Nakon što je Hrvatska izborila svoje treće polufinale Svjetskog prvenstva opet se o tajni uspjeha malene zemlje raspisao britanski The Guardian. Sudeći po članku, cijela Velika Britanija divi se velikom uspjehu male Hrvatske koja je napravila senzacionalan rezultat.
Senzacionalan uspjeh Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Katru, na kojem je stigla do polufinala protiv Argentine, pokušao je svojim čitateljima dočarati Nick Ames, novinar koji svakodnevno za The Guardian izvještava iz Dohe. Ranije je objavio tekest o mogućem ispadanju Brazila od Hrvatske.
Članak pod naslovom ‘Hrvatska priča o uspjehu izgrađena na obiteljskim vrijednostima i posipanju čarobne prašine‘ posvećen je Zlatku Daliću, hrvatskom izborniku koji je o eventualnoj pobjedi nad Argentinom govorio kao o ‘najvećoj i najznačajnijoj u hrvatskoj povijesti’.
Po Dalićevim riječima, mogla bi biti veća nego pobjeda nad Engleskom u polufinalu SP-a 2018. u Rusiji
“Nije to bilo omalovažavanje Engleske ili bilo koje druge prepreke koje su svladali Dalić, njegovi igrači i njihovi prethodnici. Pobjeda nad Argentinom i Lionelom Messijem donijela bi najtopliji sjaj, kao i drugo uzastopno finale Svjetskog prvenstva, a na Dalićevu procjenu utječe i razvoj njegove ekipe.
Hrvatska 2022. ne izgleda puno drukčije od one iz 2018. u stilu ili pristupu, ali to je samo po sebi hvalevrijedno: tri četvrtine ove momčadi nije sudjelovalo na SP-u u Rusiji, a jedan od najučinkovitijih strojeva za pobjednike nastavio je raditi”, piše u tekstu
U članku spominje i strijelac protiv Brazila Bruno Petković te njegov neuspješan boravak u Italiji. On je dugo bio izvan kombinacija za reprezentaciju, ali je napredovao i izborio je svoje mjesto.
Spominju se i nova lica koja su iznenadila sve stručnjake, poput braniča Joška Gvardiola, zatim desnog beka Josipa Juranovića te ‘čuda kada su obrane jedanaesteraca u pitanju Dominika Livakovića‘.
Nick Ames piše da ova Hrvatska nema nove superzvijezde, ali imaju vođe čije primjere slijede.
“Oni koji su se pridružili uvedeni su u usko povezanu grupu igrača koja, barem izvan terena, praktički upravlja sama sobom: Luka Modrić, Ivan Perišić i društvo stvaraju primjer koji drugi slijede, podižući Hrvatsku visoko iznad prosjeka.”
Još dodaje kada je atmosfera u hrvatskoj momčadi u pitanju:
“Oni bliski ekipi prenose opipljiv osjećaj da stariji igrači tzv. kemijom čine svoje vršnjake boljim. Modrić i Perišić, da se držimo dva primjera, nisu posebno glasni u svlačionici pa čak ni na terenu, ali to znači da njihove kratke opaske ili opomene, kada su potrebne, imaju još veću težinu.”
U nastavku teksta novinar hvali 37-godišnjeg Luku Modrića te ga je nazvao “opsesivnim samoanalitičarom koji prati utakmice i preispituje svaku svoju izvedbu na terenu”.
Podsjeća se i na važan detalj sa SP-a u Rusiji iz 2018. godine, kad je Zlatko Dalić poslao kući iskusnog napadača Nikolu Kalinića nakon što je odbio ući u igru pred kraj utakmice protiv Nigerije.
“Kalinić je bio popularan među veteranima momčadi tako da je to bila važna odluka trenera koji je tada još bio mlad, ali na visokoj razini. No to je bila crta koju nitko od tada nije prešao i smatra se ključnom epizodom u njegovom razvoju reprezentativne kulture. Dalić je spoznao kome može vjerovati. Primjetno je da ne osjeća potrebu brinuti se o izvannastavnim aktivnostima igrača tijekom ili izvan turnira.”
“Veličine poput Dejana Lovrena, Matea Kovačića, Marcela Brozovića i Domagoja Vide, vode svojim ponašanjem i nitko ne bi ni sanjao odbaciti njihov plan.”
Hrvatska zapošljava samo jednog analitičara, Škota Marca Rochona. Njihova team managerica, administratorica na visokoj razini koja sjedi na klupi od 2016., je Iva Olivari. Dalić ju naziva “šeficom” i predaje joj kontrolu nad većinom detalja izvan terena. Igrači i osoblje naglašavaju njezin utjecaj na “udomljavanju” novih članova Vatrenih.
Sve to čini skupinu čije metode i mentalitet djeluju uspostavljeno, glatko, intuitivno. Velika većina igrača je na seniorsku razinu prošla kroz dobne skupine ili su barem proveli neko vrijeme igrajući međusobno ili jedni protiv drugih u Dinamu ili Hajduku. Razlike među njima su male, dobro se poznaju, a druženje i upoznavanje u reprezentaciji smatra se prednošću.
Za kraj se piše i o tajni uspjeha male Hrvatske koja je od 1998. tri puta izborila plasman u polufinale Svjetskog prvenstva.
Navodi se Juranovićeva izjava: “‘Svi smo mi prava obitelj i držimo se zajedno. Dišemo jedno za drugo od prve do zadnje minute i to je jednostavno tajna našeg uspjeha.”
I upravo to novinar navodi kao ‘moćno oružje’ te zaključuje kako je “više od slučajnosti kad se takav recept tri puta pokazao dobrim, počevši od 1998. godine s momčadi koju je vodio Miroslav Blažević“.
Sudeći po članku, cijela Velika Britanija divi se velikom uspjehu male Hrvatske koja je napravila senzacionalan rezultat.
R.I. /Foto: cropix
