Fred Matić: “U ovom slučaju slažem se s Penavom! Što se tog 17. dogodilo”

SDP-ov zastupnik u Europskom parlamentu Predrag Fred Matić ispričao je za N1 kako obilježava obljetnicu pada Vukovara u Bruxellesu i što danas misli o brojnim stvarima povezanih s Vukovarom.

“Danas i u Bruxellesu gori svijeća za žrtvu Vukovara, Škabrnje i cijele Hrvatske u Domovinskom ratu”, kazao je Matić i dodao:

“Evo, kao još jedan prilog radu psihologa koji kažu da možete otići od svega i svakoga, ali ne možete otići od samoga sebe, i ovdje, 1600 kilometara daleko, gledam i pratim vaš program, vidim tadašnje suborce koji su svake godine sve deblji i sve ćelaviji, ali je žar isti kao prije 29 godina.”

“Nadam se da to nitko više neće proživjeti”, rekao je bivši ministar branitelja. Matić je rekao da se u nekoliko stvari slaže s gradonačelnikom Vukovara Ivanom Penavom:

“Slažem se s gradonačelnikom Penavom kad kaže za predstavnike srpske zajednice koji 17. polažu vijenac u Vukovaru, niti ja ne znam što se tog 17. dogodilo.”

Matić je rekao i to da Vukovar nije pao 18. studenog. Bio je to odgovor na pitanje sjeća li se gdje je bio, što je radio u isto vrijeme prije 29 godina:

“Mi smo u Borovu Naselju 18. još imali žestoke bitke s neprijateljem. Vukovar je definitivno pao 20. studenog. Ali, evo, 19. je prestao svaki organizirani otpor. Ali to ništa ne mijenja na stvari. Iz toga dana se prisjećam žestoke bitke, prijatelja koji mi je u ovo vrijeme izdahnuo na rukama.”

“Život nije film. Kada smo 19. studenog bili u tvornici Borovo ja sam iskreno mislio da sada slijedi ona truba kao iz kaubojskih filmova, da stiže konjica koja će nas spasiti. Međutim, život za razliku od filma ne donosi ni trubu ni konjicu, nego ‘Marš na Drinu’, granatiranje i paljenje Borovokomerca i nakon toga još gora neizvjesnost, odlazak u zarobljeništvo, u logore u kojima je većina nas provela devet mjeseci”, kazao je.

Je li Vukovar mogao biti spašen?

“Svake godine nas to pitaju. Nakon povratka iz logora, radio sam u kabinetu načelnika Glavnog stožera, razgovaro sam s generalima. Kako vrijeme protječe, naravno da sam 1991. bio ljut na sve. Sjetimo se onog pisma Glavaševića ‘Optužujem’, i ja bih ga potpisao. Ali, kroz ove sve godine shvatio sam da je u tim trenucima gorjela skoro cijela Hrvatska. Svako naoružanje bilo je potrebno na svakom mjestu u Hrvatskoj. Trećina Hrvatske bila je okupirana…”

Ustvrdio je da “naravno da, sad kad gledamo popise branitelja, nije ih bilo pola milijuna”:

“Danas 5.000 branitelja više prima mirovinu na račun Vukovara. Samo da je tih 5000 bilo u Vukovaru, ne bi nama trebala nikakva pomoć, ne bi nama ušao neprijatelj. A, bogami, kad bismo se zainatili, ne bi nama više ušao niti prijatelj s ove strane, zapadne.”

Za odluku Zorana Milanovića da zasebno komemorira obljetnicu tragedije Vukovara, Matić je rekao da ga razumije:

“Milanović, kao savjestan građanin, poslušao je mjere epidemiologa.”

“Nitko ne može reći da to nije bilo lijepo (Kolona sjećanja). Skupilo se oko 5000 ljudi, ali posljedice ćemo vidjeti. Govorili smo da se mjera neće moći pridržavati pa je većina ljudi bila bez maski”, kazao je i dodao:

“Da kamere sad odu po restoranima i kafićima, vidjele bi na što to sada liči. Molim Boga da epidemija ne eskalira, da ne bi ispalo da je Vukovar 1991. spasio Hrvatsku, a 2020. donio dodatne probleme.”

“Kao što kaže ministar Beroš, sljedećih 14 dana bit će ključno, pa ćemo vidjeti je li došlo do proboja, hoće li epidemiološka situacija biti još gora”, rekao je Matić.

O zajedničkom odlasku u Vukovar i pripadnika Vlade iz redova SDSS-a, skupa s ostalim kolegama, Matić je rekao da on to pozdravlja, ali da su on prije šest, a tadašnji predsjednik Ivo Josipović

prije 10 godina zagovarali to isto:

“Doživljavali smo pregršt uvreda, prijetnji, da izjednačavamo agresora i žrtvu.”

“Za vrijeme opsade Vukovara stradao je razmjerno isti broj Srba i Hrvata, metak niti granata ne biraju”, kazao je Matić i podsjetio na televizijske izvještaje iz tog doba iz Beograda gdje se vidjelo da su se neki sa strane agresora bunili “zašto se grad granatira kad u njemu ima i Srba”, da bi im na to odgovarali nadređeni da Srba u grdu više nema, a ako i ima koji, da je to izdajnik.

M.Marković/Foto: N1