U Munchenu počinje svjedočenje Bože Vukušića, jednoga od ključnih svjedoka protiv Josipa Perkovića: “Otkrit ću što su radili Nobilo, Saša Perković, Mladen Bajić, Ivo Josipović i drugi da zaštite udbaše Perkovića i Mustača!”
1) Izreći ću brojne nove spoznaje o proceduri odobravanja i izdavanja naloga za likvidacije hrvatskih emigranata, posebice o ulozi najviših državnih i partijskih dužnosnika u svemu tome. Naravno, otkrio sam i neke nove vrlo važne podatke o samome slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića. Više o svemu moći ćete saznati nakon moga svjedočenja 13., 14. i 26. siječnja. Uz ostalo, prikupio sam dosta materijala iz Nobilova profesionalnoga i privatnoga života
2) Nobilo izgleda još uvijek nije shvatio da se promijenilo vrijeme u kojemu su Udba i osobe poput njega bili gospodari života i smrti. Čak ga ni sudbina Perkovića i Mustača nije potaknula na razmišljanja da neke stvari više nisu onakve kakve su bili nekada i da on i njegovi štićenici nisu više nedodirljivi
3) Otvoreno je pitanje tko financira preskupu obranu Josipa Perkovića i Zdravka Mustača koji su rekli da nemaju imovine, a država energično demantirala da to čini ona. Neke procjene ukupnih troškova obrane barataju svotom većom od pola milijuna eura po okrivljeniku. Postoje informacije koje govore o tome da navodno neki tajkuni i gospodarstvenici dobrovoljno ili “dobrovoljno” daju novčane priloge za obranu Perkovića i Mustača, pa čak i neka državna poduzeća
4) Ako obavještajno podzemlje postoji i ako ga se može tako nazvati, s obzirom na sve što sam iznio u ovome razgovoru, središte mu je u Josipovićevu uredu na Pantovčaku i s njim upravlja Josipović uz pomoć Saše Perkovića. A ja sve što radim, radim otvoreno i javno. Josipović proglašava paraobavještajnim radom svaku djelatnost koju nisu odobrili Centralni komitet i Partija i tako pokazuje dio komunističkoga nasljeđa od svoga oca Ante koji je bio predsjednik partijske ideološke komisije u onim teškim vremenima odmah nakon gušenja hrvatskog proljeća
5) Suđenje bivšim čelnicima VSOA-e, generalima Grdiću i Preostu, proglašeno je tajnim, navodno upravo zato da bi se prikrila povezanost Grdića u tim aktivnostima sa Sašom Perkovićem, pa i samim predsjednikom države Ivom Josipovićem. Grdić i njegova ekipa “otuđili su ” najmanje pet milijuna kuna, a navodno je dio toga novca redovito mjesečno završavao i na Pantovčaku
U procesu protiv bivših čelnika jugoslavenske Udbe u Münchenu, kojima se sudi za okrutno ubojstvo hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića, uskoro ćete se pojaviti u ulozi svjedoka, što se s posebnim zanimanjem očekuje. Naime, obrana optuženih svako malo Vas predstavlja kao jednoga od važnijih svjedoka. Zašto ste Vi važan svjedok protiv Perkovića i Mustača?
Od okončanja suđenja Krunoslavu Pratesu 2008. godine pa do početka prošle, 2014. godine dao sam petnaestak izjava njemačkome redarstvu o likvidacijama hrvatskih političkih emigranata na području Njemačke. U njima ima dosta novosti u odnosu na moje svjedočenje na suđenju Pratesu. Također, pronašao sam brojne nove dokumente i dostavio ih njemačkome pravosuđu, a i posredovao sam da se pred njemačkim sudom pojave novi važni svjedoci. Optužnica protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača značajno se temelji na rezultatima tih mojih aktivnosti pa je to vjerojatno i razlog što je odvjetnik Anto Nobilo promijenio retoriku i prestao me u javnosti proglašavati nekompetentnim za taj posao.
Što možemo očekivati u Vašemu iskazu pred njemačkim sudom?
Brojne nove spoznaje o proceduri odobravanja i izdavanja naloga za likvidacije hrvatskih emigranata, posebice o ulozi najviših državnih i partijskih dužnosnika u svemu tome. Naravno, otkrio sam i neke nove vrlo važne podatke o samome slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića. Više o svemu moći ćete saznati nakon moga svjedočenja 13., 14. i 26. siječnja ove godine pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu.
Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo više puta pokušao Vas je diskreditirati. Rekao je da ste suradnik njemačkoga tužiteljstva i slično. Kako to komentirate?
Na taj način pokušava nadoknaditi nedostatak argumenata za činjenično osporavanje moga iskaza.
U nedavnome intervjuu Večernjem listu odvjetnik Nobilo naglasio ja da je u njegovu uredu najveća hrpa papira Sindičićev dosje, a odmah iza toga dosje Bože Vukušića. To znači da vas dvojicu smatra ključnim svjedocima čije će iskaze svim silama pokušati osporiti i obezvrijediti. Jeste li spremni na to i što se može očekivati od Nobila?
Kad je Udba u pitanju, spreman sam na sve. Međutim, takav njihov odnos ne samo da me ne će pokolebati nego predstavlja još veću stimulaciju za moja istraživanja. Nobilo izgleda još uvijek nije shvatio da se promijenilo vrijeme u kojemu su Udba i osobe poput njega bili gospodari života i smrti. Čak ga ni sudbina Perkovića i Mustača nije potaknula na razmišljanja da neke stvari više nisu onakve kakve su bile nekada i da on i njegovi štićenici nisu više nedodirljivi. Evo, upravo nakon te Nobilove izjave u Večernjem listu javili su mi se neki ljudi s raznim materijalima o njemu.
Možete li reći o čemu se konkretno radi?
Ima dosta toga, i iz njegova profesionalnoga i iz privatnoga života. Najvažnijima, zbog dubioza koje postoje oko financiranja njemačkih odvjetnika Perkovića i Mustača, čine mi se dokumenti o poslovanju njegova odvjetničkoga ureda, o tome kako je naplaćivao odvjetničke usluge. Troškovi su obrane golemi, a u javnost su izišli dokumenti iz kojih proizlazi da su Perković i Mustač bez ikakve imovine osim mirovina koje primaju. Vlada RH navodno je odbila njihovo plaćanje. Postavlja se pitanje tko onda plaća najskuplje hrvatske i njemačke odvjetnike
Otkud vam podatci o Nobilu?
Recimo tako – od “dobrih ljudi”. Šalim se, ali istina je da je ljudima dosta Nobilove bahatosti potpomognute nekim proudbaški orijentiranim novinarima koji tu bahatost gotovo svakodnevno potpomažu i potenciraju pravdajući to navodnim interesom javnosti za karijeru uspješnoga i bogatoga odvjetnika. Stvarni podatci koje dobivam ukazuju na nešto sasvim drugo. Primjerice, dok je Nobilo bio aktivan kao odvjetnik u Haagu, iz raznih razloga nadziran je s više strana. Kažu mi da se tu svašta moglo doznati – od kriminala u poslovanju do nekih perverzija iz njegova osobnoga života.
I to ćete iznijeti na suđenju u Münchenu?
Nisam siguran hoće li uopće koga u Münchenu zanimati podatci koji diskreditiraju Nobila kao odvjetnika, kao što njega zanima diskreditacija pojedinih svjedoka u postupku, pa i diskreditacija same žrtve, Stjepana Đurekovića, čije je ubojstvo predmet suđenja. No, bude li me tko o tome pitao ili potezao za jezik, naravno da ću reći sve što znam.
Imate li nekih podataka o stvarnim financijerima Perkovićeve i Mustačeve obrane?
Novinar Željko Peratović mjesecima je pokušavao utvrditi financira li država putem Vlade RH, MUP-a ili SOA-e obranu Perkovića i Mustača i sve te institucije to su energično demantirale. Ostalo je otvoreno pitanje na koje nije bilo odgovora: događa li se državno financiranje putem nekoga od trgovačkih društava u vlasništvu države ili, posebno, putem nekoga trgovačkog društva koje kontroliraju tajne službe. Već mjesecima o toj temi nije moguće doznati baš ništa iako su i Nobilo i odvjetnica Lidija Horvat, koja brani Mustača, jedno vrijeme u medijima najavljivali tužbe protiv države. U posljednje vrijeme kolaju glasine da je u angažiranje njemačkih odvjetnika izravno uključen Saša Perković, Josipov sin i savjetnik za unutarnju politiku i državnu sigurnost trenutačnoga predsjednika države Ive Josipovića. Ako je točno da je Saša Perković osobno angažirao njemačke odvjetnike, otvara se pitanje odakle Saši Perkoviću toliki novac jer ne treba zaboraviti da svako sudsko ročište, bez troškova putovanja, istraživanja, prijevoda i drugih sporednih troškova, stoji najmanje pet, šest tisuća eura. Čak i konzervativne procjene ukupnih troškova obrane barataju brojkom od više od pola milijuna eura po okrivljeniku. U ovo se uklapaju i informacije koje govore o tome da navodno neki tajkuni i gospodarstvenici dobrovoljno ili “dobrovoljno” daju novčane priloge za obranu Perkovića i Mustača.
Nedavno ste se požalili saborskome Vijeću za građanski nadzor tajnih službi protiv Saše Perkovića.
Da, nakon što sam još jednom dobio informaciju da se u tim krugovima spominjala mogućnost moje fizičke likvidacije, a povezano s mojim svjedočenjem u Münchenu.
To bi značilo da predsjednik Josipović nije bio u pravu kad je tvrdio da njegov savjetnik Saša Perković nije u sukobu interesa i da se on ne koristi svojom funkcijom kako bi pomogao ocu Josipu.
Naravno da Josipović nije u pravu. Saša Perković već je godinama izravno uključen u opstruiranje istrage i suđenja u Münchenu, pa i tako što je na potpuno ilegalan način pokušavao pribaviti podatke kojima bi se diskreditirali svjedoci protiv njegova oca Josipa. Do te se mjere upetljavao da je i putem zajedničkih poznanika Gizele Đureković i svoje punice Emire Prusac, majke svoje supruge Lejle, slao diskretne poruke, vjerojatno s namjerom da gospođu Gizelu nagovori na povlačenje iz slučaja. Pa možete pretpostaviti na što je sve drugo bio spreman kad je i vlastitu punicu, stariju ženu, angažirao na opstrukciji slučaja.
Ne znači da predsjednik Josipović zna i odobrava takvu aktivnost svoga savjetnika.
Možda bih u to povjerovao kad mi ne bi bilo poznato da Saša Perković u najužim krugovima uvjerava svoje suradnike kako će predsjednik Josipović “nakon pobjede na izborima izgladiti odnose s Nijemcima”, i to, tvrdi Saša, “uz pomoć Amerikanaca”. Dakle, njih dvojica raspravljaju o toj problematici i Saša Perković očigledno sa znanjem i odobrenjem predsjednika Josipovića radi to što radi.
Očekujete li pitanja i prvooptuženoga Josipa Perkovića?
To je Perkovićevo pravo, kao i Mustačevo, i njihova je osobna stvar hoće li ga iskoristiti. Nemam nikakvih problema odgovoriti na bilo koje njihovo pitanje.
Vjerojatno Vam je poznato što su sve dosad poduzimali Perković i njegov odvjetnik Nobilo da ne dođe do izručenja kao i što su sve pokušavali nakon izručenja te tijekom samoga suđenja. Dobar dio toga poznat je i javnosti. Postoji li dio njihovih aktivnosti koje nisu poznate javnosti i koje to?
Već smo mnogo toga doznali o nevjerojatnim pokušajima opstrukcije rada njemačkog pravosuđa i suradnje s Europskom unijom. Međutim, moglo bi biti još dosta iznenađenja oko toga. Iz dvaju sam izvora doznao da su Dorh pod vodstvom Mladena Bajića i dijelovi policije, navodno u suradnji sa Sašom Perkovićem i Antom Nobilom, čak radili na montiranju kaznenih postupaka protiv nekih svjedoka da bi ih zastrašili i potakli na povlačenje izjava koje su dali o djelovanju Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.
Ili, ono što je javnosti nepoznato, a moglo je imati ključnu ulogu kod izručenja Zdravka Mustača Njemačkoj: prije nekoga vremena, u doba pred ulazak Hrvatske u EU, gospođa Gizela Đureković završila je desetak dana na traumatologiji s ozljedama glave i teškim potresom mozga nakon što ju je netko, vjerojatno “slučajno”, gurnuo na tramvajskoj stanici u središtu Zagreba dok je sasvim mirno i izvan svake gužve čekala tramvaj. Naravno, počinitelj ili počinitelji do danas su ostali nepoznati.
Je li se odvjetnik Nobilo doista sreo sa svjedokom Vinkom Sindičićem, o čemu je svojedobno kazivao da je on promijenio optužujući iskaz i mahao njegovom novom izjavom?
Pretpostavljam da će se Sindičić pojaviti kao svjedok na suđenju u Münchenu i da ćemo doznati izravno od njega što se sve zbivalo oko te njegove izjave te da će istina o tim navodnim susretima Sindičića i Nobila mnogo više štetiti nego koristiti Perkovićevoj obrani.
Jesu li pokušali utjecati na Vas, pored ovih prijetnji koje ste prijavili saborskom Vijeću za građanski nadzor tajnih službi?
Stalno je bilo pokušaja da mi se onemogući ili barem oteža rad. Najozbiljniji pokušaj dogodio se u Splitu gdje je Mladen Bajić još dok je tamo bio županijski državni odvjetnik, na osnovi izjava Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, protiv mene podigao optužnicu zbog navodnoga organiziranja otmica dvojice udbaša. Na kraju je i sam predsjednik države Ivo Josipović javno zatražio ubrzavanje moga procesuiranja. Time su htjeli preduhitriti ovo što se sada događa u Münchenu. U to vrijeme dobio sam informaciju da se je u cijeli slučaj na ilegalan način uplela i Vojna sigurnosno obavještajna služba (VSOA) i to tako što je iz tzv. crnoga fonda financirala neke obavještajne aktivnosti protiv mene. Tada je na čelu VSOA-e bio Darko Grdić, tazbinski povezan s Josipom Perkovićem (op.ur.: Grdić je oženio kćer Perkovićeva brata koji živi u Našicama), kojemu se upravo sudi zbog pronevjere novca VSOA-e. Suđenje pred Županijskim sudom u Zagrebu proglašeno je tajnim, navodno upravo zato da bi se prikrila povezanost Grdića u tim aktivnostima sa Sašom Perkovićem, pa i samim predsjednikom države Ivom Josipovićem. Grdić i njegova ekipa “otuđili su ” najmanje pet milijuna kuna, a navodno je dio tog novca redovito mjesečno završavao i na Pantovčaku.
Kako ocjenjujete dosadašnji tijek suđenja Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj?
Potpuno u skladu s njemačkim zakonima i sudskom praksom. Predsjednik sudskoga vijeća suvereno vodi glavnu raspravu s podjednakom distancom prema državnome odvjetniku i obrani. Jedino je na početku Nobilo malo iskakao dok nije shvatio da svojim pomalo šarlatanskim nastupom ne može nikoga impresionirati.
Osim Vas i Vinka Sindičića, koje obrana smatra važnima, najvažniji im je bio Krunoslav Prates. On je potpuno promijenio iskaz u odnosu na onaj koji je dao ranije kada je osuđen na doživotnu robiju zbog sudjelovanja u likvidaciji Stjepana Đurekovića. Jesu li ga na promjenu nagovorili odvjetnici Nobilo i drugi? Je li obrana time postigla ono što je željela?
Pretpostavljam da je to napravio u dogovoru s obranom. Siguran sam da nije uspio uvjeriti sudsko vijeće u svoju novu priču, pa, kako mu to nije pošlo za rukom, može se očekivati kako će taj njegov pokušaj biti kontraproduktivan i za njega i za Perkovića i Mustača. Logično je da će takva nesuvisla promjena iskaza samo učvrstiti sudsko vijeće u uvjerenju da je prijašnji Pratesov iskaz, kojim teško tereti Perkovića, a posredno i Mustača, bio istinit.
U već spomenutome intervjuu, odvjetnik Nobilo govori o porijeklu svoga poznanstva s Josipom Perkovićem. Ono datira iz doba suđenja Andriji Artukoviću kada je Nobilo bio komunistički tužitelj. Odvjetnik priča da mu je Perković pripremio i skrivenoga čuvao ključnoga svjedoka Bajru Avdića. Dugo godina poslije, povjesničar Ivo Goldstein javno je rekao da je to bio lažni svjedok. Što znate o tomu?
Bajro Avdić bio je suradnik bosansko-hercegovačke Udbe, točnije Centra SDB-a u Goraždu. Pseudonim mu je bio “Molunt”. Kao takav doveden je u Zagreb da lažno svjedoči protiv Andrije Artukovića, a za to su ga zajedno preparirali Josip Perković i Anto Nobilo. Ivo Goldstein rekao je 29. studenoga 2010. u televizijskoj emisiji “Markov trg” OTV-a da Bajrić, Perković i Nobilo nisu samo izmislili opis događaja u kojem je Artuković navodno sudjelovao, nego i sam događaj. Radi se nekakvome navodnom sukobu pripadnika ustaške vojske i partizana u okolici Samobora, za koji je Ivo Goldstein ustvrdio da se nikada nije dogodio. Iz drugoga mi je izvora poznato da je Nobilo još u vrijeme pripremanja suđenja Artukoviću znao da je taj događaj izmišljen i da ga je na to već tada upozorio i Josip Boljkovac, dobar prijatelj Nobilova oca.
Nobilo kaže da je Perković imao velike zasluge za prvi Opći sabor HDZ-a jer je pustio sve emigrante da dođu na taj skup, zatim da je Perković bio meta KOS-ove akcije Labrador, pa tako sve do danas, da je Perković žrtva i čovjek kojega je Hrvatska trebala štititi, a ne ga, kako kaže, izručiti stranim gospodarima. Zaslužuje li doista Perković takvu percepciju u odnosu na sve što je radio i u Jugoslaviji i u samostalnoj hrvatskoj državi?
Krimeni zbog kojih se Perkoviću sudi u Münchenu dogodili su se znatno prije događaja koje navodite. Premda se ne slažem s pozitivnom percepcijom koju neki žele nametnuti o njemu, u načelu nemam ništa protiv da bude pozitivno tretiran za neko dobro djelo ako ga je stvarno napravio, kao što treba odgovarati i za brojna nedjela za koja ga se tereti.
Završnica je predsjedničkih izbora. Predsjednički kandidat Ivo Josipović, na prigovore protukandidata, da je i sam nanio štetu Hrvatskoj štiteći Perkovića famoznim lex Perković, odgovara da je on djelovao suprotno, dakle kritizirao Milanovićevu Vladu. Što znate o držanju Ive Josipovića u tome slučaju?
Dovoljno je prolistati tadašnje novine i vidjeti što je Josipović izjavljivao o mogućem izručenju Perkovića njemačkome pravosuđu. Josipović je bio izričito protiv izručenja te je tvrdio da se Perkovića ne smije izručiti čak da “lex Perković” i ne bude donesen. Josipović je rezerve prema “lex Perkoviću” počeo iznositi tek kad je postalo jasno da Europska unija ne će olako prijeći preko prijevare pripremljene u Zagrebu, ali i dalje uz napomenu da se Perkovića ne treba i ne smije izručiti. Znači, njegov stav po tom pitanju bio je još gori od stava Milanovićeve vlade.
Predsjednik Josipović više je puta izjavio da u Hrvatskoj postoji “obavještajno podzemlje”. I Vas je svrstao među pripadnike obavještajnog podzemlja koje stalno djeluje protiv njega.
Ako obavještajno podzemlje postoji i ako ga se može tako nazvati, s obzirom na sve što sam iznio u ovom razgovoru, središte mu je u Josipovićevu uredu na Pantovčaku i s njim upravlja Josipović uz pomoć Saše Perkovića. Ja sve što radim, radim otvoreno i javno. Moji interesi i ciljevi poznati su javnosti, o njima pišem u novinskim člancima i knjigama, a o rezultatima svojih istraživanja javno svjedočim pred sudom u Njemačkoj. Mislim da Josipović proglašava nedopuštenim paraobavještajnim radom svaku djelatnost koju nisu odobrili Centralni komitet i Partija i tako pokazuje dio komunističkog nasljeđa od svoga oca Ante koji je bio predsjednik partijske ideološke komisije u onim teškim vremenima odmah nakon gušenja hrvatskog proljeća.
Ivica Marijačić/Hrvatski list
