Deset velikih afera obitelji Milanović koje nitko ne istražuje, a mediji o njima šute

Internetom e ponovno počeo kružiti tekst:  ‘DESET velikih afera OBITELJI MILANOVIĆ: Premijer postao kralj nepotizma, no mediji o tome šute!’ objavljen prije godinu dana.

Mnogi priču i danas dijele jer je aktualna i upozorava da represivni aparat, državne institucije i glavni mediji pripadnicima jedne političke opcije opraštaju gotovo sve, pa i najveće afere, kriminal i veleizdaju, dok se prema pripadnicima druge političke opcije odnose suprotno. Zašto kriteriji nisu jednaki za jedne i druge?

Povjerenstva za sprečavanje sukobu interesa odlučilo je da je Tomislav Karamarko bio u sukobu interesa zbog iznošenja osobnih stavova i prijedloga za povlačenje Hrvatske iz arbitraže s MOL-om, velik dio medija je pozdravio kao ispravnu i dobrodošlu.

Ta odluka otvorila je brojna pitanja na temu zašto Povjerenstvo nije na jednak način i uz iste kriterije odlučivalo i o potencijalnom sukobu interesa Zorana Milanovića i drugih političara i dužnosnika Kukuriku koalicije?

Tek prošli tjedan, nakon više od godinu dana, otvorena je istraga povjerenstva protiv devet ministara Milanovićeve Vlade i još dvadesetak pomoćnika i čelnika tijela državne uprave.

”Protiv bivšeg premijera Zorana Milanovića stigla je prijava Povjerenstvu zato što je moguće pogodovao svome bratu. Samo dva mjeseca nakon što je Zoran Milanović zasjeo na čelo Vlade, tvrtka supruge Krešimira Milanovića – Miglu Autopraone dobila je 250 tisuća eura kredita od državne Hrvatske banke za obnovu i razvitak za gradnju samposlužne autopraonice u Sesvetama.

Tvrtka je od HBOR-a dobila novac iz Programa za mikro, male i srednje poduzetnike preko Centar banke s kojom je državna banka sklopila ugovor za plasman kredita poduzetnicima.

Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa odlučilo je u siječnju ove godine da neće pokrenuti postupak protiv premijera Zorana Milanovića. U slučaju Autopraonica Povjerenstvo nije našlo elemente koji bi upućivali da je Zoran Milanović iskoristio svoj položaj za osobni probitak, stavio privatni ispred javnog interesa ili prekršio neki od članka Zakona o sprječavanju sukoba interesa”, podsjeća portal Direktno.hr na nedavnu odluku Povjerenstva o Milanovićevoj aferi.

S tim u vezi, ovih je dana društvenim mrežama ponovno počeo kružiti tekst:  ‘DESET velikih afera OBITELJI MILANOVIĆ: Premijer postao kralj nepotizma, no podobni mediji o tome šute!‘ objavljen 17. lipnja 2015. na jednom portalu. Mnogi priču i danas dijele na Facebooku jer je ostala aktualna.

Postaje zabrinjavajuće, naime, ustaljivanje prakse da represivni aparat, državne institucije i glavni mediji pripadnicima jedne političke opcije gotovo sve opraštaju, pa i najveće afere, kriminal i veleizdaju države, dok se prema pripadnicima druge političke opcije odnose dijametralno suprotno (umjesto da se kriminal i korupcija ne tolerira ni desnima, ali ni lijevima).

Budući da se radi o tekstu gore potpisanog autora (napisao ga frustriran dvostrukim kriterijima glavnih hrvatskih medija – velike afere dužnosnika jedne političke opcije nisu se pretresale ni analizirale, a slične ili čak i manje afere dužnosnika druge političke opcije mjesecima nisu silazle s naslovnica glavnih novina i iz udarnih termina informativnih emisija – tako je bilo prije godinu dana, tako je i danas?!), valja podsjetiti na afere koje su Povjerensto i glavni hrvatski mediji odlučili ignorirati.

Evo priče

”Vijest da je poslovni partner premijerova brata Krešimira Milanovića dogovorio unosan posao s državom u vrijednosti od milijun kuna – u projektu koji vodi premijerova supruga Sanja Musić Milanović, prošla je (u lipnju 2015.) gotovo nezapaženo.

Taj novi nepotistički skandal u kojeg je, po svemu sudeći, upetljana obitelj premijera Milanović, a o kojem je pisao Tportal i dnevno.hr, ostao je zastrt drugim temama koje su okupirale medije, primjerice Manolićevim bombastičnim intervjuom u kojem najavljuje da će udbaški raskrinkati brojne neprijatelje, ‘svastikom’ na Poljudu i prepucavanjima između ministra Ostojića i HNS-a te sličnim temama. Valja podsjetiti da je vrlo brzo zaboravljen te u stranu gurnut i veliki skandal s nezakonitom i po svemu sudeći koruptivnom prodajom strateški važnog Croatia osiguranja.

Afere neugodne za premijera Milanovića i njegovu koaliciju, potisnule su, dakle, teme koje više odgovaraju (tada) vladajućima, a u kojima se proziva oporba. Lako je, stoga, pretpostaviti da su PR plaćenici vladajuće koalicije planski u javni prostor i glavne medije pustili informacije, ili smislili događaje, koje će odvući pažnju sa spomenutih Milanovićevih skandala.

Budući da je to pomalo neprirodna situacija, jer bi pod lupom javnosti trebali biti prije svega potezi vladajućih, a ne onih koji su u oporbi, podsjetit ćemo na niz nikada procesuiranih nepotističkih skandala premijera Milanovića i članova njegove obitelji koji su prethodili informaciji da je partner premijerova brata dobio posao s državom u projektu kojeg vodi premijerova supruga (Tibor Skala, dobio je posao opremanja škola didaktičkom opremom u projektu Sanje Musić Milanović). Radi se o čak deset afera vjerojatnog pogodovanja članovima obitelji Milanović!

Deset afera obitelji Milanović

Tonči Restović – svojedobno ravnatelj Nacionalnog parka Krka – postao je pomoćnik ministra Zmajlovića i to nakon što je premijerovog bratića Boška Poljaka, bivšeg oficira JNA koji je duge 23 godine bio u mirovini, zaposlio na rukovodećoj poziciji u NP Krka! I tada su mediji pisali o mogućem nepotizmu i klijentelizmu vezanom uz premijera Milanovića.

Neki su potom primijetili da se Ministarstvo zaštite okoliša i prirode pretvorilo u glavno ‘uhljebničko mjesto’, što pojašnjava zbog čega Milanović šutke trpi tolike afere ministra Zmajlovića (nebrojeni skandali s preseljenjem Ministarsva i agencije u preskupi prostor, bacanje novca poreznih obveznika na papreno skup parking, smjena ravnatelja Agencija koji nije htio bez valjanog obrazloženja iseliti iz jeftinog postora u skuplji…).

>>>  Opremu za 120 škola po modelu premijerove supruge nabavlja partner premijerova brata

Samo dva mjeseca nakon što je Zoran Milanović postao predsjednik Vlade, tvrtka supruge njegova brata Krešimira Milanovića – Miglu Autopraone – dobila je 250 000 eura kredita (oko 1,9 milijuna kuna) od državne Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) i to za gradnju samoposlužne autopraonice u Sesvetama, dakle za djelatnost koja ne zapošljava radnike, koja ne izvozi i za koju HBOR ne bi smio davati kredite!

Miglu je od HBOR-a dobio novac iz Programa za mikro, male i srednje poduzetnike i to preko Centar banke, s kojom je državna banka sklopila ugovor za plasman kredita poduzetnicima. Uvjeti kredita bili su vrlo povoljni. Ugovor o kreditu između Miglu i Centar banke sklopljen je 28. veljače 2012., a mnogi nagađaju da je kredit odobren zbog utjecaja premijera Milanovića. Valja ovdje podsjetiti da je zbog slične stvari (kredita HBOR-a po sumnjivim kriterijma) morao otići pomoćnik ministra financija, Branko Šegon.

No, tu priči nije kraj. Jer u pomoć premijerovu bratu i njegovoj tadašnjoj supruzi tada je, prema tvrdnjama dobro obaviještenog izvora, ali i prema svim ostalim dostupnim podatcima, uskočio i SDP-ovac Zvonimir Mršić, predsjednik Uprave Podravke. On je, po svemu sudeći, ‘sredio’ da se u autopraonici postavi veliki plakat Podravke, na osnovu kojeg je Podravka kasnije plaćala iznos kojim su vlasnici Miglu Autopraone plaćali kredit HBOR-u?!

Tako je tvrtka u većinski državnom vlasništvu otplaćivala kredit obitelji brata premijera Milanovića (tu informaciju su nam i službeno potvrdili u Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak – no to nije sukob interesa?!).

Ni tu, međutim, nije kraj aferama koje upućuju na zaključak da, unatoč ‘visoko podignutoj letvici’, bivši premijer nije bio imun na trgovanje utjecajem i nepotizam.

Hrvatska je javnost prije tri godine doznala, naime, da se LHB banka izložila neubičajeno velikom riziku kada je dodijelila višemilijunski kredit premijerovu bratu. Banka kćer Nove ljubljanske banke (LHB Internationale Handelsbank Aktiengesellschaft) je u jeku hrvatsko-slovenskih natezanja oko duga Ljubljanske banke, dodijelila privilegirani kredit tvrtki Krešimira Milanovića i to u iznosu od čak 3,25 milijuna eura!

Nekoliko novinara je, istražujući podatke u registru Trgovačkog suda, došlo do zaključka da je banka, nakon što je Zoran Milanović postao predsjednik SDP-a, odobrila kredit uz vrlo klimavo osiguranje, odnosno uz hipoteku na kuću roditelja premijera Milanovića i još neke nekretnine koje su već bile opterećene s više kredita i koje ne vrijede ni približno kao iznos kredita.

Budući da se premijer u jeku hrvatsko-slovenskih natezanja oko duga Ljubljanske banke, odnosno u vrijeme kada su mnogi slovenski mediji pisali o ovoj aferi, nije očitovao o sumnjivo dodijeljenom kreditu tvrtki svoga brata, ostala je sumnja da je kredit 2007. dodijeljen upravo zbog Zoranova utjecaja, odnosno zbog činjenice da su u to vrijeme mnogi predviđali da bi Zoran Milanović mogao postati novi hrvatski premijer. Kasnije su se pojavile sumnje da je Milanović bio popustljiv u pregovorima sa Slovenijom, upravo zbog ovog kredita.

Zanimljivo je da je Agencija za zaštitu osobnih podataka ‘naložila korigiranje nepravilnosti i uklanjanje nezakonitosti u objavi imovinskih kartica te je utvrdila da je prekomjerna objava podataka o kreditima privatnih osoba, dakle onih kredita koji su ostvareni u vremenu kad dužnosnik nije bio niti javna osoba, niti dužnosnik,  jer bi prekomjerno otkrivanje bi moglo predstavljati kršenje bankovne tajne.

Nakon toga Povjerenstvo za odlučivanje o sukoba interesa je uklonilo imovinske kartice dužnosnika s internetaa, baš nekako u vrijeme kada je otkriveno da je i premijer Milanović, osobno, dobio povlašteni kredit od jedne strane banke!

O tom slučaju, kao i o svim ostalim pogodovanjima obitelji premijera Milanovića, razgovorali smo s političkim analitičarom Davorom Gjenerom.

”Ne možemo tvrditi da je premijer korumpiran, ali vidimo da postoji veliki rizik od korupcije. Zoran Milanović je, prije više godina, kao šef najjače oporbene stranke i pretendent na premijersko mjesto dobio kredit u jednoj austrijskoj banci po povlaštenim uvjetima, odnosno s povlaštenim kamatama i s povlaštenim rokom otplate. On je, dakle, ostvario financijsku dobit koju ostali građani ne mogu ostvariti.

Drugi pokazatelj velikog rizika od korupcije u Milanovićevom slučaju jest činjenica da su banke u državnom vlasništvu (HBOR i HPB) nakon izbora promijenile članove uprava tako što su u nove uprave, po diskrecionoj odluci premijera Milanovića, došli upravo menageri iz banke u kojoj premijer ima povlašteni kredit! Moguće je, dakle, zatvoriti krug indicija iz kojeg je jasno da postoji mogućnost da je premijer korumpiran. Zato bi bilo nužno da neovisno tijelo istraži je li taj rizik osnovan”, ističe politolog i politički analitičar Davor Gjenero.

”Mislim da je to učinjeno na zahtjev premijera Milanovića. To potvrđuju i kasnije reakcije. Da bi se zaustavilo javno nezadovoljstvo oko povlačenja imovinskih kartica s interneta najavljena je smjena lidera Agencije, ali ne i promjena odluke o uskraćivanju bitnih informacija. To puno govori. No, valja svemu ovome pridodati i informacije o kreditima članova obitelji premijera Milanovića, jer su ti podatci još skandalozniji.

U vrijeme dok je država Hrvatska bila u sporu s Ljubljanskom bankom, brat Zorana Milanovića digao je kredit (od čak 3,25 milijuna eura!) kod Ljubljanske banke i založio roditeljski stan. On taj kredit nije otplatio, no hipoteka je skinuta! Činjenica je da je banka – koja je u sporu s državom Hrvatskom – premijerove roditelje mogla izbaciti na ulicu.

Ljubljanska je banka, dakle, mogla ucijeniti hrvatskog premijera prijetnjom da će mu majku i oca izbaciti na cestu. Tu je izlaganje premijera Milanovića riziku korupcije bilo ogromno.

Poznato je, uz to, da premijerov brat Krešimir Milanović, nema previše novca jer mu poslovi baš i ne cvjetaju. Kojim novcem je on pokrio hipoteku na stan njegovih roditelja, je li na taj novac plaćen porez, je li to legalno zarađen novac, ili novac nije ni uplaćen, a hipoteka je skinuta zbog neke protuusluge? Na ta pitanja trebala bi odgovoriti neovisna istraga”, dodaje Gjenero te podsjeća da je Ljubljanska banka i ranije bila sklona koruptivnom ponašanju.

A da je bivši premijer (koji se stalno kune u poštenje) odavno shvatio kakve mu mogućnosti za pogodovanje donosi politčka moć, potvrđuje i slična lokalna afera.

”Dok su Milanović i Milan Bandić bili u dobrim odnosima, premijerov tast je od Grada Zagreba dobivao poslove bez javnog natječaja. Bio je, dakle, povlašteni partner Grada Zagreba. Kada svemu ovome dodamo i činjenicu da je za mandata premijera Milanovića reduciran Zakon o sprečavanju sukoba interesa, koji je donesen za mandata premijerke Jadranke Kosor, onda doista postoje mnogi razlozi za sumnju u korupciju. Zato bi premijer trebao dokazati da to nije tako. To se može učiniti samo davanjem na uvid cjelokupne imovine i svih financijskih transakcija premijera Milanovića i s njim povezanih osoba”, zaključuio je prije godinu dana poznati politički analitičar Davor Gjenero.

U međuvremenu, došlo je do promjene vlasti, no ništa se, u praksi, nije promijenilo! Zato se valja zapitati: tko to istinski vlada Hrvatskom?

AUTOR: Damir Kramarić/foto press