Božićna čestitka biskupa Košića: Govorio o ljubavi i mržnji, spomenuo Haag, medije i Istanbulsku deklaraciju

Draga braćo i sestre, Božić je, Krist nam se rodio, radujmo se!

Rođendan Gospodina našega Isusa Krista dolazak je Svjetla na  ovaj svijet: „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet“ (Iv 1,10), kaže sveti Ivan u proslovu svoga evanđelja. Krist Gospodin upravo je to svjetlo. On sam kaže:

„Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ (Iv 8,12) i još: „Ja Svjetlost dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.“ (Iv 12,46)

Dakle, premda je Isusovo rođenje povijesni događaj, prihvatiti Isusa može se samo vjerom. Tko naime vjeruje u njega, taj je prosvijetljen. A onaj tko ne vjeruje, ostaje u tami.

Što je to tama ovoga svijeta?

Pismo nam lijepo o tome govori i poučava nas: „Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada. Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema. Tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči.“ (1 Iv 2,9-11) Mržnja je tama ovoga svijeta.

A drugoga, koji je naš brat i sestra, jer smo svi djeca istoga nebeskog Oca, danas se mrzi na mnogo načina. Nije to samo tzv. „ govor mržnje“, o čemu se u Hrvatskoj puno govori, a zapravo se ta sintagma koristi da bi se drugoga izbacilo iz svake daljnje rasprave; to je drugo ime za tzv. verbalni delikt odnosno zabrana slobode govora.

Kad se nekoga želi ušutkati, prišije mu se ta ekiketa – da širi govor mržnje – i tako ga se eliminira. Međutim istinska mržnja prema drugome danas u Hrvatskoj možda je i svaka neistina koja se o drugima govori, ali i svaka poluistina… Mnogima su danas puna usta o transparentnosti, no istovremeno se ne žele javno razotkriti zašto to i u čije ime govore, zašto prišivaju drugima etikete poput fašista, konzervativaca, nazadnjaka iz srednjega vijeka…

Mržnja kao drugo ime za tamu ovoga svijeta je i kad se politički vođeno nepravedno sudi pojedincima, skupinama i narodima na domaćim i međunarodnim sudovima, na lažnim arbitražama… kada se ne želi vidjeti istinu i dobro, već se po unaprijed zadanim konstruktima drugoga gura u kalupe u koje on ne pristaje, poput tzv. Prokrustove postelje, ali se to po nečijem diktatu mora.

Naime, ako bi tko bio dulji pa ne bi stao u tu “postelju“, njemu se u toj priči sijeku noge samo da ga se stavi u zadanu mjeru, a ako je kraći njega se rasteže. Važnije je dakle zadovoljiti zadanu mjeru negoli poštivati stvarnog čovjeka. Poput Hegela koji je navodno uskliknuo: „Tim gore po činjenice!“, ako se činjenice ne bi slagale s njegovim idejama koje si je on zamislio.

Zar ne bi bilo poštenije mijenjati ideje nego činjenice? Jer činjenica znači factum, ono što se dogodilo, što je dakle nepromjenjivo…

Tama odnosno mržnja prema bratu i sestri u Hrvatskoj je i kada se, u ime tzv. političke korektnosti, promiče sluganstvo tuđim gospodarima ili vlastiti egoizam i pljačka naroda, kada se ništa ne čini za obitelji, a svi pokazatelji kažu da demografski propadamo, dok se istovremeno dopušta ubijanje djece još u majčinoj utrobi, te kad se obitelj želi razoriti prihvaćanjem tzv. Istanbulske konvencije – čitaj: uvođenjem rodne ideologije – zatim, kada se namjerno proizvode takvi uvjeti da se u Lijepoj našoj ne može od svoga rada živjeti pa mladi odlaze i bježe, kako im je jedna visoko pozicionirana državna službenica i savjetovala, da odu „glavom bez obzira“ iz Hrvatske.

Tama je drugo ime za grijeh, grijeh ovoga svijeta. Taj je grijeh prisutan koliko god ga mi ne željeli vidjeti. On se uvukao u strukture našega društva, on je u zakonima i još više u ponašanju naših dužnosnika koji ne mare za narod, koji su ne samo lažno svjedočili protiv hrvatskih branitelja nego i izručivali nevine, a štitili i štite stvarne krivce.

Na jednom portalu pronašao sam neki dan i ove riječi: „stvari je potrebno nazvati pravim imenom i reći da izdaja nacionalnih interesa i ugrožavanje nacionalne sigurnosti nedvojbeno već mnogo godina predstavljaju u Hrvatskoj ponajbolje honorirani posao određenih pojedinaca, koji su od kaznenih progona zaštićeni...“

„Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje“ (Iv 9,41), kaže Isus.

Da bismo svi doživjeli pravi Božić, potrebno je dopustiti da nas obasja Svjetlo Božića. Tako i mi možemo postati prosvijetljeni, novi ljudi.

Premda je „svijet po njemu postao, svijet ga ne upozna; k svojima dođe, i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“ (Iv 1,11-12)

Stoga sv. Ivan i zaključuje: „Tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli.“ (1 Iv 2,8). To je optimistička konstatacija, izraz nade koja se ostvaruje.

„Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha.“ (1 Iv 1,5-7)

Lijepo je to znati, lijepo se istinski radovati. A razlog naše duboke radosti upravo je u dolasku samoga Gospodina među nas. Bog je postao Božić jer se rodio kao ljudsko dijete, maleno i nejako, slabo i nezaštićeno, potrebno našeg prihvaćanja i ljubavi.

Nadbiskup Fulton Sheen je rekao: „Ne možemo ljubiti ništa što ne možemo zagrliti… Zato je Bog postao malo Dijete da ga možemo uzeti u naručaj.“

Uzmimo Isusa u svoj naručaj, pokažimo mu svoju ljubav, zagrlimo ga. On je došao kao dijete da ga možemo voljeti, da ga možemo prihvatiti i poći za njim. Ići za Isusom znači slušati ga i usvojiti njegove stavove, dati se neprestano poučavati i njegovim riječima i još više njegovim djelima i životom. Tako smo, i sami prosvijetljeni, i mi nositelji njega – Svjetla -koje je došlo na svijet prosvijetliti svakog čovjeka.

On dapače nama, svojim učenicima, kaže:

„Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“ (Mt 5,14-16)

Neka Svjetlost Isus novorođeni obasja svako srce!

Neka Svjetlost obasja svaku obitelj i čitavu našu Domovinu!

Neka Svjetlo Isusova dolaska prosvijetli i ogrije čitav svijet, donese svima mir i ljubav, te radošću ispuni sva srca!

Sretan Vam Božić, braćo i sestre, na dobro vam došlo Porođenje Isusovo!