PENAVA: Pred njemačkim sudom ću posvjedočiti kako me Perković planirao ubiti. Kad su agenta Pratesa Nijemci poslali na doživotnu, Perković kao njegov šef dobit će dvostruko, čim ga Hrvatska izruči Njemačkoj.
Njemački istražitelji i pravosudne vlasti rade na rasvjetljavanju svih detalja likvidacije 36 hrvatskih političkih emigranata na teritoriju Njemačke od 1970. do 1990. godine i najavljuju podizanje novih optužnica protiv agenata i suradnika bivše Udbe, zloglasne jugoslavenske tajne službe.
Navodno je riječ o 250 osoba koje su sudjelovale u političkim ubojstvima hrvatskih domoljuba. Njemačka i dalje od Hrvatske zahtijeva što hitnije izručenje Josipa Perkovića, tadašnjeg šefa Službe državne sigurnosti SR Hrvatske, protiv kojega se u ovoj zemlji već nekoliko godina vodi više istraga zbog sumnji u umiješanost u ubojstva hrvatskih emigranata i za kojim je već više od dvije godine raspisana međunarodna tjeralica.
‘Pojest će te crne vrane’
Nijemci smatraju da bi njegovo svjedočenje bacilo pravo svjetlo na likvidacije brojnih hrvatskih domoljuba na njemačkom tlu. Navodno je i njemačka kancelarka Angela Merkel za nedavnog posjeta Hrvatskoj zahtijevala hitno izručenje Perkovića. Naime, bivši šef Udbe osumnjičen je kao glavni nalogodavac likvidacije Stjepana Đurekovića 28. srpnja 1983. u tiskari u Wolfratshausenu na nedavnom suđenju u Münchenu Krunoslavu Pratesu, koji je kao Udbin agent osuđen na doživotni zatvor zbog umiješanosti u ubojstvo bivšeg Inina direktora.
U procesu protiv Pratesa svjedočio je i hrvatski politički emigrant Petar Penava iz Stuttgarta, koji je, kako kaže, za vrijeme tog procesa dobio brojne prijetnje smrću, ali ih se ne plaši, nego se u Njemačkoj sprema za novo svjedočenje protiv Josipa Perkovića i za raskrinkavanje Udbinih nedjela.![PETAR01[1]](https://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2015/04/PETAR011.jpg)
– Za vrijeme münchenskog suđenja Krunoslavu Pratesu otvoreno su mi likvidacijom prijetili Perkovićevi kolege, najavljujući kako će me pojesti crna noć, crne vrane i rđa. Udbaši me nisu uspjeli zaplašiti kao ni za vrijeme likvidacija nedužnih hrvatskih domoljuba koji su ubijeni samo zato što su voljeli svoj narod i zemlju – kaže emigrant, a kasnije i djelatnik hrvatskog SIS-a Petar Penava, koji je na Perkovićevu umiješanost u ubojstvo Đurekovića 1983. godine u Münchenu bacio novo svjetlo posvjedočivši na sudu u Njemačkoj kako je Krunoslav Prates osobno upravo Perkoviću predao ključeve tiskare u kojoj je kasnije likvidiran Đureković.
Penava je svjedočio ogorčen na Pratesa, preko kojega ga je Josip Perković umalo odveo u smrt, a sada se sprema na svjedočenje protiv Perkovića. – Nitko od hrvatskih emigranata tada nije znao da Prates, koji se predstavljao kao veliki Hrvat i domoljub, radi paralelno i za Udbu i da je produžena ruka Josipa Perkovića. Na Perkovićev zahtjev Prates me je nagovorio da nazovem DPA, njemačku novinsku agenciju, i da ondašnjem njemačkome ministru policije Gerhardu Baumannu zaprijetim smrću u ime Hrvatskoga revolucionarnog pokreta ako se dogodi još jedno ubojstvo bilo kojega hrvatskog političkog emigranta na njemačkom tlu.
Poslao sam faks s tom prijetnjom, nakon toga od Udbe sam bio prokazan njemačkoj policiji i odmah uhićen. U zatvoru sam proveo godinu i pol dana, ali na svu sreću njemački su istražitelji shvatili kako mi je Udba podmetnula cijelu priču. Zanimljivo je da je Udba nakon mojega zatvaranja odmah nastavila cijelu seriju svojih ubojstava u Njemačkoj. Da nisam bio uhapšen, i mene bi sigurno ubili, što je kasnije bilo vidljivo iz Udbine dokumentacije koju su dobili njemački istražitelji.
Pokušaj atentata
Zanimljivo je da sam s Josipom Perkovićem, šefom tadašnje hrvatske Udbe, imao dva bliska susreta u Njemačkoj, a da nisam ni znao kakva se opasna zvjerka krije u mojoj blizini. Prvi susret bio je u jednom lokalu u Münchenu. Perković je bio u društvu Pratesa koji mi ga je predstavio kao hrvatskog domoljuba i našu vezu u domovini.
A zamislite, to je bio njegov šef Josip Perković! Meni takvo nešto ne bi palo ni na kraj pameti, bilo bi mi nezamislivo da Prates već odavno radi za Udbu. To je bio samo blic susret s Perkovićem koji me želio upoznati. Perković se vratio drugi put u Njemačku da me likvidira, a bilo je to jedne večeri u veljači 1983. godine. Sva sreća, do stana sam došao taksijem i kada sam vidio da me ondje čekaju u autu (kasnije sam saznao da je tu bio i Perković), taksistu sam kazao da idem u stan na trenutak uzeti neke stvari i da me pričeka.
Nisu se usudili da me tada ubiju, zbog svjedoka, vjerujući da će se ukazati bolja zgoda. To su mi kasnije potvrdili i njemački istražitelji koji su pratili Perkovića i društvo, a to je i vidljivo iz Udbine dokumentacije koju Nijemci posjeduju. O tom pokušaju ubojstva svjedočit će na njemačkom sudu. Tek kada sam 1992. godine postao djelatnik hrvatskog SIS-a, tamo sam sreo Perkovića koji je bio šef SIS-a i zamjenik ministra Gojka Šuška.
Tada sam shvatio tko je on. Nisam mogao vjerovati, ostao sam zapanjem. Munjevito sam odvrtio cijeli film te shvatio da Perković, koji je ubijao Hrvate, stoji na čelu nove hrvatske obavještajne službe. Cijelu priču ispričao sam Šušku, koji me pristojno saslušao i rekao:
– Pusti sad to, mi smo u ratu i sada je najvažnije obraniti Hrvatsku, a to će doći na red kasnije. Shvatio sam, iako moram priznati s gorčinom, tadašnju parolu pomirenja, ali ipak s nadom da će ubojstva hrvatskih domoljuba jednog dana biti procesuirana, da će biti uredno provedene istrage i lustracija.
No, nažalost, umjesto lustracije dogodila se detuđmanizacija kako bi se prikrili zločini i zaštitili ubojice nedužnih ljudi, a njih je na teritoriju Njemačke bilo puno, i to svirepih. To dokazuje Udbina dokumentacija od 500 krcatih registratora i raznih špijunskih materijala u kojima su opisane sve pojedinosti ubilačkih akcija nedužnih hrvatskih domoljuba – kaže nam Penava.
Sin je Josipovićev savjetnik
– Mislim da će biti potrebno nekoliko autobusa za dovođenje iz domovine svih onih bivših agenata i suradnika Udbe koji su umiješani u ubojstva i okrvavili su svoje ruke nedužnom krvlju hrvatskih domoljuba. U vezi ubojstva Joze Miloša njemačko državno tužilaštvo u Kasselu vodi istragu koja je pri kraju i uskoro se očekuje privođenje svih onih koji su okrvavili ruke u ovom slučaju, kao i u slučaju ubojstva nedužnog hrvatskog emigranta Nikole Miličevića Bebana u centru Frankfurta.
Dakle, da u Hrvatskoj ima političke volje, svi ti slučajevi bi se već odavno riješili, a ovako riješit će se već uskoro jer to vodi njemačko i francusko pravosuđe i njihova istražna tijela – otvoreno govori Petar Penava.
Nedavno sam o svemu pokušao obavijestiti i predsjednika Ivu Josipovića u želji da mu skrenem pozornost kako mi nije logično da Perkovićev sin Saša bude Predsjednikov savjetnik za sigurnost, kada mu oca traži Interpol pod sumnjom za brojna politička ubojstva nedužnih ljudi. Mislim da je Saša Perković kao Predsjednikov savjetnik u sukobu interesa i da bi, bez obzira o kakvom se kvalitetnom profesionalcu radi, trebao podnijeti ostavku.
Predsjednik Josipović još uvijek mi nije odgovorio. No, Hrvatska se kao buduća članica Europske unije ne može deklarirati kao demokratska zemlja s takvim odnosom političara prema društvu i demokraciji. Vjerujem da bi Predsjednik kao vrsni pravnik to trebao znati – govori Petar Penava.
Perkovića Nijemci traže i zbog sumnje da je 1977. godine s Mihajlom Svilarom nagovarao Josipa Müllera na ubojstvo još dvojice hrvatskih emigranata – Franje Gorete i Stjepana Bilandžića. Nijemci su na tjeralicama objavili i adrese na kojima, prema njihovim informacijama, živi četvorka osumnjičenih.
Interpolove tjeralice
Tako se za Perkovića navodi da živi na adresi Pantovčak 194 a u Zagrebu i u mjestu Klenovica kod Novog Vinodolskog. Zdravko Mustač, pak, prema informacijama njemačke policije, živi u Svetoj Nedjelji na adresi Padež 18, a Ivan Lasić prebiva u ulici Fra Franje Miličevića 29 u Mostaru.
Za četvrtog bjegunca, Borisa Brnelića, bivšeg direktora jedne špediterske tvrtke iz Rijeke, koju je Udba koristila za prebacivanje ljudi i oružja, ne navodi se adresa prebivališta. Njemački mediji, među kojima i “Der Spiegel”, ističu kako svi oni i dalje neometano žive u svojoj domovini, gdje su zaštićeni unatoč tome što je Njemačka za njima raspisala međunarodne tjeralice.
Osim Perkovića, o svemu bi njemačkim istražiteljima imali što reći Zdravko Mustač, Branko Traživuk, Tomislav Mićić zvani Tomo… Mislim da je vrijeme da ti ljudi o tome progovore. Pitam se, kako bi se oni osjećali da se danas dogodi nešto tako strašno njihovoj obitelji kao što se dogodilo obiteljima brojnih hrvatskih emigranata. Pitam se, može li Perković danas uopće mirno spavati? Ako može, ako ništa nije kriv, zašto se ne odazove na Interpolovu tjeralicu i dođe u Njemačku skinuti ljagu sa svog imena? – kaže Penava.
– Nijemci su strogi što se tiče kažnjavanja odgovornih za počinjena zlodjela na njihovu državnom teritoriju. Zbog toga su i odlučni u procesuiranju svih zločina, pa i Udbinih zlodjela koja ih podsjećaju na KGB i istočnonjemački STASI. Tako je primjerice Krunoslav Prates na suđenju u Münchenu dobio kaznu doživotnog zatvora samo zato što je dokazano da je sudjelovao u ubojstvu bivšeg Inina direktora Stjepana Đurekovića.
Kakva kazna očekuje bivšeg Udbina šefa za Hrvatsku Josipa Perkovića ako se pojavi na suđenju i dokaže mu se krivica? Perković bi mogao dobiti kaznu dvostrukog doživotnog zatvora. U svakom slučaju on se treba pojaviti u Njemačkoj i Hrvatska ga je dužna izručiti ako želi biti nova vjerodostojna članica EU-a – zaključuje Penava.
