U studiju Večernjeg lista gostovala je Bianca Matković, nekadašnja predstojnica ureda Ive Sanadera, saborska zastupnica i ministrica u Vladi Jadranke Kosor, danas vlasnica tvrtke za poslovni i medijski konzalting.
Komentirala je novi saziv Sabora i sve izazove koji očekuju novu vladu.
Građani vas najviše pamte iz ere Ive Sanadera. Tada ste bili predstojnica njegovog ureda, bili ste članica Vlade ali i saborska zastupnica, no danas plivate u poduzetničkim vodama?
Tako je, jako mi je dobro sada i mislim da se više ne vraćam u politiku. U ovom novom sazivu Sabora svjedočimo po prvi puta mnogim situacijama. Recimo po prvi puta na konstituirajućoj sjednici nema predsjednika republike…
Što još možemo očekivati s obzirom na okolnosti?
Mnoge stvari je uzrokovala pandemija koronavirusa. A promjena će sasvim sigurno biti i još. Jednostavno je tako svugdje u svijetu i tome se treba prilagoditi. Teško je sada iz političke perspektive prognozirati mikro situacije ali je sasvim sigurno da je saziv Sabora zanimljiv.
Danas su zastupnici prisegnuli pod maskama, a u tom smislu možemo se jedino nadati da od te institucije neće napraviti maskenbal.
Jesu li možda već napravili maskenbal?
Dajmo im radije još koji mjesec da se snađu pa onda možemo komentirati. Na putu do vaše redakcije čitala sam portale, nekoliko zastupnika objavilo je da im se prijetilo ili su napadnuti. Mislim da se politika ne shvaća ozbiljno. Mislim da bi svi zajedno mogli biti pristojniji, a zatim parlamentarno i demokratski.
Mnogi analitičari kazali su da očekuju ozbiljniju i kulturniju raspravu u ovom sazivu od prethodnog. Što vi mislite?
Iskreno se nadam da će tome tako biti. Kao netko tko ima 16 godina iskustva u politici, ali sam sada obična građanka. No, čini se da nije počelo baš najbolje.
Očekujete li neke esktremne situacije u iduće četiri godine?
Mislim da ne. Ovo što smo danas vidjeli rezultat je vrućih oštrica koje su takve ostale nakon izbora. Fotelje će ih vrlo brzo preuzeti, vrlo brzo će se oni svi sprijateljiti i zajedno piti kavu u saborskom kafiću. Ekstremne svađe i ekstremno ponašanje nikad nisu dobri pa tako ni u Saboru, iako dosta zastupnika pred upaljenim kamera naprosto pokušava takvima biti misleći da ih narod gleda pa će prepoznati njihov tobožnji rad.
Plenković je Vladu sastavio samostalno i s manjinama. Je li na taj način stao na kraj desnici?
Mislim da jest, iz jednostavnog razloga što im je sada pokazao da mu naprosto nisu potrebni. Desnica će biti prisutna u Saboru, ali ne u Vladi iako su na metodi ucjenjivanja gradili svoju predizbornu kampanju.
Nije tajna da poznajete Miroslava Škoru, što mislite o njemu i njegovom političkom putu?
Da, poznajem ga privatno i kroz politiku. On nikad nije gajio nikakve desničarske stavove. Mislim da se tu radi o manjku političkog iskustva i naivnosti. Jednostavno je zaboravio na vjerno biračko tijelo HDZ-a, a osim toga izrazito desna retorika ne prolazi baš lagano u mainstream kad su u pitanju liberalne demokracije.
Kakva je po vama budućnost Domovinskog pokreta?
Ja im dajem rok od šest mjeseci. Neću kazati da će se raspasti, ali njihov klub će se zasigurno smanjiti. Naprosto ne vidim političku srž koja bi ih držala na okupu pošto su cijelu kampanju vodili na tome da postanu uteg HDZ-u i uđu u izvršnu vlast. Pošto ih nema u Vladi jednostavno ne vidim koji ih zajednički cilj može držati homogeno na okupu.
Je li ovakav iznimno dobar rezultat za HDZ pokazatelj novog smjera u kojem će ta stranka ići?
Mislim da se tu nije dogodilo ništa nezapamćeno. HDZ je već dobivao preko 60 mandata i to 2006. godine i tada je sastavljao vladu s manjinama. U svakom slučaju iskustvo pokazuje da HDZ nikad nije uspijevao sastaviti kvalitetnu vladu s krajnjom desnicom. Posljednji put smo to vidjeli na slučaju Mosta.
Postoje li sličnosti između Ive Sanadera i Andreja Plenkovića?
Slični su utoliko što su i jedan i drugi pozicionirali HDZ na desnom centru, a ne na desnici. Obojica su surađivali s nacionalnim manjinama i zalagali se za liberalizaciju društva i europsku politiku.
Što biste izdvojili kao situaciju koja vam je obilježila karijeru u Sanaderovoj vladi?
Tu se samo radilo o izazovima koje sam uspješno ili manje uspješno odrađivala. Pošto sam rođena u Njemačkoj i dijete sam gastrabajtera bila mi je velika čast služiti državi. Stekla sam neizmjerno životno ali i političko iskustvo koje je neprocjenjivo.
Je li vas iznenadio uspjeh platforme Možemo na izborima?
Pa iskreno čak i jest. Očekivala sam da će dobro proći u jedinicama koje pokrivaju grad Zagreb budući da su se tu i najviše profilirali. Odnosno brendirali su se kroz Zakon o obnovi Zagreba nakon potresa i na rušenju Milana Bandića. Oni neće ugroziti SDP na nacionalnoj razini, ali mi je vrlo čudan i neshvatljiv potez Peđe Grbina koji je kazao da bi Tomislava Tomaševića podržao u bitci na lokalnim izborima.
Vi ste poduzetnica pa možda najbolje možete kazati je li država napravila dovoljno za poduzetnike?
Nije, ljute me hrpa nameta koji poduzetnici plaćaju, a ne osjećaju benefite toga. Dok sam bila državna dužnosnica toga nisam bila svjesna. Razumijem da se trebaju plaćati porezi, ali naprosto je vrijeme da golemi, masivni i tromi birokratski državni aparat digitaliziramo i učinimo efikasnijim i pristupačnijim poduzetnicima ali i običnim građanima.
M.M. /Foto:nl
