„Black Kiowa down“ presedan: Ovaj put istragu vodi onaj tko treba

Pred televizijskim kamerama grupira se ekipa iz HRZ-a i MORH-a kako bi, čuvajući sebe, uvjeravali javnost kako će se istraga pada helikoptera OH-58D Kiowa Warrior odvijati posve transparentno i bez straha za zataškavanjem.

Ali, nekako im ne vjerujemo, jer se ni iz dosadašnjih nesreća u HRZ-u nismo mogli okvirno informirati.

Koji su razlozi pada i oštećenja helikoptera Mi-8/17 kod Ivanje Reke, Divuljama, Monte Kopa, Lučkog, Vukovara, pada pet MiG-ova od 1995. do 2014. , pada jednog Mi-24V kod Mliništa u akciji „Maestral“ čiju posadu umjesto da pokupi njegov pratitelj, drugi Mi-24V, ona šokirano biva ostavljena na milost i nemilost srpskoj vojsci….

To nije spriječilo aktere ovog događaja da doguraju ravno do vrha HRZ-a.

Jesmo li ikada doznali razloge ispadanja stražnjeg djela kabine sa MiGa-21 2012. godine? Nismo ni to.

Sjetimo se i sudara MiGova kod Plaškog.

Svim događajima konstanta je jedna pojava koja glasi – sustav nikad ne priznaje vlastitu pogrešku, nego uvijek odgovornost za havariju ili zataška ili nastoji svaliti na pojedinca. To je, naprosto, nepisano elementarno ponašanje našeg vojnog sustava.

Amerikanci će eliminirati muljanje

Na svu sreću, u jednu zrakoplovnu nesreću u Hrvatskoj pop prvi puta (presedan) uključili su se Amerikanci, jer se radi o letjelici koja je proizvod svjetskog zrakoplovnog diva „Bell Textron-a“.

Ne treba biti poseban poznavatelj diplomatskog rječnika da bi se iza službene formulacije kako su Amerikanci „ponudili pomoć“ iščitao neumoljiv imperativ masno boldiranih slova – „Amerikanci će voditi istragu“.

U ovom slučaju američka strana je s razlogom zabrinuta poradi drugih korisnika Kiowe diljem svijeta. Ako je u pitanju tehnička greška, ona može i za druge korisnike Kiowe biti pogubna u određenom trenutku pa zato s nestrpljenjem očekuju objektivnu analizu kako bi mogli u svoje taktike uporabe Kiowa ugraditi “naučene lekcije iz Hrvatske”, ako bude potrebe. S druge strane, za naše prilike to ukratko znači da nema muljanja.

Ali, to sve ne podrazumijeva da se i dalje nećemo čuditi. Evo, naš glavni vojni istražitelj pukovnik Mario Počinok izjavio je kako bi istraga mogla potrajati i do godinu dana?!

To je krah u najavi. Zašto godinu dana? Ne vidimo računicu po kojoj bi istraga tako dugo trebala potrajati. Kakvim se parametrima vodio pukovnik, glavni inspektor prije nego je dao izjavu? Što takva izjava znači za obitelj poginulih? Što te riječi znače za kolege stradalih, ali i generalno za cijeli naš vojno-zrakoplovni sustav?

Svaka čast pukovniku, ali nije nam poznato u kojim se to zrakoplovnim nesrećama brusio i kalio.

Takvom izjavom zasigurno neće umiriti javnost, što je, valjda, bila intencija. Kako se ne radi o zrakoplovnom stručnjaku za istraživanje nesreća, nego tek o jednom od pilota helikoptera (za koje su inače osigurana gotovo sva načelnička i zapovjedna mjesta u HRZ-u), vrlo vjerojatno je posrijedi nečiji šapat sa strane. Možda griješimo, ali imamo pravo na dojam.

S obzirom na to da se radi o HRZ-ovom istražitelju nesreća, radi li se o možda o sukobu interesa?

Zar ne bi trebalo postojati neovisno tijelo za ovakve istrage? Naravno da ne, reći će geniji iz HRZ-a i MORH-a, jer, oni su, eto, vojska, pa valjda to podrazumijeva neka drugu, paralelnu stvarnost gdje sve mora biti tajno, konspirativno, i slične nebuloze. Infantilno umišljaju da sve znaju, a stvarnost ih svaki put demantira.

Ponavljamo, na svu sreću, u slučaj su uskočili Amerikanci pa nas, po običaju, spašavaju nas samih, ali i vlastite pogubne nemoći.

Američki istražitelji u ovoj su nesreći već postavili nesalomljivi okvir stručnost koji u startu lomi svaki bočni pokušaj amaterizma ili populizma.

U 4 godine 3 zrakoplovna istražitelja

Da se još malo referiramo na funkciju glavnog zrakoplovnog istražitelja u HRZ-u. Na prvu, netko neupućen možda osjeća strahopoštovanje prema samom nazivu. Zvučna titula glavnog istražitelja, implicira kako on pod sobom ima cijele timove kolega, istražitelja koji su educirani i opremljeni specifičnom opremom za provedbu poprilično složenih istražiteljskih zadaća. Naravno, u MORH-u nije tako. Baš suprotno.

Na našu žalost, nikakav utjecaj i posebna znanja nema glavni zrakoplovni istražitelj. U hrvatskom slučaju, radi se o čistoj birokratskoj funkciji koju je vrla planerska družina u MORH-u vidjela u nekom uređenom ratnom zrakoplovstvu pa su brže-bolje usvojili po našem receptu gdje je tituliranje svrha sebi samoj.

Zrakoplovni istražitelj se postaje kroz specifične obuke koji se provode u inozemstvu i traju do pola godine. Indikativno, od početka mandata aktualnog ministra obrane Damira Krstičevića, čak su dvojica glavnih zrakoplovnih istražitelja smijenjena iako su prošli formalnu obuku izvan RH. Radi se o pukovnicima Ivandiću i Maranoviću.

Možda su predobro svladali gradivo te se uživjeli u ovu ulogu istražitelja, nastojeći raditi po pravilima struke. Kako objektivnost i stručnost zasigurno nisu vrline koje se njeguju u radnom kolektivu MORH-a, brzopotezno su skinuti sa pozicija. Ili je, pak, nešto drugo posrijedi? Bilo kako bilo, loše smo primili upečatljivu izjavu da će istraga potrajati godinu dana, jer kao da takve riječi prizivaju sjenu protoka vremena, a koja sa sobom vuče i tamu zaborava. Priznajemo, ostavljamo prostora da možda nismo u pravu u opservaciji, ali takvog smo dojma. Željno očekujemo da nas stvarnost demantira.

U kadrovskoj politici koja godinama caruje u HRZ-u, vidljivo je da je rušenje helikoptera vlastitog zrakoplova poželjna osobina za karijeru. Neki su vlastite helikoptere samoobarali na domaćem terenu, a neki, pak, na inozemnom.

Jedan se samooborio za upravljačem afganistanskog Mi-17 (broj 707). Stradala je tada i češka ekipa koju je taj naš helikopter prevozio po pješčanim vrletima Afganistana. Kada se suočio s agresivnim operativnim uvjetima pjeskovitog okruženja za koje nije bio osposobljen, finale leta je bio takav kakav je bio. Srećom, nije bilo fatalnih žrtava. Do danas se ne zna tko je podmirio štetu nove 17-ice na kojoj je naš junak napravio totalku (fotografija u prilogu ovog članka kazuje sama za sebe).

Sve poprima karikaturalne, montipajtonovske razmjere kad podsjetimo da su takvi kazivali kako su ih, tobože, Amerikanci proglasili – najboljim borbenim pilotom u Afganistanu!? Bože mili, čudnog li kredibiliteta…

Generalno stanje duha među kadrovima u vrhu HRZ-u je bez promjena. Sustav je to koji tvrdoglavo odbija da se korigira. Kretanje u mjestu. „Treba mijenjati sve da se ne bi promijenilo ništa”, pisao je slavni Sicilijanac Tomasi di Lampedusa.

M. Marković/Foto: morh