Treba početi od lustracije koja jamči da se ista kriminalna organizacija nikada više ne vrati na vlast. Nijemci su to dobro proveli.
Braniteljska populacija je, u ovom predizbornom vremenu više nego ikad usredotočena na političke poruke koje odašilju vodeće stranke, pri čemu su se stječe dojam da su im ljudi koji su obranili Hrvatsku neobično važni. No, ovog puta, branitelji ništa ne prepuštaju slučaju i kažu:
“Predstavljat nas može jedino Željko Glasnović, vojničina bez premca. Slijedili smo ga u ratu, slijedit ćemo ga i u miru. Ministar branitelja može biti samo osoba koja osjeća kako kuca bilo vojnika, a od ‘Glave’ to nitko bolje ne osjeća. Hrabar, odvažan, čestit, skroman… Čovjek za kojeg smo sigurni da se ovog posla ne bi uhvatio radi vlastitog, već općeg boljitka.
Glasnović je nakon rata u ‘vlastitom aranžmanu’ pomagao braniteljima koji su u nevolji, a to čini i danas. Za sebe samoga nije učinio nikad ništa, pa tako i danas živi u bratovom stanu. Više nego ikad sigurni smo da je Glasnović najbolji izbor, a bude li za ministra branitelja izabran netko tko samo želi promovirati sebe, a nauštrb nas, spremni smo na Trgu svetog Marka štrajkati glađu”, kazuje zborno veliki dio branitelja HV-a i HVO-a…
Branitelji koji su do sada često bili razjedinjeni, a čemu su kumovali veliki broj udruga i politička neslaganja, u jednom su ipak složni – za ministra branitelja žele generala Glasnovića i nikoga drugog.
Tko je zapravo Željko Glasnović i čime je pridobio simpatije velikog broja braniteljske populacije, pokušali smo doznati od “Glave” osobno.
Što mislite o želji branitelja da preuzmete palicu njihovog ministra i vidite li se uopće, kao prekaljeni vojnik, u toj ulozi?
– Na neki sam način doveden pred gotov čin, jer svi koji me znaju i koji sada za mene jamče, zapravo znaju da nisam politički ambiciozan. No, kada bi mi se ta prilika ukazala, preko branitelja bih utjecao da se provedu reforme i to u svim sferama. Što se branitelja tiče, oni to žele i mogu, iako je jasno kako je riječ o teškom i zahtjevnom, a napose dugoročnom poslu. Smatram da je u ovakvoj atmosferi beznađa teško učiniti išta, ali od nečega se mora početi. Meni je, naravno, čast da branitelji HV-a i HVO-a u meni vide svog predstavnika. No, o tome ne odlučujem ja.
Spominjete reforme, od čega biste vi počeli?
– Cijeli je niz segmenata utkanih u naše društvo koji pod hitno trebaju modernizaciju. Početi bi trebalo od lustracije koja, barem su je Nijemci tako definirali, znači osiguranje da se ista kriminalna organizacija nikada više ne vrati na vlast. Lustracija, dakle, nikako ne znači osvetu.
Lustracijski zakoni provedeni su u svim postkomunističkim zemljama, osim Slovenije i Hrvatske. Smatram da bi ljudi koji pretendiraju na saborske fotelje trebali potpisati izjavu da nikada nisu radili za Udbu i da im dosjei nisu u Beogradu. Zatim, trebali bi potpisati kako su se spremni odreći se 25 posto od svoje plaće, a trebalo bi uvesti i retroaktivni zakon po kojem, ako ste već prije bili u Saboru, ne bi bili izuzeti od progona. Mi imamo takve ljude infiltrirane u državnim poduzećima, na fakultetima, u medijima i općenito u sustavu. Oni su ozbiljna prijetnja nacionalnoj sigurnosti.
Kada sam se već dotakao medija, moram napomenuti kako je ovdje riječ o potpunoj blokadi, zbog čega hrvatski narod tapka u mraku, ne poznaje činjenice, a samim time ne donosi ispravne odluke. Mediji su nam stvorili lažni, paralelni svijet i tome trebamo stati na kraj.
Što mislite o aktualnoj vladi i ministru branitelja Predragu Matiću? Smatrate li i Vi da je griješio i u kolikoj mjeri?
Citirat ću zaključak njemačkog suda nakon presude Krunoslavu Pratesu u slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića. U njihovom izvješću kazano je, i to na 18 stranica, da Hrvatsku vode jugonacionalisti. Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) dolazi do istog zaključka i tvrdi kako našu državu vodi “komunističko-udbaški kalifat”…
Ja se, zapravo, s tim slažem jer vjerujem da je najveća greška te “klike”, pa tako i aktualnog ministra branitelja, njihov mentalni sklop. Poprimili su karakteristike svog bliskog okruženja, pa sam uvjeren kako zbog svoje političke i povijesne nepismenosti ne mogu modernizirati zaostale principe u svojim resorima, a naročito ekonomiju. Oni jednostavno ne mogu uvesti Hrvatsku u “prvi svijet”, jer smo na listi korupcije u istom rangu kao zemlje “trećeg svijeta”.
Iako, moram napomenuti, čak i zemlje trećeg svijeta imaju ministarstvo iseljeništva, a mi ga nemamo. Riječ je, dakle, o jednoj doktrini i ostavštini koje se oni teško mogu riješiti, a zbog koje je putem medija došlo do moralne anarhije pri čemu je hrvatski narod postao zarobljenikom svog uma. Pomažu im, dakako, nevladine udruge koje su shvatile da je riječ o najunosnijem poslu pri čemu nam, uz velike poticaje, dijele povijesne lekcije.
Često spominjete Hrvate u iseljeništvu… Smatrate da aktualna vlada ne uviđa njihovu važnost?
Ova vlada je i te kako svjesna važnosti i snage našega iseljeništva. Upravo zato čini sve kako bi tu snagu blokirala i na neki način onemogućila njezino djelovanje u Hrvatskoj. Dijaspora je potpuno isključena iz društvenog i ekonomskog razvoja države. Na žalost, živimo u zemlji koju su preuzeli jugonacionalisti, i prema njoj se ophode kao prema feudalnom posjedu, pri čemu sprječavaju povratak naših ljudi. Oni su svjesni kako su naši iseljenici kroz pokoljenja poprimili mentalni sklop Zapada. Takvi su im, svakako, prijetnja.
Jedan mladi muškarac čija je majka kao politički zatvorenik tijekom Hrvatskog proljeća bila osuđena na zatvorsku kaznu, a nakon toga sa suprugom otišla u Kanadu, danas ima velikih problema s dobivanjem hrvatskog državljanstva. Iako je ovaj inženjer rudarstva odrastao u obitelji gdje se govorio hrvatski jezik, najprije je morao ispuniti test poznavanja tog jezika koji je, naravno, prošao. Unatoč tome, nije dobio državljanstvo pod izgovorom kako mora čekati tri godine.
Smatram da je to kriminal. Jednako tako odnose se i prema dijaspori kao biračkom tijelu. Glasovanja su im neorganizirana, da bi popunili glasački listić ponekad lete satima i svaki put se moraju prijavljivati. Hrvatska vlada ima mandat da se brine o Hrvatima iz dijaspore koji su pobjegli od jugokomunizma, a ne da se brine o afričko-azijskim ekonomskim migrantima. Treba imati na umu da iz dijaspore, najčešće kroz poreznu upravu, godišnje dolazi 16 milijardi kuna!
Komunizam je, po vašim riječima, najveće zlo koje je zadesilo Hrvatsku…
Apsolutno… Oni nisu Hrvatsku oslobodili, nego okupirali. Komunizam je ubio više ljudi nego ustaše, četnici ili bilo koja vojska. Ipak, izraz “detuđmanizacija” je postao uvriježen, za razliku od “dekomunizacije”. Komunisti su godinama uništavali intelektualnu i kulturnu hrvatsku elitu, i to pod vodstvom “krvavog bravara”, 10. najmasovnijeg ubojice na svijetu.
Svaka država ima komisiju za ratne grobove, ali u našoj zemlji riječ je o tabu temi kada su u pitanju grijesi komunista. Nitko ne govori o njemačkoj nacionalnoj manjini koju je komunizam doslovno “pomeo” počinivši tako najmasovnije etničko čišćenje. O Nijemcima se uvijek i isključivo govori kao o zločincima, a nikada kao o žrtvama.
Činjenica je da ih je iz Istočne i Srednje Europe protjerano 17,5 milijuna, ubijeno ili pomrlo 2,2 milijuna, a dogodilo se i najmasovnije silovanje njemačkih žena koje je počinila Crvena armija. Tada je i iz Jugoslavije otjerana najvrjednija nacionalna manjina – njemačka, a zemlje joj je oduzeto u vrijednosti 11 milijuna dolara, veličine Luksemburga.
Pet godina Kanadske vojske, godina i pol Legija stranaca, ranjavanje na Kupresu …
Željko Glasnović jedan je od onih generala kojeg činovi ne sprječavaju da prespava u hladnom šatoru, ali to je samo jedan od razloga zašto ga branitelji cijene. On je Domovinskom ratu pristupio kao školovan i “gotov, vojni proizvod”. Pet godina je služio u kanadskoj vojsci, godinu i pol u francuskoj Legiji stranaca. U Hrvatsku dolazi u kolovozu 1991. Priključuje se Zboru narodne garde. To mu je bila treća vojska…
Vodio je borbena djelovanja u Lici, ratovao je na Južnom bojištu. Nakon pada Vukovara prelazi po zapovjedi u Tomislavgrad, u Bosnu i Hercegovinu, gdje je trebalo obučavati nove postrojbe. Priključen je bojni Zrinski na kraju 1991. Sudjeluje u borbama na Kupresu u travnju 1992., gdje je teže ranjen. Dobio je metak pokraj srca. Prepričava se kako je suborcima tada rekao: “Ostavite mi jednu bombu za mene i četnike, a vi se izvlačite!”.
Izvukli su ga preko snijegom zametenih planina do Bugojna odakle je prevezen do franjevačkog samostana na Šćitu u Rami. Odatle je prebačen na liječenje u Split. Dva mjeseca bio je izvan stroja. Pobjegao je iz bolnice i ponovno se vratio na Kupreško ratište.
U listopadu 1992. preuzeo je brigadu Kralj Tomislav. Radi uvođenja discipline i odgovornosti, po uzoru na Legiju stranaca, Željko Glasnović imao je žestoke metode u postrojbama koje je obučavao.
Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma postaje zapovjednik Prve gardijske brigade Hrvatskoga vijeća obrane, kada počinje operacija Cincar u kojoj je ta brigada sudjelovala u oslobođenju Kupresa. U svibnju 1994. postao je zapovjednik Zbornog područja Tomislavgrad.
Bio je zapovjednik HVO-a u sklopu hrvatskih snaga (HV-a i HVO-a) kojima je zapovijedao general Ante Gotovina prilikom operacija oslobađanja dijelova BiH poslije operacije Oluja.
Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je završio rat u BiH, postao je programski menadžer za program vojne stabilizacije u Sarajevu. Potom je godinu dana bio zapovjednik Hrvatskog gardijskog zbora.
Stjepan Mesić umirovio ga je 2000. godine nakon pisma dvanaestorice generala koji su tražili prestanak blaćenja Domovinskog rata.
Snježana Vučković/7dnevno
