Utakmica između Srbije i Švicarske za mnoge jučer bila puno više od nogometa, jer za Švicarce igraju četvorica momaka s Kosova. Srbija je povela 1-0 ranim golom Mitrovića, no preokret Švicarcima donose upravo Granit Xhaka i Xherdan Shaqiri.
Najprije Xhaka zabija u 52. minuti za 1-1, a onda i Shaqiri u 90. za veliku pobjedu Švicaraca i slavlje Kosovara i Albanaca diljem svijeta.
Granit Xhaka je imao još i dodatni motiv zabiti upravo Srbiji. Njegov je otac Ragip, otkrio je Xhaka nedavno engleskim medijima, tri i pol godine proveo u beogradskom zatvoru. Njegov ujak prošao je daleko gore, dobio je 15 godina robije.
Nakon što je Xhaka impresivno zakucao loptu u gol, slavio ga je onako kako može slaviti samo čovjek koji je upravo zabio golčinu reprezentaciji države koja mu je oca zbog sudjelovanja u demonstracijama utamničila i mlatila tri i pol godine te reprezentaciji zemlje čiji je zločinački režim njegovu obitelj dva puta poslao u izbjeglištvo.
Ragip Xhaka u zatvoru je završio jer je kao 22-godišnji student 1986. sudjelovao u demonstracijama protiv vlasti u Beogradu. Osudili su ga na šest godina robije, a bio je smješten u ćeliju s još četvoricom muškaraca i smio je izaći svaki dan – na samo deset minuta.
Majka Granita i njegova brata Taulanta, koji je također nogometaš, ali je odabrao albansku reprezentaciju, upoznala je njihova oca samo tri mjeseca prije nego što je ovaj završio u zatvoru. I, unatoč tomu, čekala ga je više od tri godine.
– Imam nevjerojatno puno poštovanja za svoju majku, nikad nisam čuo za ženu koja bi nakon samo tri mjeseca veze u tako mladim godinama imala strpljenja čekati. Nevjerojatna je osoba – kazao je Granit.
Xhaka je zbog dobrog vladanja izašao nakon tri i pol godine, poslije čega se sa ženom Elmaze preselio na Kosovo, jer je znao da s etiketom “albanskog nacionalista” i pedigreom političkog zatvornika nema što tražiti u Srbiji.
Ali ni u Podujevu kod Prištine nije bilo perspektive pa se obitelj početkom ratnih devedesetih seli u Švicarsku. Prvi sin Taulant tamo im se rodio u ožujku 1991., a drugi, Granit, u rujnu 1992.
ranit Xhaka 26 godina kasnije veznjak je Arsenala i Švicarske, zvijezda za koju se plaća 35 milijuna funti odštete, a ovako je u studenom prošle godine govorio u intervjuu za The Guardian:
“Često od oca tražim da mi priča kako je bilo u zatvoru. Toliko mi je puta pričao, ali i dalje znam da mi nije sve otkrio. Uvijek su tu trenuci tišine, kada osjećam da guta nešto jer ne želi ispljunuti cijelu istinu. Mislim da se tamo događalo ono čega želi poštedjeti svoju djecu.
Znam da je ćeliju dijelio sa još četiri zatvorenika i da je smio izaći na zrak samo deset minuta dnevno. Rekao mi je da su prvih mjeseci u zatvoru uvjeti bili dobri, ali onda je krenulo batinanje…”
Objašnjava zašto su mu roditelji idoli:
“Otac je kroz sve to pokazao nevjerojatnu snagu, a brat i ja imali smo sreće naslijediti je od njega. Bio nam je idol, uzor koji nas je učio da moramo biti jaki kako bismo postigli nešto u životu. To smo i napravili, brat je nogometaš Basela i reprezentativac Albanije, a ja igram za Arsenal i Švicarsku.”
I Kosovo.
“Ili naša majka, koja je s ocem bila samo tri mjeseca kada je uhićen i osuđen. Usprkos tome što je bila mlada djevojka, čekala ga je tri i pol godine, sve dok se nije vratio iz zatvora. To je meni nezamislivo ikada, a posebno danas.”
Xhaka zato često razmišlja o tome što su njegovi roditelji radili kako bi sinovima omogućili koliko-toliko normalan život u egzilu: “Oboje su po danu radili jedan posao, a po noći su čistili urede. Sjećam se da su tako bratu i meni platili put rodbini na Kosovo. Ali od Basela do Prištine putovali smo autobusom.”
Dva desetljeća kasnije, njegova lopta do srpske mreže putuje 104 na sat na utakmici u kojoj od 90 dodavanja ima 81 uspješno, čak 15 oduzetih lopti i počinje akciju za dramatičan pobjednički gol Švicarske protiv Srbije, koji zabija još jedan Albanac, Xherdan Shaqiri. Njegovi roditelji također su u Švicarsku, i to s njim kao bebom, pobjegli iz bijede i represije na Kosovu.
Ali Xhakini otac i majka obitelj su prije prisilnog bijega zasnovali s druge strane granice tadašnje autonomne pokrajine, u Srbiji.
Dakle, da nije bilo Miloševićevog zločinačkog režima, Granit Xhaka danas bi golčine od 104 na sat zabijao za Srbiju, a ne u njenu mrežu slaveći to urlanjem “Granit Kosovo”.
Gordan Matković/foto:epa
