Premijera filma “Sve je bio dobar san” o slavnom vukovarskom ratniku Jean Michelu Nicolieru održat će se 17. veljače 2016. godine u Zagrebu u kinu Europa u 19:00 sati.
“Sjećam se da sam, kad su mi rekli da sam rodila dječačića, prvo pomislila da neće znati za sukobe. I nisam razmišljala o tome da bi moji dečki mogli ratovati. A to se dogodilo. Kad su počeli nemiri u Hrvatskoj u ožujku i travnju, to ga je posve obuzelo. Kad bi došao kući, pratio bi televiziju, časopise, sve. Govorio mi je: ‘Mama, taj se narod želi izdvojiti iz federalne države. Želi neovisnost, treba mu pomoći’.
Rekao je da je spreman tamo poći. To mi nije bilo po volji. Hrvatska… Rekla sam mu da postaje ozbiljno i da se mora vratiti. To nije tvoj rat, ne radi se o tebi. Ostavi da sami to riješe. Šutio je i nakon nekog vremena rekao:
“Kako mi to možeš reći, ti kao moja majka, a uvijek si mi govorila da slijedim svoje ideje…”![jean-michel-nicolier-660x330[1]](https://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2016/02/jean-michel-nicolier-660x3301.jpg)
Ovo su riječi kojima Lyliane Fournier opisuje svoga sina Jean-Michela Nicoliera, francuskog dragovoljca čija tragična smrt na Ovčari ni 25 godina kasnije ne pada u zaborav.
Nakon knjige “Jean ili miris smrti” Nevenke Nekić, dovršen je i dugometražni dokumentarni film “Sve je bio dobar san”, redatelja Branka Ištvančića i producenta Antuna Ivankovića, čija je premijera zakazana za 17. veljače u zagrebačkom kinu Europa u 19 sati. Promociji će, uz ekipu filma, nazočiti i glavna protagonisticu Lyliane Fournier.
U filmu se pojavljuje i očevidac mučenja Dragutin Berghofer Beli, pukovnik Ivan Grujić koji traga za posmrtnim ostacima ubijenih u Domovinskom ratu, Josip Račić koji je sa Jean-Michelom ležao u razorenoj vukovarskoj bolnici, dr. Vesna Bosanac i drugi.
Filmska priča prati majku ubijenog Jean-Michela, koja se iz Francuske doselila u Karlovac, odakle s drugim sinom Paulom traga za posmrtnim ostacima svojega sina, ali i podacima koji govore o njemu od dolaska u Hrvatsku, boravku na prvoj ratnoj liniji u Mejaškom Selu pa do odlaska u ratni pakao Vukovara.
“Posljednji put čuli smo se 6. listopada 1991. Bio je u suzama: ‘da samo znaš što čine! Bacaju na nas plin, nemamo se čime braniti.Moraš tražiti pomoć, trebamo pomoć.’
To sam i učinila, ali nažalost nitko nije odgovorio na moj poziv. Silno zamjeram svojoj zemlji Francuskoj i Europskoj uniji što ništa nisu učinile, što su vas ostavile da crknete kao životinje”, rekla je majka u potresnom dokumentarcu.
Foto:Vecernjilist
