Na ovotjednoj press konferenciji dio se šibenskih ratnih veterana negativno očitovao na nedavno objavljenu knjigu ratnih zapisa generala Rahima Ademija „Samo istina“.
Izražavajući neslaganje s dijelovima generalove knjige koji se odnose na rujanski rat i organizaciju obrane grada 1991. godine, Nikola Vukošić, Goran Grguričin, Ivica Ajduković, Davor Čogelja i Ivo Plenča obznanili su kako su vrlo nezadovoljni Ademijevom interpretacijom tih događaja, jer je, po njihovu sudu, sve zasluge za obranu neopravdano pripisao sebi.
Tvrdeći kako su Šibenik zajednički obranile tadašnje vojne i policijske postrojbe, uz koordinaciju Kriznog stožera i pomoć građana Šibenika i svih gradskih struktura, ova grupa šibenskih veterana poručila je da su Ademijevom knjigom grubo oklevetani objavljenim neistinama
Opovrgnuli su i navodnu Ademijevu tvrdnju kako bio prvi oficir JNA koji je prešao na stranu hrvatskih branitelja, te su zaključno uvredljivo poručili i da bi se generalova knjiga trebala zvati „Samo laž“.
>>> Ademijeva knjige treba se zvati “Samo laž”! Grubo je oklevetao branitelje Šibenika
Na ove se tvrdnje grupe šibenskih veterana i ratnih zapovjednika očitovao za Slobodnu Dalmaciju sam general Rahim Ademi.
Poručujući uvodno svojim kritičarima da ako žele širiti samo one priče o ratu koje se njima sviđaju napišu vlastite knjige o ratnim zbivanjima i ponude ih javnosti, general rezolutno naglašava da u njegovoj knjizi nikakvim lažima nigdje nema mjesta, ma koliko ih se neki tamo trudili pronaći.
– Kao prvo, ja nigdje u knjizi nisam naveo da sam prvi prešao iz JNA na hrvatsku stranu, nego među prvima. Izvorna rečenica o tome u mojoj knjizi, na strani 34., glasi: „U hrvatsku vojsku uključio sam se pristupivši 113. brigadi kao jedan od prvih zapovjednika bivše vojske koji je prešao na hrvatsku stranu“, kaže Ademi nudeći preslik stranica knjige.
Podsjećajući kako u nastavku istog tog pasusa navodi sve ljude s kojima je ustrojavao 113. brigadu, uključujući tadašnjeg policijskog zapovjednika Nikolu Vukušića, umirovljeni general napominje kako je na još nekoliko mjesta u svojim zapisima skromno naveo svoju ulogu važnog kotačića u tadašnjoj obrambenoj mašineriji grada, uza sve druge branitelje i veterane. Sebe ni u jednom događaju, kazuje nam Ademi, nigdje nisam ni približno opisao kao superjunaka ili, ne daj Bože, jedinoga ratnog zaslužnika.
– Ne znam što gospodu branitelje toliko boli u mojoj knjizi i od čega se oni danas zapravo brane, no ništa od onoga što su rekli na svojoj konferenciji za medije naprosto ne drži vodu.
U poglavlju knjige naslovljenom ‘Osvajanje vojarni Zečevo i Krušica’, primjerice, navodim:
„U nastavku ove knjige pisat ću isključivo o onome što sam ja radio u planiranju akcije osvajanja vojarni i zapovijedanju, ustrojavanju topničkih postrojbi, obuci postrojbi (topničkoj i PZO), zapovijedanju topničkim postrojbama u tijeku obrane i deblokade Šibenika, topničkoj potpori našim snagama na vodičkom smjeru i u skradinskom zaleđu (Dubravice, Velika Glava, Bićine). Opisat ću samo ono što sam radio, vidio, čuo, rezultate, svoje zapovjedi topničkim postrojbama i snagama za osvajanje vojarni te snagama za evakuaciju vojarni.
O događajima u kojima nisam sudjelovao ili o postupcima koje nisam vidio – neću pisati. Jednostavno ne želim da se stekne pogrešan dojam kako sam ja bio taj koji je sve radio. U tome pothvatu Šibenčana, Vodičana, Skradinjana, mještana Pakova Sela, Primoštenaca, Rogozničana, Brodaričana… moji topnici i ja bili smo samo jedan važan kotačić.“
Ako su ove riječi dizanje spomenika samome sebi nasred Poljane i pretvaranje sebe u nekakvog ‘komandanta Marka’ koji je sam samcat obranio Šibenik, neka mi se nepravedno sudi za nepostojeće zločine još jednom, ja sam spreman – poručuje umirovljeni general.
Ademi na kraju napominje da ” takvu traljavu optužnicu ne bi se usudili sastaviti čak ni u tužilaštvu nekadašnje JNA, a kamoli na Haaškom sudu”.
M.Marković/Foto:
