To što Zoran Milanović svaki put pred mikrofonima sipa umotvorine koje svaki put traže naknadno tumačenje još donekle može biti i simpatično. Ali je opasno kada hrvatski šef države crnogorsku agresiju 1991. na Dubrovnik gotovo pa pravda bitkom iz 1916. godine. I tobožnjim napadima Hrvata na Cetinje i Lovćen.
To ukazuje da se iza vanjske politike koju vodi i imagea kakvog njeguje hrvatski predsjednik krije čisti diletantizam.
“Male smo države i mora se puno razgovarati. Sile više nema kao ’91. godine, kada je čaršijska vlast ukrala zajedničku vojsku i platni sustav i izazvala rat na području bivše Jugoslavije, posljedice toga su bili događaji oko Dubrovnika, što se više neće ponoviti. Kao ni 1916. i Mojkovac, gdje je Hrvatska sudjelovala kao dio Austrougarske, ali to nije bila naša autonomna volja”, kazao je Milanović u razgovor uza Radioteleviziju Crne Gore tijekom posjete Cetinju.
Hrvati su kroz duga stoljeća i pod zastava raznih careva ratovali svugdje po Europi. Znači li to da će se u svim idućim posjetima po državama gdje su ratovali Hrvati Milanović svaki puta pravdati i ispričavati? Kada Milanović dođe kod Putina hoće li se ispričavati za generala Marka Šljivarića i njegovu regimentu koja je 1812. s Napoleonom ušla u Moskvu?
Ako posjeti Angelu Merkel hoće li se ispričavati zbog hrvatskih vojnika koji su pod Habsburgovcima prije 400 godina u Tridesetogodišnjem ratu napadali Njemačku i počinili razne strahote u Donjem Porajnju? Navodno je i u vezi s time nastala u narodu i jedna krilatica ‘Sačuvaj nas Bože gladi, kuge i Hrvata’.
“Junak” s Dubrovačkog ratišta
Drugi dio ove priče je crnogorski protokol koji je bio ustrojen za doček hrvatskog predsjednika. Mnogi su primijetili kako na Cetinju među uzvanicima nije bio general Dragutin Dakić, načelnik Generalštaba vojske Crne Gore. Za upućene – to nije čudno. Naime, general Dakić je kao mladi potporučnik zapovijedao vodom u 5. proleterskoj motoriziranoj brigadi JNA (crnogorska, pod zapovijedanjem potpukovnika Kričak Sime), koja je ratovala u Konavlima i na Dubrovniku.
Zanimljivo, ovog „junaka“ smo školovali na Hrvatskom vojnom učilištu prije koju godinu (!!). Dakle, sklonili su ga dok hrvatski predsjednik ne ode. Međutim, u Kotoru je Milanovića pozdravio i s njime se srdačno rukovao jedan drugi „junak“ s Dubrovačkog ratišta.
Bijaše to gradonačelnik Kotora Željko Aprcović koji je 1991. bio istaknuti ratnik sa Konavala i Dubrovnika i jedan od onih koji su od tamo “evakuisali” značajne količine konavoskih pršuta i vina. On se tada i dragovoljno javljao da ide u drugu jedinicu JNA koja je imala zadatak “oslobađati Loru” u Splitu.
Ovo je ne samo provokacija domaćina, nego i vrlo ozbiljan propust hrvatskog dijela protokola koji ni hrvatski mediji uopće nisu uočili. Takvima smo se pravdali za Mojkovačku bitku? Jao i kuku….
M. Marković/Foto:
