Bivši vojni ataše: “Ušao sam u tajni silos s ruskim nuklearkama. Ne zavaravajte se!”

Moji kolege vojni atašei iz drugih veleposlanstva u Rusiji i ja bili smo prva “ekipa” kojoj je ruska strana pokazala nuklearne rakete R-36M2 ‘Voevoda’, što je ruski naziv, dok je NATO-ov naziv SS-18 ‘Satan’.

Bio nam je organiziran službeni posjet na tajnu lokaciju na kojoj se nalaze te nuklearne rakete, a koja je jako udaljena od Moskve. Tamo smo ušli u nuklearni silos, u kojemu je stajala raketa. To je, vjerujte, impresivno vidjeti. Radi se o vrlo uskom prostoru u kojemu ona stoji, tako da je sam doživljaj još impresivniji.

Raketa je visoka otprilike kao peterokatnica i zaista izgleda vrlo moćno, a radilo se o samo jednoj raketi, kaže za Slobodnu Dalmaciju prof. Marinko Ogorec, bivši vojni ataše Republike Hrvatske u Rusiji (2000. – 2004.), vojni analitičar i predavač na Veleučilištu Velika Gorica, gdje je voditelj studija Upravljanje u kriznim uvjetima.

Nekako logično pitanje koje se nastavlja na rakete “Satan” bilo je očekuje li naš sugovornik da bi zaista moglo doći do nuklearnog rata, odnosno do ruskog napada nuklearnim taktičkim naoružanjem na Ukrajinu…

Nuklearni sukob nije izvjestan

– Ne vjerujem u nuklearni rat iz samog razloga što to nije tako jednostavno pokrenuti. Jedno su prijetnje nuklearnim oružjem, a drugo je stvarni napad. Morate znati da je za pokretanje nuklearnog napada potrebno napraviti više koraka i proći više razina prije negoli se aktivira nuklearno oružje.

U doba kubanske kize, kada su svijet samo minute ili sekunde dijelile od nuklearnog armagedona, njega je spriječio jedan časnik srednje razine tadašnjeg Sovjetskog Saveza.

Naime, kod njega je bio jedan od dva ključa pomoću kojih se sa sovjetske nuklearne podmornice trebalo gađati američke ratne brodove. Bez tog “drugog” ključa nije bilo moguće pokrenuti armagedon. I on je to odbio, odbio je upotrijebiti taj ključ da bi se aktiviralo nuklearno oružje.

Dakle, dovoljan je samo jedan razuman čovjek da zaustavi propast svijeta. Svi oni koji su direktno uključeni u aktiviranje nuklearnog potencijala vrlo dobro znaju kakav bi to učinak na svijet bio. Većina njih ima svoje obitelji i znaju što bi se dogodilo njihovim obiteljima da “pošalju” raketu s nuklearnim naoružanjem na protivnika. Stoga mislim da možemo biti mirni, barem što se tiče nuklearnog sukoba – kazao nam je Ogorec.

Naš sugovornik kaže da Rusi raspolažu ogromnom količinom naoružanja i vojne opreme.

– Kod njih nema problema oružja i vojne opreme. Oni imaju oružja još iz doba SSSR-a koje je zastarjelo, ali još uvijek funkcionalno.

Nedavno su se na portalima pojavile snimke zahrđalih pušaka za koje se tvrdi kako pripadaju ruskoj vojsci. Međutim, valja vidjeti tko je pustio takve snimke. Ne smijete zaboraviti da u ovom ratu u Ukrajini ne smijemo vjerovati informacijama ni s ukrajinske ni s ruske strane.

Obje strane maksimiraju svoje uspjehe, a minimiziraju uspjehe druge strane, odnosno ni jedna ni druga strana ne priznaju svoje stvarne gubitke.

Ne smijemo vjerovati ni zapadnim medijima, jer oni “navijaju” za Ukrajinu, pa tako i pišu. Stoga moramo biti vrlo oprezni kada su u pitanju informacije s ratišta. Ne možemo vjerovati ni jednima ni drugima – mišljenja je Ogorec.

Nemojte se zavaravati s Rusima

Vratimo se mi na rusko oružje i čime oni raspolažu.

– Imaju oni sve što im treba. Nemojmo se zavaravati da Rusiji nedostaje naoružanja. Imaju jako puno tenkova i oklopnih transportera.

Prije samog početka napada na Ukrajinu Rusi su imali 12 tisuća tenkova i njima su tenkovi i oklopna vozila osnova vojnog djelovanja. Takve tenkove prate taktičke zračne snage, lovci bombarderi i jurišni helikopteri koji lete na malim visinama.

Mnogi govore o zastarjelosti ruskog naoružanja. Ako im je oružje zastarjelo, ne mora značiti da ono nije funkcionalno. Ako, recimo, imate top iz Drugog svjetskog rata, on jest zastario, ali ako je dobro održavan i konzerviran, on je funkcionalan i normalno će pucati. Bivša Jugoslavija imala je puške M-48, koje su bile zastarjele po svim standardima, ali su pucale i mogle su biti upotrijebljene u ratnim djelovanjima – govori Ogorec.

S obzirom na to da od oružja imaju “što god požele”, začuđuje stanje na ratištima u Ukrajini, gdje su Ukrajinci u protuofenzivi i gdje prolaze kroz ruske postrojbe kao da ih nema.

– Rusima nedostaju borbeni moral i motivacija za borbu. Oni ne znaju i ne shvaćaju zašto bi se to morali boriti. A ako vojska nema motivaciju, to je unaprijed gotova ili izgubljena bitka. Evo, sada u ukrajinskoj protuofenzivi ruske su snage bježale i ostavljali svoje naoružanje i vojnu opremu. Istovremeno, Ukrajinci shvaćaju za što se bore. Bore se za slobodu svoje države i to je najbolje “pogonsko gorivo” protiv neprijatelja. Ukratko, Ukrajinci su motivirani, a Rusi nisu – kaže Ogorec.

Mala je korist od mobiliziranih

U Rusiji je prije nekoliko dana proglašena mobilizacija, tijekom koje Putin i njegovi suradnici žele mobilizirati 300 tisuća ljudi. Mnogi su, koji ne žele u rat, već pobjegli iz Rusije, a računa se da je takvih oko 250 tisuća. No, kako se Rusija hvali da pod oružje može staviti 25 milijuna ljudi, ne bi im trebao biti problem mobilizirati 300 tisuća ljudi.

– Oni će bez problema mobilizirati 300 tisuća ljudi, ali kakve će koristi ruska vojska imati od njih, to je pitanje. Oni će vrlo vjerojatno sa svojih položaja bježati kao i ovi koji sada bježe pred ukrajinskom vojnom silom – pojašnjava Ogorec.

Razlika između Rusije onda, kada je prof. dr. sc. Marinko Ogorec bio vojni ataše u Rusiji, i danas ogromna je.

– Ja sam kao vojni ataše u Rusiju stigao samo nekoliko mjeseci nakon što je Putin došao na vlast. Bio sam svjedok toga kako se Rusija “diže iz pepela” i odlazi na jednu organiziranu i strukturiranu razinu. Putin je potaknuo gospodarski uzlet, zaustavio je inflaciju, reorganizirao vojsku, odnosno napravio je puno toga dobroga za Rusiju i njezine stanovnike. Tada su ruske oružane snage postajale modernije.

U međuvremenu, očito je došlo do drugačijeg razmišljanja i funkcioniranja ruskog vojnog i političkog vodstva, tako da Rusija koju sam napustio 2004. i ona od prošle godine, kada sam posljednji puta bio tamo, nije ista Rusija. Osjeća se značajan retrogradni pomak k razmišljanju nekadašnjeg SSSR-a – ocjenjuje Ogorec.

Za kraj pitanje na koje ni vidovnjaci nemaju odgovor. Do kada će trajati rat u Ukrajini?

– To nitko ne zna. Bit će to dugotrajan rat. Međutim, morate znati da Rusi ne vole rat i oni su se naučili braniti. Da kojim slučajem Rusi vode obrambeni rat, situacija na ratištima bila bi vjerojatno drugačija nego sada – zaključuje prof. dr. sc. Marinko Ogorec.

R.I. /Foto: hrt