EKSKLUZIVNO: Ustavni sud ukinuo presudu Branimiru Glavašu, HDSSB-ovi svi u Mostaru

Sudac Mato Arlović izuzeo od raspravljanja i odlučivanja u slučaju Glavaš

USTAVNI sud Republike Hrvatske ukinuo je presudu Branimiru Glavašu u slučajevima “garaža” i “selotejp” u kojima je pravomoćno osuđen na osam godina zatvora zbog ratnog zločina nas srpskim civilima u Osijeku 1991. i od Vrhovnog suda zatražio da ponovi postupak u kojem je kojem je Vrhovni sud 2. lipnja 2010. potvrdio osuđujuću presudu zagrebačkog Županijskog suda.

Uz Glavaša, koji kaznu izdržava u susjednoj BiH, ustavne su tužbe na nepravomoćnu i pravomoćnu presudu podnijeli njegovi suosuđenici Ivica Krnjak, Gordana Getoš Magdić, Dino Kontić, Tihomir Valentić i Zdravko Dragić.

Ustavni sud sve je ustavne tužbe ispitao u objedinjenom ustavnosudskom postupku i o njima donio jednu odluku obrazloženu na gotovo 190 stranica.

Zbog ratnog zločina nad srpskim civilima u Osijeku Glavaš je pravomoćno osuđen na osam godina, a kaznu mu je potvrdilo i pravosuđe susjedne BiH gdje je odlučio odslužiti zatvor.

Do sada je ‘odradio’ tri petine zatvorske kazne čime je stekao pravo na izvanzatvorske pogodnosti koje je, po pisanju medija, počeo koristiti prošlog vikenda.

Njegov osječki odvjetnik Dražen Matijević prošlog je tjedna zatražio od Ustavnog suda da, bez ikakvog daljnjeg odlaganja, donese odluku o ustavnoj tužbi, koju je u ime svog branjenika, podnio prije četiri godine i četiri mjeseca.

U otvorenom pismu Ustavnom sudu, koje je pročitao medijima u svom osječkom odvjetničkom uredu, Matijević je ustvrdio da je takvim nepostupanjem prekšen Ustavni zakon o Ustavnom sudu, što propisuje da će “Ustavni sud donijeti odluku o zahtjevu, prihvaćenom prijedlogu i ustavnoj tužbi u roku od najviše godinu dana”.

Podsjetio je kako je ustavnom tužbom zatražio zaštitu temeljnih ljudskih prava svoga branjenika zajamčenih Ustavom i to prava na suđenje pred neovisnim sudom, prava na suđenje na temelju zakonitih dokaza, u kojem obrani optuženika moraju biti osigurane jednake mogućnosti dokazivanja kao i optužbi.

Zanimljivo  da se sudac  Mato Arlović izuzeo  od raspravljanja i odlučivanja u slučaju Glavaš.

U Odluci Ustavnog suda od 12. siječnja, 2015. , koju potpisuje predsjednica Jasne Omejec, stoji da je Glavaševa žalba na presudu za ratne zločine djelomično osnovana, a u novom postupku Vrhovni sud treba u ocijeniti postoje li povrede prava Branimira Glavaša u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda:
– prava na procesnu ravnopravnost (jednakost oružja) stranaka u postupku,
– prava na obrazloženu sudsku odluku
– prava na djelotvorno pravno sredstvo

1. Nije na Ustavnom sudu da usmjerava opći razvitak kaznenog pravosuđa u Republici Hrvatskoj u pravnom području vezanom uz ratne zločine, sve dok ono ostaje u okvirima Ustava. Za razvitak i usmjeravanje sudske prakse u tom pravnom području te za njezinu izgradnju i ujednačavanje nadležan je i odgovoran Vrhovni sud Republike Hrvatske kao najviši sud u zemlji u skladu s člankom 116. stavkom 1. Ustava.
2. Prigovori podnositelja rasvijetlili su problem različite sudske prakse kaznenih sudova u vezi s datumom kad je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene države u smislu međunarodnog prava i s karakterom oružanog sukoba na njezinom području početkom 1990-ih. S tim se prigovorima Ustavni sud prvi put susreo kao sa samostalnim prigovorima u ovom ustavnosudskom postupku. S obzirom da je postojala očita potreba ispitati te prigovore u svjetlu hrvatskog ustavnog prava, ova odluka u tom dijelu ima načelno značenje te prelazi granice pojedinačnog slučaja. U njoj su sadržana sljedeća utvrđenja, bitna za pravilno vrednovanje karaktera cjelokupnog ustavnog i državnopravnog temelja Republike Hrvatske:

a) Datum kad je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene države u smislu međunarodnog prava (8. listopada 1991.) nesporna je povijesno-pravna činjenica koja je jasno ustanovljena te međunarodno potvrđena i prihvaćena. Ona mora biti dosljedno poštovana u sudskoj praksi te služiti nacionalnim sudovima u njihovoj interpretaciji Ustava, zakona i drugih izvora prava koje primjenjuju u konkretnim sudskim postupcima u kojima se to pitanje postavlja.
b) Oružani sukob na području Republike Hrvatske imao je nemeđunarodni karakter do 8. listopada 1991. Nakon toga, taj je sukob imao međunarodni karakter.

3. Sudska kvalifikacija karaktera oružanog sukoba izravno utječe na odabir materijalnog prava koje treba primijeniti u svakom pojedinom slučaju suđenja za ratne zločine počinjene na području Republike Hrvatske prije i poslije 8. listopada 1991.

4. Članak 120. stavak 1. OKZRH-a (blanketna pravna norma) jedan je od izvora materijalnog prava za tijela kaznenog progona i sudove u kaznenim postupcima za ratne zločine. Primjena pojedinih “pravila međunarodnog prava”, na koja se poziva ta zakonska odredba, u sudskoj praksi znači:

a) zajednički članak 3. Ženevskih konvencija iz 1949. dopušteno je primjenjivati na događaje i prije i poslije 8. listopada 1991.;
b) na događaje prije 8. listopada 1991. primjenjuje se Dopunski protokol II. uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba;
c) na događaje poslije 8. listopada 1991. primjenjuje se Dopunski protokol I. uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba;
d) pravila običajnog međunarodnog ratnog i humanitarnog prava izvor su prava u Republici Hrvatskoj. Ona su, u skladu s člankom 115. stavkom 3. Ustava, važeći izvor prava za nacionalne sudove i u primjeni članka 120. OKZRH-a.

5. Iako se prethodna pravila poštuju u praksi Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju postoji odstupanje od njih. Stoga je na Vrhovnom sudu da u ponovnom postupku, radi ostvarenja ustavnog zahtjeva za osiguranjem “pravne i proceduralne sigurnosti” stranaka u sudskim postupcima te osiguranja pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka, obrazloži svoja stajališta o primjeni Dopunskog protokola II. i na događaje poslije 8. listopada 1991. te o drugim pravnim pitanjima koja proizlaze iz karaktera oružanog sukoba na području Republike Hrvatske prije i poslije 8. listopada 1991. koja su naznačena u točkama 116. i 116.1., točkama od 120. do 122., točkama od 124. do 128. i točkama od 131. do 134. obrazloženja ove odluke.

B. ODNOS VRHOVNOG SUDA I USTAVNOG SUDA U PRIMJENI KONVENCIJSKOG PRAVA

6. Budući da se zbog prethodno navedenih pitanja ustavnog značenja postupak pred Vrhovnim sudom mora ponoviti, nije prihvatljivo da Ustavni sud umjesto Vrhovnog suda ispituje prigovore podnositelja koje Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u pravilu uzima u razmatranje kao one “koji se mogu braniti”. U situaciji kad Vrhovni sud ima mogućnost njihova razmatranja, ispitivanja i ocjene, Ustavni sud dužan je prepustiti odlučivanje o tim prigovorima Vrhovnom sudu. U prvom je redu na najvišem sudu u zemlji da osigurava (i) jedinstvenu primjenu konvencijskog prava, štiteći ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u skladu s praksom ESLJP-a. Riječ je o odgovarajućoj primjeni članka 77. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske u vezi s člancima 116. stavkom 1. i 134. Ustava, sve u svjetlu međunarodnih obveza koje je Republika Hrvatska preuzela ratifikacijom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i ustavnog zahtjeva da sudovi sude na temelju međunarodnih ugovora (članak 115. stavak 3. Ustava).

7. Sukladno tome, Vrhovni sud treba u ponovnom postupku ocijeniti postoje li povrede sljedećih prava podnositelja ustavnih tužbi u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda:
– prava na procesnu ravnopravnost (jednakost oružja) stranaka u postupku, uključujući pravo na kontradiktorni postupak, u slučaju opisanom u točkama od 136. do 139. obrazloženja ove odluke;
– prava na obrazloženu sudsku odluku u slučaju opisanom u točkama od 140. do 147. obrazloženja ove odluke;
– prava na djelotvorno pravno sredstvo u slučaju opisanom u točkama od 148. do 173. obrazloženja ove odluke;
– prava na branitelja u slučaju opisanom u točkama od 174. do 212. obrazloženja ove odluke.