Bivši urednik Večernjeg lista: “Tuđman je napao Šarinića, Gregurića i Hebranga. Rebića je više cijenio nego svog sina”

Nakon što je Jutarnji list objavio reakcije Gregurića, Granića i Šeparovića, razgovarao sam s generalom Markicom Rebićem, koji mi je rekao:

“Osjećam se kao u anegdoti o žabi i škorpionu: ja (žaba) idem pomoći škorpionu (Jutarnji list) da prenese istinu na drugu obaĺu (iz tmine na svjetlost). Kad je žaba prenijela škorpiona preko bare on joj se zahvali, apotom otrovnom strelicom iz repa ubode žabu. Naravoučenije: škorpion je uvijek škorpion!”

Nakon toga pročitao sam  portal Teleskop u kojem Branko Tuđen, glavni urednik Večernjeg lista doba Tuđmana, za kojeg se ne bi moglo reći da je pripadao desnoj struji HDZ-a, u dnevničkim zapisima navodi: “Tuđman je žestoko napao Šarinića, Hebranga i Gregurića. Rebića je više cijenio od svog sina“

Bivši glavni urednik Večernjeg lista u knjizi “S političarima u četiri oka, dnevničke bilješke glavnog urednika” pisao je o odnosu Franje Tuđmana prema ključnim suradnicima i savjetnicima

“Za Markicu Rebića Tuđman je rekao da je bolji od njegova sina Miroslava koji se spetljao s tim Lučićem. Rebić nam drži Haag, dodao je. Tuđman je žestoko napao Šarinića, Gregurića i Hebranga, ali nije spominjao nikakav puč. Događaj se zbio 1. listopada 1998. nešto poslije 12 sati. Prije toga Tuđman je razgovarao s nas nekoliko hrvatskih novinara, te vatikanskim novinarima, uoči skorašnjeg posjeta Pape.

U očekivanju objeda na koji smo pozvani Tuđman se povukao u jedan kut sobe u prizemlju i čak je Tihomira Vinkovića, tadašnjega glasnogovornika, udaljio od nas nekoliko. Valjda da ne čuje, iako je griješio ako je pretpostavljao da će novinari sačuvati tajnu. Ali to je možda bila i Predsjednikova želja, a možda i slabost, zbog čega sam jednom i napisao kako mi se čini da je ponekad previše naivan za politiku. Osobito u bolesti.

Na vrhuncu obračuna jedne skupine hadezeovaca sa Šarinićem, Hebrangom i Gregurićem, Tuđman se opredijelio protiv svoga šefa kabineta Šarinića i novoga ministra obrane Hebranga.Šarinić mora ići, gotovo šapće Tuđman. Žao mi je, ali što mu je trebao onaj intervju nakon toliko godina suradnje i poslije pobjede u Bosni, a prije Papina dolaska. Jesu li umiješane strane službe, pitao se i nastavio: Pašalić je Šariniću nudio razgovor, ali ovaj nije prihvatio. Njihova svađa potječe iz Rijeke, oko Vukića, kojega je Pašalić podržavao.

Zatim se Tuđman okomio na Gregurića koji da je Šariniću podvalio onoga Rusa kojem smo dali putovnicu vjerujući kako Gregurić zna sve o Rusima. Potom se dotaknuo i Hebranga:

Nije dovoljno političan, a ni Ministarstvo obrane nije Ministarstvo zdravstva. Hebrang može tražiti čiste račune od danas, ali ne i od jučer. Za Vladimira Zagorca rekao je da je sa Šuškom kupovao oružje na crno. Tu je bio odličan. Računa, dakako, nije bilo. Pokojni Martinović je na cesti kupovao devize. Tuđman silno hvali Pašalića. Nije jasno čime ga je toliko osvojio. Tuđman je rekao: “Razvio se u odličnog političara. Nema veze s aferom Dubrovačke banke.Čak je imao snage reći da ga je Kutle razočarao. Bilo bi mi teško da i on mora otići. Pašalić nije nikakav ekstremist nego vrlo razborit čovjek.”

Postalo je jasno da je u tom trenutku pobjednik Doktor…Pa opet o Markici Rebiću:  “Za vrijeme Šuška nisam ga ni poznavao”. Što će reći da ga je doveo Pašalić. Tuđman ide oštro protiv tajkuna – on kaže bogatuna – sumnjivo mu je da je Kutle već devedesete bio bogat.Vraćam se u redakciju Večernjeg lista i zapisujem taj Tuđmanov monolog.

Dajem i ocjenu: Čini mi se da je Tuđman ucijenjen. Zdravlje? Kažu izvrsno. Ne sviđa mi se njegova boja. Sumnjam da ima snage za nove borbe.

Odlazak Šarinića, Gregurića i Hebranga narušit će ravnotežu dviju osnovnih struja u HDZ-u i stranku skrenuti posve u desno. Šušak je umro, a Pašalić očito Tuđmanov nasljednik, nije dorastao situaciji. Premda Šarinić, Gregurić i Hebrang nisu neka jedinstvena frakcija, nego više individualci, ipak s Granićem i Valentićem čine neku vrstu ravnoteže.”

M. Marković/Foto: FaH