MLADEN PEJNOVIĆ, bivši šef Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), javno osumnjičen za nestanak 16 milijardi kuna, zbrisao je u Moskvu.
Pejnović je sam to objavio na Facebokoku, a nakon samo nekoliko sati uklonio tu objavu.
Požalio se na umor, napisavši kako od 1974. godine nije prestao raditi i kako odlazi na neko mnogo manje zahtjevno mjesto. Također, u istom danu kada je na društvenim mrežama objavio svekolikim podržavateljima i sljedbenicima kako će novom premijeru odmah dati neopozivu ostavku, objavio je i svoje preseljenje u glavni grad Rusije.
Mediji su pisali kako je Pejnović svoju poslovnu karijeru devedesetih godina vezivao uz Rusiju, nakon što je po nekim nepotvrđenim informacijama u tu zemlju, koja je tih godina bila prijemčiva za novac nastao sumnjivim putem, sakrio novac nastao polulegalnom pretvorbom imovine Saveza komunista Hrvatske.
Zato nije jasno je li njegova želja i vjerojatna odluka neki poslovni plan, nostalgija, ili je po srijedi panika.
Dolaskom nove vlasti i željom vladajuće koalicije napraviti red te komercijalizirati upravljanje javnom imovinom po uzoru na rješenje austrijskog javnog holdinga ili pak holdinga kakav upravlja javnom imovinom u austrijskog glavnom gradu, vjerojatno će se otvoriti pitanje dosadašnjeg upravljanja u državnom uredu kojim je upravljao tijekom četiri godine.
Državna je revizija je utvrdila masovne nepravilnosti u upravljanju državnom imovinom pod vodstvom SDP-ove perjanice, starog komunističkog kadra Mladena Pejnovića. Od toga da je 16 milijardi misteriozno nestalo između odluke Vlade do knjigovodstva u DUUDI-ju, preplaćenih intelektualnih usluga, nenaplaćenih najamnina, bespotrebno plaćenih usluga. Uglavnom, mišljenje je potpuno negativno, a objašnjeno je na 48 stranica.
Nova će vlast prilikom želje za sređivanjem javne imovine, prilično je sigurno, morati potražiti pomoć organa gonjenja u potrazi za imovinom koja je postojala, a za koju više nema knjigovodstvenog pisanoga traga. Radilo se o nesposobnosti ili namjernom oštećivanju države i poreznih obveznika, sasvim je svejedno, netko će morati odgovarati.
Postavlja se, stoga, legitimno pitanje, je li Pejnovićeva želja samo nostalgija za vremenima kada je poslovao u Moskvi, sakrivajući partijski novac, ili se ipak radi o želji za zaštitom ruske države koja Hrvatskoj ne izručuje ljude koji se nađu na njenom teritoriju?
Slično je bilo, kako je javnost zasigurno upoznata, u slučaju traženja generala JNA Veljka Kadijevića.
AUTOR: energypress