Đapić o Škori: Mrtvaca se ne može oživjeti

Nakon Škorinih riječi u izbornoj noći da se ekstremnoj ljevici moramo svi zajedno suprotstaviti, bez obzira hoće li Jelena, Davor ili Miro u završnicu, mnogi dobri i, od silnih neprijateljstava umorni ljudi, zastali su u nevjerici.

I s radošću prihvatili tu, tako slatku poruku. Ljudima je u tom zanosu promaklo puno toga, a svi smo, pa i ja, usprkos golemom ukupnom iskustvu i pogotovo nimalo lijepom iskustvu sa Škorom, Bujancem i tom skupinom, bili spremni povjerovati.

No, Škorine riječi iste te noći, da su oni postigli svoj cilj, iz prikrajka su zlokobno upozoravale.

Koji, kakav cilj?

Stojiš pred hrvatskim narodom, potučen do nogu, s osvojenih 12 i nešto posto birača, od kojih više od pola uopće nije izašlo na izbore, a kako sam kažeš “ekstremna ljevica” već ima apsolutnu vlast u skupštini glavnog grada Hrvatske, njihov gradonačelnički kandidat, tvoj suparnik ima 45 posto glasova!?

Kakav je to uspjeh!?

Kakav se cilj može razumno projicirati u tim činjenicama?

U taj kontekst treba staviti poziv na zajedništvo. Samo u taj. Mrtvaca se ne može oživjeti.

Iako nada umire posljednja, idemo vidjeti ima li uporišta Škorin poziv na zajedništvo uz prisegu – tako mi Bog pomogao!?

Ako se Škoro i uska skupina oko njega osjeća pobjednikom zbog toga što su nadmašili HDZ-ovog kandidata, postavlja se razumno pitanje, je li njihov cilj pokazati slabosti HDZ-a ili im je cilj – bolja Hrvatska?

Nema nikoga razumnog u zemlji tko ne vidi slabosti HDZ-a, niti ima puno ljudi koji ne bi voljeli da Hrvatska u ovom trenutku ima, ili daleko bolji HDZ, ili daleko bolju alternativu. Ili, barem malo bolju.

Ako uzmemo točnom i opravdanom kritiku HDZ -a, da zbog svojih stranačkih interesa često zanemaruju nacionalne interese, a to upravo vrlo agresivno godinu dana uoči predsjedničkih izbora promiču mediji tada u vlasništvu Pevexa, posebice propagandna emisija Bujica, nije li onda nužno očekivati da očito tada pripremani projekt Škoro, politički postupa sasvim suprotno i da baš nikada svoje interese ne pretpostavlja nacionalnim?

Bilo bi primjereno i logično.

Jer, kakva je korist hrvatskom narodu od toga da umjesto nekoga tko ga zloupotrebljava, dođe netko drugi i nastavi isto.

Uz napomenu, da, kakav god bio HDZ, još uvijek je najbolje organizirana brana, uz svu propusnost, upravo ljevičarskim i antifa skupinama, koje predvodi SDP sa satelitima koje su godinama stvarali uz međunarodnu pomoć kroz tzv. civilno društvo.

I drugo, u tako oslabljenom HDZ-u je tisuće istinskih hrvatskih domoljuba, vrijednih, nesebičnih i poštenih ljudi, koji su se dokazali toliko puta. Taj HDZ simbolizira uspostavu samostalne države, vojnu obranu, međunarodne integracije.

I od prvog trenutka su ta tri slova bila crvena krpa antifama, velikosrpstvu, islamizmu, globalistima, svim mogućim neprijateljima Hrvatske. Da HDZ sutra nestane, ostat će povijesni simbol hrvatske državnosti.

Zašto je onda upravo Škorin tzv. pokret s puno nejasnoća u samim korijenima, s puno otvorenih dvojbi i nevjerojatnih kontroverzi u karijerama samih čelnih ljudi toga pokreta, ali i u pozadinskoj logistici, te pogotovo u medijsko- propagandnoj sferi s odavno kontaminiranim Bujancem, tako silovito nasrnuo na HDZ, neprekidno tijekom više od dvije godine?

Kad se samo površno zastane nad kratkom poviješću projekta Škoro, lako će se uočiti da je jedina meta od prvog dana do danas HDZ. Sasvim usputno se tu i tamo okrzne ljevica, a čisto kao gorivo za zaluđene pratitelje se koriste udbaši, komunisti, Tito, Srbi.

Svima koji ukažu na opasnost destrukcije, rušilaštva, huškanja, varanja, otvorenih laži, podvala i prevara, čak i onih koje svatko zdravih očiju i uma vidi u karijerama, primjerice Škore, Peternela, Bartulice i sličnih, a pogotovo u već shizofrenom putu Velimira Bujanca, bjesomučno se lijepe etikete, najgore uvrede i organizira linč po modelu rulje. Tu im ljudi poput Ante Prkačina služe samo kao smokvin list.

Nakon neuspješnog Josipovićevog, javno prokazanog rušenja HDZ-a, ukazao se MOST, čudna skupina sa zapjenušanom kampanjom isključivo protiv HDZ-a, pa kad je HDZ preživio njihov udar s nikada poznatom medijsko-logističkom pozadinom, prišlo se stvaranju novoga projekta, projekta Škoro. To je po rukopisu, postupcima, baš po svemu vidljivo i slijepcima.

Škoro kao i u noći predsjedničkih izbora, poražen gledajući brojke, slavi i poručuje da je ostvario cilj. Njegov tadašnji prijatelj Stevo Culej je šokiran javno razotkrio razloge Škorinog slavlja nakon gubitka predsjedničkih izbora. Tko će razotkriti stvarne razloge poruke nakon prvog kruga zagrebačkih izbora?
Pa upravo Škoro i ljudi oko njega.

U Bjelovaru sa SDP-om ide protiv HDZ-a, u Šibensko- kninskoj županiji s podmuklim političkim projektom Jelić i s nekadašnjim MOST-ovim pajdašom Petrinom ruše HDZ, u Osijeku na sve načine pokušavaju sklopiti savez sa SDP-om i s Možemo protiv Radića i Anušića, koji s druge strane nacionalno odgovorno javno pruža tim ljudima ruku u Zagrebu. Treba pitati pobjednika izbora u Krapini, sjajnog mladog čovjeka Zorana Gregurevića, kakvu je ulogu tamo imao Škorin pokret u pokušaju njegovog rušenja sa SDP-om.

Hrvatska javnost ne zna da DP podupire čovjeka koji je gotovo na prijeratnoj razini posrbio Knin, a Škorini suradnici silovito optužuju HDZ zbog suradnje sa SDSS-om, iako usko i podmuklo surađuju u cijeloj platformi oko Jelića sa SDSS-om upravo oni.

Tako očite prevare, takve drskosti i istodobno takve zaluđenosti Hrvatska ne pamti.

Pred tim se više ne smije povlačiti, niti itko tko voli Hrvatsku smije šutjeti o tome. To su vrlo opasni ljudi i, koliko god je velika nepogoda platforma Možemo, valja jasno reći da ih Škoro neće zaustaviti, niti je projektiran za to. To je jedino sigurno.

Zato se valja osloboditi lažnog idealizma i političkim štetočinama reći da su štetočine i držati se kilometrima daleko od njih. Njih se ne smije podupirati, jer uz sve navedeno, oni nigdje, kao u Sisku primjerice, neće baš ništa učiniti protiv rigidne i radikalne ljevice. Sve će učiniti i tu protiv HDZ-a, kao što su u Zagrebu nevjerojatnim prljavštinama udarali po posve čistom mladom čovjeku Davoru Filipoviću.

Hrvatskom narodu sa svim svojim iskustvom, sa svim svojim usponima i padovima, čista srca moram reći – klonite se Domovinskog pokreta!

Anto Đapić, predsjednik Nezavisne liste Ante Đapića