Bliska suradnica Tomislava Tomaševića otkrila zašto je nedavno promijenila ime

Jedna od osnivačica platformi Zagreb je NAŠ! i Možemo!, nagrađivana kazališna i filmska glumica i dugogodišnja aktivistica Urša Raukar u Saboru če kao zastupnica zamijeniti Tomislava Tomaševića koji je postao gradonačelnik Zagreba.

U petak ćete prisegnuti kao saborska zastupnica. Kako se osjećate, kako doživljavate tu dužnost?

Uzbuđeno se osjećam, osjećam veliku odgovornost da opravdam povjerenja koja sam dobila. Gledajući Sabor mislim da se u politici izgubio čovjek, pojedinac, na kojeg se svi ti zakoni odnose. U politici prevladavaju brojke u čemu se izgubila individua. Mi smo kao politička opcija uvijek govorili da ćemo ostati jednom nogom na ulici, a drugom na institucijama. Problem hrvatske politike je što je izgubila doticaj s građanima i realnim životom, ne osjeća prave probleme građana. Kod nas je čovjek razlog i smisao rada u Saboru.

Šukundjed s majčine strane bio vam je Ivan Kukuljević Sakcinski, koji je 1843. održao prvi govor na hrvatskom jeziku u Saboru.

Ne mogu reći da imam specijalni odnos prema njemu, nisam smatrala nikad da sam zato posebna iako je on bio poseban i veliki čovjek i istraživač. Prije nekoliko dana sam pomislila da se možda krugovi zatvaraju, bez pretenzije da se uspoređujem s njim, ali nastojat ću opravdati i njegovo povjerenje ako me negdje gleda. Zamijeniti Tomislava Tomaševića u Saboru nemoguće je i ne mislim ga tako mijenjati jer to ne mogu. 30 godina se borim za javni interes i neke civilizacijske dosege, da svim građanima bude bolje.

Zbog ulaska u Sabor nakon 38 godina napuštate ZKM, je li to i privremeni oproštaj od glume?

Završit ću jednu predstvu koja mi je silno draga u ZKM-u, praizvedbu teksta “Ja sam ona koja nisam” Mate Matišića, premijera će biti u listopadu. Dobila sam dozvolu šefice Sandre Benčić da to odvedem do kraja i to će onda biti na neko vrijeme zadnje. Odlučila sam, trenutak je takav da nemamo pravo na neke osobne preference. Trenutak promjena je toliko jak i obvezujući da svi moramo napraviti najviše što možemo. Ne mislim samo o stranci nego mislim na sve građane. U Zagrebu se dogodilo nešto predivno, nakon izbora hodate gradom i čovjek ima osjećaj da je Zagreb opet udahnuo i krenuo disati plućima nade.

Kako komentirate kritike zbog imenovanja dijela nove uprave i NO Holdinga i postupak koji je protiv gradonačelnika Tomaševića otvorila predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa?

Postoje razna pravna mišljenja. Bilo bi od mene neozbiljno da to stručno komentiram, ali ono što znamo da je situacija u Holdingu izuzetno zahtjevna i da se trebalo brzo reagirati. Izabrali smo samo dva neophodna člana uprave da se stvari hitno krenu rješavati, a ostali će se birati na natječajima.

Je li stanje u gradu i Holdingu nakon dva desetljeća Bandićeve ere onako kako ste i očekivali ili očekujete da će vam cijeli mandat ispadati novi kosturi iz ormara?

Puno toga smo očekivali. Nisam u gradu i ne mogu konkretno komentirati, sigurno će biti kostura, no još treba vremena da se naprave dubinske analize i revizije. Mirna sam. Vjerujem da će izabrani gradonačelnik i zamjenici imati i snage i kreativnosti i energije i poštenja da ovaj grad stave u novu eru, eru procvata i pokreta i novog poštenja.

Ušli ste i u Gradsku skupštinu. Sporazum Možemo! i SDP-a o koaliciji u Zagrebu u 28 točaka – što biste od toga postavili kao prioritet?

Neću uzeti mandat u Skupštini jer mislim da je rad u Saboru izuzetno naporan. Odlučili smo zajednički da budem samo u Saboru, da se tome posvetim. Što se tiče sporazuma, naši se programi doista preklapaju u puno točaka. Dok sam čitala sporazum, nisam znala što je tko predložio koliko se programi podudaraju. Nulti prioritet je promjena modela upravljanja. Radi se o tome da se makne ustaljeni model jednog šerifa i milostivog sultana koji dijeli kako mu se netko sviđa. Treba doći do održive, nove zelene politike, novog zamaha. Npr. transparentan proračun je nešto novo za Zagreb, modeli upravljanja npr. u kulturi neće biti toliko novi, koliko ih se treba primijeniti.

Jednom godišnje će se vrednovati dinamika provedbe programa… Obećava se između ostalog digitalizacija gradske uprave, transparentnost financija, antikorupcijska platforma za prijavu svih nepravilnosti – kad očekujete da bi to moglo zaživjeti?

Neophodan je evaluacija svakih godinu dana. Dolazi novi preustroj – smanjivanje ureda i kad se to napravi, doći će novi ljudi. Mislim da će se u kulturi brzo vidjeti rezultati jer dolazi jesen u kojoj se moraju raspisati natječaji za potrebe u kulturi i već tad ćemo s novim kriterijima pokazati kako kanimo pratiti kulturni život.

Željka Antunović, koja je napustila SDP, ocijenila je danas da članovi Možemo! imaju loše mišljenje o SDP-u te da smatrate SDP odgovornim za puno stvari za koje nije mogao biti odgovoran jer je vladao samo u dva mandata. Što vi mislite o SDP-u?

Točno je da smo se osnovali 2017. i to zato što po nama SDP nije vodio one politike za koje smatramo da su Hrvatskoj neophodne. Da je bila takva situacija, mi se ne bismo osnivali.

Kako spriječiti sudbinu Živog zida, Laburista…

To je stvar rada u stranci. Bavimo se svim procesima, nismo površni, važan nam je svaki čovjek, važna nam je demokracija, važno nam je čuti svakoga. U našoj stranci postoje izvrsni stratezi i planeri, kreativni ljudi koji znaju voditi proces da ne raste prebrzo, nego da raste prirodno i savladivo, održivo. Sigurna sam da ćemo izbjeći sudbinu jednokratnih stranaka. Nisam očekivala da ćemo biti u Saboru. Velika zasluga je Tomaševića i njegovog rada u Skupštini.

Jeste li kad ste počeli se baviti građanskim aktivizmom ikad mislili da ćete ući u pravu politiku pa i u Sabor? Još ste devedesetih tražili povratak naziva Trg žrtava fašizma…

Nikad nisam mislila da ću ući u politiku, to sam i javno izjavlljivala. Ali, eto, nikad ne reci nikad. Vodio me osjećaj pravde i želje da u gradu i državi bude bolje.

Kad se spominje prosvjed u Varšavskoj u kojem ste sudjelovali i vi i Tomašević i Celakoski, što danas mislite o tom projektu? Čuo sam mnoge koji ističu da je na kraju to ispalo dobro i da je to jedan od rijetkih objekata u centru grada koji u potresu nije oštećen…

Radilo se o privatnom projektu za koji su se mijenjala gradska pravila i GUP samo za potrebe tog projekta, privatnog projetka gdje su sjedili pročelnici gradskih ureda. Tu smo ukazivali prije svega na disbalans privatnog i javnog interesa. Osim toga radilo se o garaži u najužem centru grada koja privlači nove automobile umjesto da se garaže rade na obodu centra kako bi se širila pješačka zona. Bili smo protiv toga da plaćamo ulaznu i izlaznu rampu investitoru. Svašta su obećavali, kino, prolaze…

U početku je postojala ideja i da vi budete kandidatkinja za gradonačelnicu, ali ste to odbili i predložili Tomaševića, zbog čega?

Nije to bio ozbiljan prijedlog. Svima u našoj stranci i platformi je jasno zašto je to Tomislav Tomašević. On je kapacitet, talent, ima znanja i radnu energiju, nevjerojatnu strast za javnim dobrom, kao i Dolenec i Korlaet. To su ljudi s velikom strašću za borbu za javni interes.

Nastojali ste ne reagirati na negativnu kampanju Miroslava Škore i Domovinskog pokreta, no iako je glatko izgubio izbore privukao je takvom kampanjom više od 100 tisuća Zagrepčana. Kako to komentirate? Najavljivali ste i moguće tužbe zbog laži i kleveta, što je s tim?

To je bila difamacijska kampanja puna neistina, konstrukcija, manipulacija, nevjerojatnog skretanja s tema… Nadam se da će biti tužbi.

Je li Možemo! ekstremna ljevica kako tvrdi Škoro, želite li povratak socijalizma?

U 21. stoljeću smo. Mi smo zeleno lijeva politika, politika solidarnosti, socijalne osjetljivosti, transparentnosti, ekološke i zelene transformacije koja je pred cijelom civilizacijom, a o kojoj se u Hrvatskoj još premalo govori, a još manje djeluje. Naš rad će pokazati kako ćemo djelovati, nije nam na kraj pameti nacionalizirati nešto, oduzimati… Dolazim iz obitelji kojoj su 1945. oduzeta, nacionalizirana dobra, ali kad nemate druge argumente, onda se hvatate govora mržnje i laži. Ali ono što se dogodilo je da su takvom negativnom i nikad u Hrvatskoj zapamćenom gadnom kampanjom, nama učinili uslugu.

Kako doživljavate kad vas vrijeđaju i nazivaju četnikušom, Jugoslavenkom, komunjarom?

Čovjek se navikne. Kad je počinjalo u devedesetima, bila sam izrod hrvatske domoljubne obitelji. Nije ugodno, ali čovjek se navikne u smislu da to ne registrira. Mislim da životom i djelovanjem pokazujem tko sam i što sam, a ovo su uvrede koje više govore o onima koji ih izgovaraju.

Kritizirate ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek, kažete da ste s obzirom na njezino iskustvo očekivali više. Što je to loše što radi?

Očekivali smo više od nje, polagali smo nade u njezino znanje. U kulturi nedostaje vizije, strateškog promišljanja i brige za kulturu da kultura udahne i krene. Neozbiljno bi bilo najavljivati konkretnu pomoć sad dok još ne znamo stanje. Treba ojačati vijeća za kulturu, poboljšati kriterije prema potrebama kulturnog polja i povećati novce prije svega nezavisnoj kulturi.

O novom intendantu HNK u Zagrebu odlučivat će postojeće kazališno vijeće ako ga ne raspustite, za što se vi zauzimate?

Ovisi o analizi situacije. Nećemo sjeći glave i mimo propisa mijenjati članove upravnih vijeća, ali mislim da je u HNK došlo do situacije upravo zbog nebrige osnivača, a to je i Zagreb i ministarstvo jer su premalo pratili, evaluirali i sudjelovali u upravljanju HNK da se na prve pojave sukoba i nerazumijevanja moglo prije reagirati i pomiriti.

Kao novi kandidat spominje se Marin Blažević, je li vam on prihvatljiv?

Nisam dovoljno upoznata s njegovim radom u Rijeci.

Pozvali ste pročelnike da novoj vlasti stave na raspolaganje svoje mandate, neki su to učinili, no neki nisu jer po zakonu nisu to dužni učiniti. Među njima je i pročelnica za kulturu Milana Vuković Runjić, planirate li je zadržati na toj poziciji?

Uredi su se osnivali da bi se zadovoljavali koalicijski partneri i omogućilo nastavak ovakve vlasti. Ići će se u reorganizaciju, na tom se još radi, ali mislim da je normalno očekivati da se mandati daju na raspolaganje. Nisam rekla da ćemo ih micati, nego da smatram da je to demokratska pristojnost i proces – dati mandate na raspolaganje.

Jučer je redatelj Dalibor Matanić u ovoj emisiji izjavio da Zagreb ima “pajac kulturu”, da nedostaju jazz i rock festivali, alternativna i progresivna kultura. Slažete li se s tom ocjenom?

Mogla bih se složiti s tim. Bili smo grad koji je imao takve festivale, bili smo grad značajne klupske scene (Kulušić, Lapidarij), kulturi i umjetnosti treba omogućiti nove prostore i nove oblike upravljanja, dati mladima njihove prostore.

Revitalizacija zapuštenih gradskih prostora poput Gredelja, Zagrepčanke, Paromlina – protiv ste prodaje, no može li grad u ovakvom financijskom stanju bez privatnih partnera to realizirati?

To su tako veliki prostori na kojima se može napraviti dobar balans privatnog i javnog interesa. Poznato je da se takvi prostori pretvaraju u prostore kulture bez velikih novaca. U Zagrebu se preplaćuje sve. Kad se srede javne nabave, kad se počne plaćati onoliko koliko nešto košta, za kulturu će biti više novaca i mogućnosti.

Promijenili ste ime iz Neda u Urša?

Za prošle parlamentarne izbore sam to napravila jer mi je na osobnoj pisalo Neda, to nisam nikad mijenjala. Dobila sam nadimak Urša po vještici iz jedne dječje priče, mama mi je to dala, i taj nadimak je ostao cijeli život do te mjere da je postalo moje ime. Na Neda više nisam ni reagirala.

Suprug Niko Gamulin je urbanist, što imate od imovine sad kad ćete popuniti kao zastupnica imovinsku karticu sigurno ste napravili popis?

Roditelji nisu bili imućni. Imam naslijeđe obitelji od prije rata, imam obiteljsku kuću u Bosanskoj, živim sa supruguom u stanu od njegovih roditelja na Gornjem gradu. Imam stan koji sam naslijedila od pokojne sestre u Martićevoj, dio stana u Palmotićevoj koji sam naslijedila od pokojne tete. Denacionalizacijom mi je vraćeno po pola dva mala poslovna prostora.

Posebno me veseli vraćeno mi je skoro sto hektara šume na području Klenovnika i Ivanca, dobila sam spor sa Zagrebom milijun kuna. Pokojna sestra i ja samo pokrenule 1986. kad su nam srušili kuću koja je moja baka sinu poklonila Podsusedu, tamo je izgradena sportska dvorana.

R. I /Foto:pxll