Dr. Slaven Letica: Sedam važnih točaka koje donosi Sanaderov povratak na slobodu

Izlazak dr. Ive na slobodu naprosto će “pojesti” predizbornu kampanju, tako da će biti zanimljiva kao i emisije “Otvoreno” u večerima kad se igra Liga prvaka

Piše: Slaven Letica

Prvo: za mene osobno nema nikakve dvojbe i sumnje da je Ivo Sanader zamračio doista velike količine kuna i eura; jer njegovi zakoniti osobni i obiteljski prihodi ne mogu pokriti ni 20% imovine – pokretne i nepokretne – koju je stekao.

Drugo: još je manje sumnje da su dr. Ivi tijekom sudskog procesa uskraćena brojna ustavna i zakonska prava, a, prije svega, ono što pravnici zovu “konfrontacijskim pravom”, a zapravo se radi o pravu okrivljenika i njegove obrane da unakrsno ispitaju zaštićene svjedoke, zapravo svjedoke-pokajnike USKOK-a/DORH-a koji su vlastitu slobodu ili smanjenu zatvorsku i materijalnu kaznu kupili terećenjem dr. Ive.

Davno sam napisao nekoliko eseja u kojima sam dokazao da je, metaforički kazano, “Sanader sam sebe zatvorio u tamnicu”: jer je njegova vlada pripremila, a HDZ-ova saborska većina usvojila novi Zakon o kaznenom postupku koji je omogućio DORH-u izdavanje tzv. oprosnica svjedocima pokajnicima tipa Roberta Ježića ili Mladena Barišića (da desetke drugih ne spominjem) čija je moralnost krajnje upitna, a vjerodostojnost i istinoljublje, još i upitnije.

Ukidanje presude dr. Ivi u tom je pogledu u općem interesu, jer će i tzv. mali ljudi moći računati na korištenje “konfrontacijskog prava”. Važno je i zbog moralnih temelja hrvatskog društva, jer je doista gadljivo promatrati javno šepurenje svjedoka-pokajnika-podlaca svih fela.

Treće: USKOK i DORH ubuduće će morati uložiti znatno više znanja i truda kako bi pronašli materijalne i druge čvrste dokaze o političkom kriminalu i korupciji i načinu djelovanja stvarnih i fantomskih zločinačkih organizacija.

Četvrto: osobno ne volim gledati ljude u tamnicima, pogotovo u pritvorskim, slavnom, stvarnom i metaforičkom “Remetincu” za kojeg mi sin odvjetnik Frane Letica tvrdi (a tamo je često, jer, najbolje što zna i umije, brani sitne, češće, pa i nešto veće, ali ne i “carske” kriminalce) da su znatno gori od regularnih zatvora.

Peto: Puštanje dr. Ive na slobodu i odluka Ustavnog suda o – de fakto – bezveznosti “čuvenih” ustavnih odredbi i Zakona o nezastarjevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i pretvorbe i privatizacije kojih je idejni začetnik i glavni autor bio bivši Novi Pravednik dr. Ivo Josipović znači njegovu, Josipovićevu, “drugu smrt”: jer je nakon gubitka izbora i političke marginalizacije, eto, doživio i profesionalnu sramotu.

Te odluke, o kojima ću napokon napisati opsežan sociologijski esej, dovode u pitanje i politički legitimitet njegova izbora za PR, jer je veliki dio glasova dobio zbog obećanja da će ratni profiteri i pretvorbeni prevaranti i lopovi biti kažnjeni, a njihova imovina konfiscirana.

Šesto: Spomenuta i neke druge odluke Ustavnog suda pokazuju da je došlo do velike – nazovimo je tako – seobe vlasti: u doba dr. Franje Tuđmana 90% moći bilo je u njega; nakon ustavnih promjena 2001. ta se količina moći preselila u Vladu RH i brojne centre političke i financijske moći; tijekom skandaloznog lova na Antu Gotovinu i nakon što je promIjenjen Zakon o kaznenom postupku, moć se preselila u DORH i USKOK, eda bi sada Ustavni sud postao moćnijim čak i od nemoćnog i u javnosti prezrenog Hrvatskog sabora koji – da apsurd bude potpun – bira ustavne suce.

Sedmo: Izlazak dr. Ive na slobodu naprosto će “pojesti” predizbornu kampanju, tako da će sukobi ovnova ili jarčeva na brvnu “Rasta” i “Domoljuba” postati toliko zanimljivo kao i rasprava u emisiji “Otvoreno” u večerima kad se igra Liga prvaka. Dakako, živ će ostati i problem Velike seobe naroda 2.0: jer je strah malih naroda, kao što je odavno pokazao Milan Kundera, od nestanka (ovog puta zbog niske plodnosti, iseljavanja i dolaska novih “Huna” i “Avara”) njihova vječna zla kob.

Sve u svemu: izborna će se kampanja događati u – LUDOJ KUĆI!

Foto:D. Kovačević/Novi list