Ako je vjerovati medijskim navodima, dobili smo novog ministra obrane u liku Marija Banožića, koji je u proteklom mandatu vodio Ministarstvo državne imovine.
Teško da u vojnom sustavu mogu trljati ruke od zadovoljstva ili skakati od sreće. Prije će se hvatati za glavu od muke, jer na čelo resornog ministarstva dolazi političar koji, sudeći po javno objavljenoj biografiji, ni vojni rok nije odslužio.
Informacija da je Banožić prvi kandidat za ministra obrane izazvao je u neslužbenim razgovorima revolt među nekim HDZ-ovcima jer ne vide njegovu poveznicu s tim resorom.
Ne samo to, sa obranom i funkcioniranjem vojnog sustava Banožić nikakve veze nema. S obzirom da je aktivni lovac možda neki misle da može voditi resor obrane?
Lov, puške, pucanje, vojska, zelena odora,….Sve je to valjda isto?
Od svih imena koji su proteklih dana kotirali u orbiti spekulacija, za ministra obrane izabrano je ono – najbezličnije. Banožićeva medijska slika, ako se o njoj kao takvoj uopće može govoriti, je bezlična, bez boje, mirisa i okusa. Da je napraviti anketu na ulici među prolaznicima, kladimo se da 90 posto anketiranih ne bi znalo tko je Mario Banožić. Zapravo, jedini pamtljiv detalj iz njegove medijske eksponiranosti je otkriće novinara da je dva razreda išao na popravni u srednjoj školi.
Rođen je 10. ožujka 1979. u Vinkovcima, a diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku smjer marketing-management. U poduzeću „Santini“ zaposlio se 2003. kao komercijalist za uvoz i izvoz.
Godinu dana kasnije zapošljava se kao generalni direktor u tvrtki „Son-Ugo-Cor“. Obnašao je dužnost voditelja odsjeka za turizam Vukovarsko-srijemske županije, godinu dana kasnije počeo je raditi kao asistent na Veleučilištu „Lavoslav Ružička“. Nigdje nema objavljenog podatka kada je i gdje odradio vojni rok. U Vladi se ni po čemu nije istaknuo. Nevidljivi vojnik partije. Malo je tko do jučer mogao pretpostaviti da će se kolo sreće baš na Banožiću zaustaviti.
Za preuzimanje ministarstva obrane bilo je proteklih dana više imena u opticaju poput aktualnog veleposlanika u Londonu Igora Pokaza, potom bivšeg pomoćnika ministra obrane Petra Mihatova, a spominjao se i bivši ministar obrane, diplomat u dalekoj Finskoj Josip Buljević. Sva ova tri imena, u odnosu na Banožića, su televizija u boji. Izbor Banožića samo potvrđuje koliko premijer (ne)doživljava resor obrane koji je za mandata Krstičevića tehnički i kadrovski pao na najniže grane.
Prihvaćanjem vođenja zahtjevnog i devastiranog resora obrane Banožić će se pokazati samo kao još jedan od lovaca na funkcije.
Posve logično, Banožić pojma nema o temama kao što su nabava borbenih lovaca, budućnost Obalne straže i HRM-a, raspad sistema u „Đuri Đakoviću“ i ZTC-u, potpuna devastacija struke i znanosti u Oružanim snagama, militarizacija Ministarstva obrane …
Kakav će stav novi ministar obrane zauzeti po pitanju ponuđenih američkih oklopnjaka Bradley za HV?
Hoće li šutke prihvatiti te islužene oklopnjake ili će prvo od struke tražiti doktrinarnu, strategijski i taktičku opravdanost takvih vozila u OS RH? To da ruski RPG kroz ta vozila ide kao vrući nož kroz maslo, naše vojne planere ne zanima… Ali, to je već neka druga tema. Kakva je budućnost PZO zaštite hrvatskog neba?
Hoće li se nabavljati novi protubrodski sustav za HRM? Novi ministar obrane trebat će pružiti odgovor i na pitanje – kako od Crne Gore vratiti prije 30 godina oteti školski jedrenjak „Jadran“?
Pokazalo se da bez osobnog upliva Andreja Plenkovića ni taj problem neće biti moguće riješiti. Ili, zapravo, navodeći sve ove probleme nesvjesno pokazujemo na to da previše očekujemo od stanovitog Banožića? Malo toga ukazuje da Banožić može riješiti sudbinska pitanja koja se tiču naše vojske.
Banožić garant ne zna (a kako bi znao?) da predugo već traje vrijeme potmulog nezadovoljstva ljudi zbog načina na kojim se vodi Ministarstvo obrane i cijeli vojni sustav. Političke elite godinama vojnoj strukturi nameću politički podobne kadrove mimo profesionalnih kriterija, a to nije bilo ograničeno samo na najviša mjesta u hijerarhiji, već je išlo vrlo duboko u vojnu strukturu. Banožićevo postavljanje samo će produbiti depresiju koja vlada u vojsci.
Konačni sud i predviđanje uspješnosti njegova mandata moći ćemo pružiti kada budemo znali tko će mu biti pomoćnici i savjetnici. Krstičević je bio ministar obrane sa najviše savjetnika, ali se vojska s tom činjenicom nije baš usrećila. Nikakve koristi od te plejade savjetničkih likova naša država, a ni vojska nisu imali. Osim što su zapošljavali i postavljali svoje doguznike,
Nakon dugih 13 godina procesa odabira novog borbenog aviona za HRZ, Krstičeviću se dogodio nedopustivi, pače međunarodni debakl sa akvizicijom F-16 Barak, a za kojeg se unaprijed znalo, uz dodatna američka upozorenja, da nema reexportne dozvole bez amena „Lockheed Martina“.
Ne znamo koji će biti kurs Banožićevog vođenja Ministarstva obrane, ali ne drži nas optimizam.
M. Marković/Foto:pxll
