“Što je onda razlog ove strašne izdaje i posrnuća čovjeka. Ili je uvijek mislio ovako kao sad, ali je lagao i krio se ili je ucijenjen nečim većim i od mene i od vas”, upitala je dramaturginja Biljana Srbljanović, reagirajući na govor patrijarha Porfirija koji je održao nakon “Litije za spas Srbije”.
Srbljanović je na svom Facebook profilu napisala tekst koji prenosimo u cijelosti:
Posljednjih godina pokušavam se suzdržati od komentiranja ispada Srpske pravoslavne crkve, prije svega zato što nisam član te organizacije i smatram da vi pripadnici to sami trebate riješiti, zatim zato što ja ništa ne očekujem, a pogotovo ništa dobro, i na kraju zato što se ne mogu razočarati u nešto što nikad nije skrivalo ono što zapravo jest.
Ipak se sad nešto mislim, više na nekom apstraktnom nivou: što može osobu koja je na poziciji Patrijarha, dakle, kao Papa je, kao kraljica, kao Tito, kao Meryl Streep, kao otac porodice u patrijarhatu, kao zaštićeni sustanar na doživotnom izdržavanju, kao član SANU ili Tony Soprano (nakon smrti majke i ujaka), kao Zeus da je, ili čak i najgori sudac američkog Ustavnog suda, kao Bajaga da je i redovni profesor Univerziteta (prtz), što dakle može čovjeka na poziciji doživotne i neupitne moći, s koje ga nitko može smjeniti, natjera na ovakvu kolaboraciju sa zlom?
Što mogu mu mogu uraditie generali iz Sinoda? Što je leveridž najmračnijih struja inače mračne skupine maškara, da primoraju jednog, do sada manje-više pristojnog čovjeka, da izađe i ponizi sebe tako što pristane da ćuti na razne Nikanore i odlikovanja za razne Šešelje, a progovori protiv nevinih ljudi i proglasi ih za zlo?
Što ga može natjerati na takvo posrnuće?
Razumijem da je to sigurno većinski stav u menadžmentu i da trpi pritiske, ali: što će da mu biti ako kaže – neću?
Neću progoniti progonjenog, neću stati na stranu nasilnika, a protiv žrtve, neću okrivljavati nevine, a krivce da ne spominjem, neću blatiti cijeli jedan svijet normalnih, običnih, ranjivih ljudi – klevećem da su zlo. Eto, neću.
Da je to rekao, što bi mu se moglo dogoditi? Da ga smijene – ne mogu. Dobiti otkaz – isto ne. Šta je onda razlog ove strašne izdaje i posrnuća čovjeka?
Ima dvije mogućnosti:
1. ili je uvijek mislio ovako kao sad, ali je lagao i krio se
2. ili je ucijenjen nečim većim i od mene i od vas. Nema treće.
On odlično zna koliko LGBT ljudi ima među SPC vjernicima. On još bolje zna da ti ljudi trpe nasilje, obespravljenost, poniženje, mržnju, svakojako zlo. On zna da seksualni identitet nije uvoz “Zapada”, nije uvoz ni Istoka, ako ćemo pravo.
LGBT identitet dolazi iznutra, on je dio čovjekove prirode, neodvojiv, prirodan, imanentan i urođen. On zna da je u pitanju jedna toliko prirodna stvar, da je nemoguće racionalno objasniti otpor.
On zna značaj kvir identiteta od antičke filozofije i svih civiliziranih društava, učio je da cijeni pedera Platona, bre. Hoću da kažem, nije u pitanju Risto ili Filaret, svi mislimo da je ipak neki bolji tip.
Zašto onda ovo?
Čemu demonstracija sile, okupljanje ološa da ti se mole protiv prava na život drugih ljudskih bića? Kako i zašto netko pristane na to?
I da je SAMO prešutio arhiepiskope Udbaše, šibicare i švercere, seksualne manijake i bahate budale, klošare što tuđu djecu koja su u pelenama vrijeđaju, pedofile, probisvijete, plaćenike i fašiste u vlastitim redovima, naopako bi bilo, ali dobro, ljudi smo, nikog ne možeš natjerati da ne bude kukavica, jeste sramno, ali i očekivano, nek šuti kad nema snage.
Ali na sve to, na sav taj sebični konformizam, na hibris šutnje koji teško da je oprostiv, kad je konačno odlučio da progovori, odabrao je da nanese još veću nepravdu i bol.
Kakva neobjašnjiva stvar i kakav veličanstveni sebičluk, kakvo posrnuće čovjeka i autoriteta, kakav sunovrat duha, taman i da nije poglavar što mora da nas podsjeća na ljubav i patnju Krista Spasitelja, koji je odgovoran za jedinstvo svih jerarha, a ne samo najgorih među njima, taman da nije ništa od ovoga, tko može naći opravdanje za to?
Sin Božji stradao je i za ove ljude, nikada se nije odrekao bilo koga.
Koji autoritet podržan kakvom arogancijom neki, bilo koji, a pogotovo ovaj sluga Božji, može sebi dozvoliti da prigrabi, pa da se danas, a u ime Spasitelja, svrsta na stanu nasilja i mržnje, a protiv ljubavi nevinih, koje naziva zlom?
Meni je sve ovo toliko potresno da ću, od tuge, postati religiozna, zbog nepravde prema Kristu, što nas je sve, povjesno gledano, zadužio životom. I vlastitom smrću.
