Dr. Milan Vrkljan pisao Senatu: Goldstein i još dva profesora sramote Sveučilište, morate reagirati

Prof. dr. Milan Vrkljan, neovisni saborski zastupnik i profesor Medicinskog fakulteta, uputio je dopis Senatu Sveučilišta u Zagrebu kojim traži reakciju tog tijela  zbog “neprimjerenog i neprihvatljivog ponašanja pojedinih profesora”.

Poštovane kolegice i kolege,

Upravljati Zagrebačkim sveučilištem, znanstvenom institucijom bogate i dugogodišnje tradicije, i jednim od starijih sveučilišta u Europi, jest velika čast, ali posljedično, i velika odgovornost.

Nažalost, svjedočimo sustavnom urušavanju ugleda našeg Sveučilišta, što potvrđuju i rezultati ocjena međunarodnih relevantnih studija.
Sveučilište, kao i svaku drugu organizaciju, čine njegovi ljudi, to jest njegovi znanstvenici. Ponašanje pojedinih profesora našeg sveučilišta je racionalno neobjašnjivo, ali je neobjašnjiv i izostanak reakcije od strane tijela Sveučilišta na ekscesno ponašanje tih pojedinaca. Upravo ta šutnja tijela našega Sveučilišta jest jedan od razloga srozavanja ugleda samog Zagrebačkog sveučilišta.

Nedavno objavljen članak u Jerusalem Postu o profesoru s Filozofskog fakulteta našeg Sveučilišta Ivi Goldsteinu jest ogledni primjer sramote koji pojedinci svojim neznanstvenim ponašanjem uzrokuju u međunarodnim okvirima (neovisno o kontroverzama vezanim uz autora članka u Jerusalem Postu, činjenice koje su iznesene u tom članku moraju se uzeti u obzir).

Profesor Goldstein ima legitimno pravo prezirati sredinu u kojoj živi. On ima pravo i mrziti državu u kojoj živi iako je bio njezin diplomatski predstavnik. Ali ono na što nema pravo jest iznositi klevete i laži, zlorabeći znanstveno zvanje koje mu je dodijelilo Zagrebačko sveučilište, te otvoreno se staviti u službu velikosrpskim lažima.

Njegova tvrdnja o postojanju strojeva koja su uništavala kosti u logoru Jasenovac, koju je izrekao na HRT-u 2018. godine, jest izjava koja ga je trajno diskreditirala u njegovoj znanstvenoj vjerodostojnosti.

Njegovo sudjelovanje u manipuliranju brojem žrtava Drugog svjetskog rata jest stvarno vrijeđanje žrtava stravičnog zločina Holokausta. Isto tako, potpuno je diskvalificirajuće za osobu koja se naziva znanstvenikom protiviti se utvrđivanju broja ustaških zločina od strane vjerodostojnih, međunarodnih institucija, temeljenih isključivo na znanstvenim principima.

Znanstvenik koji se protivi utvrđivanju istine, i to na temelju univerzalno prihvaćenih metoda, gubi pravo zvati se znanstvenikom. Profesor Goldstein, protiveći se znanstvenom utvrđivanju žrtava u logoru Jasenovcu, omalovažava rad časnog i uglednog Elieja Wiesela, žrtve Holokausta i dobitnika Nobelove nagrade, koji je predvodio komisiju koja je znanstvenim metodama utvrdila istinu u svezi Holokausta počinjenom na području Rumunjske.

Iz kojeg razloga Rumunjska može znanstveno utvrditi istinu, a Hrvatska se, po Goldsteinu, mora pomiriti s lažima iskonstruiranima od srbijansko-komunističkog nasilnika Aleksandra Rankovića i ideologa srpskog nacionalizma Dobrice Ćosića?

Nažalost, na našem Filozofskom fakultetu, osim Goldsteina, postoje još dva znanstvenika koja svojim radom sablažnjavaju znanstvenu javnost.

Profesor Hrvoje Klasić autor je knjige koja veliča lik i djelo bivšeg komunističkog moćnika Mike Špiljka. Taj, pak, Mika Špiljak okarakteriziran je od suda u Münchenu kao naručitelj ubojstva Stjepana Đurekovića, i to Hrvoje Klasić zna. Unatoč dokazanom zločinačkom djelovanju Mike Špiljka, Klasić objavljuje hvalospjeve o Špiljku?! Klasić može objavljivati ovakove povijesne pamflete, ali se time diskvalificirao i kao znanstvenik i kao profesor na Sveučilištu.

Identičnim, manipulativnim pristupom i profesor Tvrtko Jakovina objavio je knjigu o Budimiru Lončaru, u kojoj nekritički, manipulirajući činjenicama te izostavljanjem činjenica pokušava osobu s dubioznim životopisom prikazati kao svjetskog državnika. Budimir Lončar je poslije Drugog svjetskog rata bio zapovjednik OZNE na zadarskom području, u kojem vremenu su se događali strašni zločini. Isto tako, u vremenu u kojemu je Budimir Lončar bio veleposlanik Jugoslavije u Njemačkoj događali su se strašni politički progoni protivnika jugoslavenske diktature te i politička ubojstva. Sve ove nepobitne činjenice Jakovina pokušava sakriti, čime se u znanstvenom smislu u potpunosti diskreditirao.

Kolegice i kolege,

u svakoj profesiji postoje standardi kojih se moraju svi pridržavati. Ja kao liječnik dužan sam svakog pacijenta tretirati na isti način i pružiti mu zdravstvenu zaštitu koja mu kao osobi pripada. Ne mogu iz razloga što mi je netko manje simpatičan ili ima drugačija politička stajališta, odrediti terapiju koja će mu štetiti, jer u tom slučaju, ne samo da bih prekršio sva liječnička načela, već bih time počinio i kazneno djelo.

Isto tako, Goldstein ne može tvrditi nešto što nijedan povjesničar u zadnjih sedamdesetak godina nije tvrdio, te kolektivno klevetati hrvatski narod izmišljajući nepostojeće krimene. Kao što je poznato, stroj za uništavanje kostiju nije postojao na području NDH.

Isto tako, Klasić i Jakovina su se kao profesori i povjesničari, iznoseći neistine, preuveličavajući zasluge te umanjujući odgovornost komunističkih nasilnika Mike Špiljka i Budimira Lončara, u potpunosti diskreditirali. Simpatizirati komunističke zločine, što navedeni profesori javno demonstriraju, nije zabranjeno, ali je demokratski neprihvatljivo.

Zagrebačko sveučilište u svojoj dugoj povijesti imalo je znanstvenike koji su zbog istine i obrane znanstvenih načela položili svoje živote. Jedan od njih je i prof. Ljudevit Jurak koji je ubijen samo zato što nije htio sudjelovati u manipulaciji te znanstvenim autoritetom prikrivati komunističke zločine.

Upravo je dostojanstvo i poštivanje načela preduvjet znanstvene vjerodostojnosti. Istinski znanstvenik nikada ne će svjesno prihvatiti biti dio manipulacije koja se protivi njegovim profesionalnim i etičnim načelima.

Kolegice i kolege,

dosljednost, izvrsnost i beskompromisno poštivanje znanstvenih načela po uzoru na prof. Juraka trebaju biti temelj rada Zagrebačkog sveučilišta. Društvo je onoliko stabilno koliko su mu stabilne institucije, a Sveučilište je onoliko vjerodostojno koliko su vjerodostojni njegovi znanstvenici. Zagrebačko sveučilište i njegova tijela su dužna reagirati na neodgovorno i neznanstveno ponašanje profesora na sveučilištu, jer nekoliko pojedinaca svojim neodgovornim ponašanjem ne smiju sramotiti cijelo Sveučilište te nanositi štetu i sprječavati razvoj našega Sveučilišta.

S poštovanjem,
Prof. dr. sc. Milan Vrkljan
ZASTUPNIK