Uz 20. obljetnicu smrti Franje Tuđmana gost emisije Nedjeljom u 2 bio je istraživački novinar Gordan Malić koji je o prvom hrvatskom predsjedniku za HRT snimio dokumentarnu seriju od 10 epizoda koja će krenuti s emitiranjem u siječnju.
Što je novo doznao o Tuđmanu i što danas 20 godina nakon njegove smrti možemo zaključiti o vremenu osamostaljivanja hrvatske države, bila su neka od pitanja emisije.
O novinarstvu danas, Malić kaže:
– Novinarstvo nema budućnost. Neki novinari imaju budućnost. Zanat i profesija se gubi i to je očito. Sve više novinarstvo podsjeća na manje ili više prikriveni marketing, ili nekih interesnih skupina ili države koja je uvijek najveći oglašivač. To nije bilo tako kod pojave nezavnisnog izdavaštva.
Početkom devedesetih i cijelo vrijeme devedesetih, suprotno od svih kritičkih pogleda na to razdoblje, ja smatram da je to vrijeme obilježavala izrazita sloboda medija i sloboda govora.
O dokumentarnom serijalu “Premijeri osobno”, čiju su prvu epizodu neki kritičari, rekao je voditelj Stanković, negativno ocijelili rekavši da je loša kamera, da Malić u njemu nije detaljnije obrađivao proustaške ispade Stjepana Mesića početkom devedesetih, kao i da nije govorio u umirovljenju generala:
– Ljude zbunjuje kad nešto prikažete, a da ne zauzmete tvrdo političko, ideološko stajalište. Hrvati su navikli da je sve za i protiv. I ako ste protiv, uvijek imate dovoljno onih koji su protiv, da vam budu publika. Ili ako ste za, uvijek postoji publika za. Ali ja sam navikao funkcionirati bez publike te vrste.
Nisam funkcionirao na “lajkove”, ni prije Facebooka, a ni sada. Ja sam funkcionirao uvijek na “hejtove”, mene su uvijek zanimali “hejtovi”. Tako da se nisam htio baviti time da se vidi kome ja pripadam, kome pripada autor i što misli. Htio sam tu politiku i to razdoblje osvijetliti iznutra, rengenom, a ne izvana.
Izvana svi vidimo i manje-više odlučujemo na prvi pogled. Jer Hrvati u politici razmišljaju estetski, kako tko izgleda dok govori, kako se tko oblači . Ili etički, filozofski.
Ali da bi netko razmišljao o tome kakvi su stvarni rezultati te politike, kako se to mjeri, ako je rat – je li rat dobiven, po koju cijenu, koliko je žrtava na jednoj, koliko na drugoj strani, jesu li poštivane konvencije, kako je u tom ratu funkcionirala ekonomija, kako je izgledalo gospodarstvo rata. Jesu li ljudi dobivali plaću na vrijeme, jesu li dobivali mirovine na vrijeme. Imali smo pola milijuna prognanika, trećina države nije funkcionirala.
Kako je to sve moguće, a da dobijete plaću na vrijeme?
Ja sam to uspoređivao sa situacijom u nekoj socijalno depriviranoj obitelji u kojoj ima jako puno djece, a jedna plaća ili nijedna. Kako oni opstaju, kako funkcioniraš ako dijete ide u školu, a svaki dan treba ručak, moraš kupiti neke stvari, odjeću, obuću. Tako sam počeo razmišljati o funkcioniranju politike tih vlada koje su uglavnom bile Tuđmanove vlade. I zanimljivo, došao sam do zaključka da su te vlade, ratne vlade, funkcionirale puno bolje, da su njihovi rezultati puno bolji, transparentniji, vidljiviji nego kasnijih vlada.
Osim možda Račanove, nju bih izuzeo, ona je imala i ekonomske uspjehe, a i demokratizirala je jedno prethodno razdoblje velikih napetosti i društvenih tenzija, mada je imala i svojih mana. Gledanost tih “Premijera” u reprizi je bila negdje između 12 i 15 posto sharea.
O Tuđmanovoj vladi:
– U njoj je svaki premijer imao svoju svrhu. Mesić i Manolić su prvi premijeri, oni su to bili vrlo kratko jer se pokazalo da su nesposobni za složenije operativne poslove. Vođenje resora, brigu o milijardama, ekonomiji itd. Mesića je Tuđman poslao u Beograd. U to vrijeme je bila jedna rasprava.
I Tuđman, koji je stari kadrovik, nanjušio je jednu fenomenalnu Mesićevu karakteristiku, a to je da je on genijalan provokator. I on je njega u Beograd poslao kao provokatora. Meni je to priznao sam Mesić kada je rekao da se prije odlaska u Beograd kod Bude Lončara i drugih raspitivao na što reagira Bora Jović, što njega nervira, što ga izbacuje iz takta. I onda je saznao da se Bora jako nervira kad mu kažeš “Bora”, jer on je Borisav.
Zatim kad se puši, on ne podnosi pušenje u svojoj blizini. I pogledajte malo predsjedništvo, pogotovo ono koje se sastalo s generalštabom. Što Mesić radi? On Borisava Jovića neprekidno zove Bora i otpuhuje mu dim cigare u lice. Znači Tuđman je u njemu prepoznao performera, što Mesić jest.
Ali kao premijer nije bio dobar i maknuo ga je. Manolić isto.
Valentić je imao najviše uspjeha. Možemo reći da se rat jednim dijelom financirao i tiskanjem novca, dakle inflacijom. On (Valentić, op.a.) je uspio u svojih nešto više od pola mandata tu inflaciju koja je bila ogromna svesti na normalnu. Mislim da su mu ekonomski rezultati bili neusporedivi s ovima danas i onima poslije. Jer on je prije, za vrijeme i poslije imao rast negdje oko 9, 10 posto. Mi danas govorimo o rastu od tri posto.
Njegova vlada, pa i Matešina, je iza sebe ostavila dug s plaćanjem svih vojnih troškova, dakle i “Oluje” i “Bljeska” i “Maslenice”, i plaćanjem oko pola milijuna prognanika koji su živjeli u hotelima, dakle nema turizma, nema glavnog izvora prihoda, uspjela imati rast od nekih 9, 10 posto.
Za vrijeme Mateše je taj rast nešto pao, ali je dug bio nekih 7 milijardi, od čega su mislim nešto više od 3 milijarde bio klirinški dug. Znači Tuđman je ostavio Hrvatsku u njenim granicama, praktično cijelu. Hrvate je vratio na njihova ognjišta, i to u drugoj fazi bez ispaljenog metka, tamo gdje su mnogi tražili da uđe silom, nije ušao silom.
I ja to gledam kao da ti je otac ostavio auto s automobilom, imovinu, nekretnine, pokretnine, stan i automobil, i ti se 20 godina nakon što je on umro žališ što stan nije baš u centru nego na periferiji, što automobil nije dizel nego benzinac…
U emisiji je Malić izjavio da smatra da Tuđman nije želio rat i da je vjerovao da će se jugoslavenska kriza riješiti mirnim putem. Kazao je i da Tuđman nije znao ništa o ekonomiji te je to polje prepustio stručnjacima.
Propusti u privatizaciji i pretvorbi smatraju se jednim od najvećih krimena Tuđmanove vlasti uz politiku podjele Bosne i Hercegovine, Malić amnestira Tuđmana i tvrdi da nije želio anektirati dijelove susjedne zemlje Hrvatskoj, ali priznao je da Tuđman nije razumio BiH te da ju je dijelio iznutra.
M.M: /Foto:hrt
