentsko vodstvo je najavilo prosvjede pred rektoratom svjesno da im ništa osim toga ni ne preostaje.

Međutim, svi ovi potezi nisu postigli nikakav efekt, osim što su se organizatori skupa na videu kojeg su sami snimali pokazali u svom pravom obliku – kao divlji i nahuškani pojedinci koji manjak ključnih informacija o temi njihovog interesa nadoknađuju upadicama i parolama.

No, jedina pozitivna stvar u čitavom slučaju bila je spoznaja dijela prosvjednika da su izmanipulirani od Gregorićeve skupine.(9)

Ta činjenica, kao i sve izrazitiji sukob između Gregorića i Janovića vjerojatno će dovesti do daljnje diferencijacije unutar skupine na čelu s Gregorićem.(10)

Tomislav Bilić/foto:pxll