Kakav je to samo lik taj Šeks – uvijek zamuti, zavrne i okrene… Lukava dravska riba. Nije čudo što ga Tuđman nije podnosio, Sanader prezreo, a kako će ići s Plenkovićem već je jasno nakon onog intervjua u ”Večernjem”.
Pišem to jer me večeras uzgred spomenuo u Malićevom doumentarcu o Sanaderu – kao Butković i ja pili smo viski s Ivom pa mu rekli da će ga Šeks koštati glave. Ja nisam nikad u životu popio viski, znaju svi koji me poznaju, a sa Sanaderom sam prvi i zadnji put nešto popio na dan kad je izabran za predsjednika HDZ-a, pa sam ga izveo u ”Galeriju” u Umjetničkom paviljonu na ručak. Na moj račun.
Proslavili smo što je satro Pašalića.
Prošle večeri, ja sam ga kao kamikaza napao u Stankovićevoj emisiji. To je bilo u kreševu stranačkog sabora, gdje mu je i Šeks pomagao, s tim da ako ti se Šeks navadi pomagati, ne trebaš više nekoga da ti odmaže.
Nesretni Vlado prikazuje me ovdje, kao i u onim svojim antimemoarima koje je napisao da objasni kako se nije rotio protiv Tuđmana (a svi mi koji se sjećamo znamo da jest) kao nekakvog Sanaderova intimusa, što je teška budalaština.
Zna se kako to ide u novinama. Čim je došao na vlast, Pavić ga je preuzeo kao prijatelja, a Butković je postao ”oficir za vezu” i razumije se da se tu nitko nije smio privatno umiješati… I nije to bilo tako samo kod Pavića.
Ja sam se u toj prilici kao i obično pritajio na margini koristeći priliku da napišem sve ono što mi je ranije išlo na jetra kod Račana. Tada je, naravno, Račan bio Pavićev kompanijski idol i prijatelj, kao što će to poslije postati Josipović, a zatim Milanović. Nema veze što sam ih ja sve privatno znao i družio se s njima puno prije nego su došli na vlast, kad su došli, nisi im smio pristupiti.
Znalo se tko može za koju priliku, i što, i kako.
Denis Kuljiš/foto:press
