Na službenim web stranicama vlade Crne Gore, za ne povjerovati, objavljeno je, de facto, priznanje da su školski brod „Jadran“ – ukrali!
Naime, u objavljenom reagiranju njihovog ministra obrane Dragana Krapovića, a nakon što je hrvatski obrambeni ministra Ivan Anušić s njime odbio susret, stoji, među ostalim, citiramo:
„Želim istaći da je između dijaloga i pregovora velika razlika, a ja nisam neko kome ta razlika može promaći, naprotiv, kao ministar odbrane, prihvatio sam razgovor na te teme, ali ne i pregovore jer prihvatanje pregovora znači prihvatanje mogućnosti da ”Jadran” ne bude crnogorski, a ja to otvoreno kažem neću prihvatiti! To je stvar principa i nacionalnog ponosa”, kraj citata.
Skrećemo pažnju na ključnu rečenicu iz Krapovićeve izjave; „….jer prihvatanje pregovora znači prihvatanje mogućnosti da ”Jadran” ne bude crnogorski….„.
Tim djelom izjave crnogorski ministar, sa istančanim političkim radarima, javno je priznao da ako prihvati pregovore s Hrvatskom oko vlasništva nad „Jadranom“ – brod gubi.
Preciznije pojašnjeno, Krapović je priznao da crnogorska strana u pregovorima nema ama baš nikakav valjani pravni argument kojim bi protupravni posjed broda dobio pravni legalitet i legitimitet. Jasno k’o dan, čemu bježanje od pregovora ako imaš neoborivu pravnu argumentaciju?
Činjenicu da su Crnogorci ukrali „Jadran“ sada je, izgleda nesvjesno, u nekakvom lapsusu misli, namjera i loše PR službe, Krapović javno priznao.
Istinu valja uvijek ponavljati, a ona glasi – „Jadran“ pripada Hrvatskoj zato što su Hrvati inicirali i vodili postupak nabave broda, cijelo vrijeme bio je baziran u hrvatskim lukama i da nije bilo agresije ratne koalicije Srbije i Crne Gore na Hrvatsku 1991. godine „Jadran“ nikad ne bi ostao u Tivtu.
Uz to ključni argument da je Jadran hrvatski brod je činjenica da je, kao nastavno sredstvo, cijelo vrijeme pripadao vojnopomorskim školama, a sve vojnopomorske škole bile su na teritoriju Hrvatske.
Nikada se ni jedna vojnopomorska škola nije nalazila na teritoriju Crne Gore pa nema nikakvog pravnog uporišta da je brod vlasništvo Crne Gore.
Jedina veza Jadrana s Crnom Gorom je povremeni remont u Tivtu, nakon čega bi se vraćao u svoje nastavno središte, a ono je bilo u Puli, Divuljama, Dubrovniku ili Splitu.
Tvrdnja Crnogoraca da brod pripada njima jednaka je izjavi urara kojem ste sat odnijeli na servis da je sad sat njegov.
Hrvatska godinama traži od Crne Gore da svoje argumente da je brod njihov predoči ekspertima za međunarodno sukcesijsko pravo, što oni dosad nisu učinili, a iz gornje izjave njihova ministra obrane neće ni učiniti iz jednostavnog razloga – jer ih nemaju.
D.M. /Foto: gov.me
