Tekst koji slijedi pripremljen je za objavu 11. listopada, dva dana prije prosvjeda u Vukovaru. Budući da smo procijenili kako bi mogao skretati pažnju sa suštine samoga prosvjeda, tekst objavljujemo tek danas.
PIŠE: G. Matković; M. Marković i ekspertni tim Maxportala
Na pitanje Maxportala upućeno jednom od umirovljenih generala, članu Hrvatskog generalskog zbora, što misli o nedavnim izjavama Željka Sačića o Hrvatskom generalskom zboru i planiranom prosvjedu u Vukovaru, nakon čega je general Sačić istupio iz HGZ-a, taj je general kratko izjavio:
„Sačić? Pa on ionako nije general! Neka konačno pokaže ukaz predsjednika države na kojem piše da je promaknut, ili da je dobio čin generala. Taj dokument imaju svi hrvatski generali i admirali osim Zeljka Sačića!”
Sačić je podnio neopozivu ostavku na mjesto u Upravnom odboru Hrvatskog generalskog zbora nakon što je čelnik HGZ-a Pavao Miljavac izjavio da HGZ neće ići na prosvjed u Vukovaru, no članovi pojedinačno mogu ići ako to žele.
“Ne mogu tako, nema ovo smisla, dajem neopozivu ostavku na mjesto u Upravnom odboru HGZ-a. Okrenuli ste leđa hrvatskoj žrtvi’, napisao je Sačić
“Moja je odluka znak protesta protiv pretvaranja Hrvatskog generalskog zbora u jednu od podružnica HDZ-a. Nema ništa legitimnije nego reći institucijama da procesuiraju ratne zločine. Moja je intencija bila da se postavimo na odgovoran način, a ne da stvorimo privid u javnosti da smo privjesak Plenkoviću”, napisao je.
Treba reći da je i Hrvatski generalski zbor bio nejasan oko prosvjeda u Vukovaru. Na sastanku 20-ak udruga u Ministarstvu branitelja kod Tome Medveda 20. rujna 2018., na kojem je nazočio i gradonaččelnik Vukovara Ivana penava, podržali su prosvjed i najavili dolazak.
A onda su popili kavu sa Šeksom. I objavili da će ih, nakon višemjesečnog čekanja, primiti premijer Plenković. I da neće na prosvjed u Vukovaru, a da članovi HGZ-a pojedinačno mogu ići ako to žele.
Budući da su čitatelji Maxportala u više navrata pokazivali interes za temu koji čin doista ima gospodin Sačić, Maxportal je odlučio formirati Ekspertni tim, sastavljen od eksperata, bivših visoko rangiranih djelatnika MORH-a i MUP-a i konačno utvrditi da li gospodin Sačić ima ili nema pravo kada za sebe tvrdi da je general-bojnik OS RH.
Ovo je pitanje izuzetno bitno raspraviti pred predstojeći prosvjed u Vukovaru, jer je gospodin Sačić demonstrativno istupio iz HGZ-a, javno izjavivši da mu „… ne pada na pamet ostati u takvoj organizaciji koja je postala mala podružnica HDZ-a“, ne ustrčavajući se izreći i teške riječi, poput: „To nije nimalo hrvatski, nije domoljubno, nije generalski i nije časno. To je sramotno gospodo generali, jako sramotno od vas!“.
S druge strane, neimenovani general s početka naše priče uzvraća gospodinu Sačiću kako je jako sramotno od njega, nimalo hrvatski, domoljubno i časno – lažno se predstavljati hrvatskim generalom!!! Stoga, poziva gospodina Sačića da konačno svima pokaže pravno utemeljeni dokument iz kojeg će biti razvidno da je on doista general OS RH.
Maxportala smatra da je uoči prosvjeda u Vukovaru potrebno rasvijetliti to pitanje i time ili ojačati poziciju gospodina Sačića u hrvatskom društvu i braniteljskoj populaciji, nakon čega više nitko ne bi smio dovoditi njegov čin i njegov ugled u pitanje, ili zamoliti gospodina Sačića da se makne s hrvatske političke scene, budući se u javnosti lažno predstavlja, čime postaje osoba bez ugleda i moralnog prava da javno modelira braniteljske zahtjeve.
Slijedom prethodno navedenog Ekspertni tim Maxportala prihvatio se posla i utvrdio je sljedeće činjenice:
Tko je Željko Sačić?
Željko Sačić rođen je 19. veljače 1963. godine u Varaždinu. Do srednje škole živio je u selu Jakopovcu pored Varaždina, u obitelji oca Josipa, majke Terezije, starijeg brata Vladimira i mlađe sestre Spomenke.
Srednjoškolski Obrazovni centar za unutrašnje poslove završio je 1981. godine i zaposlio se u Republičkom sekretarijatu unutrašnjih poslova, na radnom mjestu ovlaštene službene osobe (čitaj: milicajac). Budući da je uvijek bio vrlo ambiciozan uspio je uz rad, od 1981. do 1987. godine, završiti Pravni fakultet u Zagrebu. U međuvremenu, oženio se i dobio je dvoje djece.
Po završetku fakulteta raspoređen je u Gradski sekretarijat unutrašnjih poslova Zagreb, na radno mjesto inspektora za suzbijanje gospodarskog kriminaliteta. Potom je raspoređen u Obrazovni centar unutrašnjih poslova u Svetošimunskoj, na radno mjesto srednjoškolskog nastavnika krivičnog i prekršajnog prava. Poslije prvih višestranačkih izbora uključuje se u provedbu programa izobrazbe „prvih hrvatskih redarstvenika“ (od 5. kolovoza 1990. do 6. veljače 1991.).
Početkom veljače 1991. godine postavljen je za zamjenika zapovjednika novoustrojene antiterorističke jedinice „Sljeme“. Početkom lipnja iste godine postavljen je za pomoćnika zapovjednika Antiterorističke jedinice Lučko. I tu počinje njegov ratni put u Specijalnoj policiji MUP-a, pod zapovjedništvom pričuvnog general-pukovnika Mladena Markača.
Od značajnijih funkcija obnašao je zadaće načelnika Sektora specijalne policije, a tijekom vojno-redarstvenih operacija „Medački džep“, „Bljesak“ i „Oluja“ obnašao je zadaće načelnika Stožera Specijalne policije. Tijekom Domovinskog rata bio je više puta ranjavan, uslijed čega mu je priznat status ratnog vojnog invalida IX grupe, sa 30 % tjelesnog oštećenja.
Što je Željko Sačić dobio za svoje zasluge u ratu?
Za svoje zasluge u Domovinskom ratu Željko Sačić tvrdi da je dobio: „Spomenicu Domovinskog rata“, „Spomenicu Domovinske zahvalnosti“, „Red hrvatskog pletera“, „Red hrvatskog trolista“, „Red Nikole Šubića Zrinskog“, „Red bana Jelačića“, „Red kneza Branimira“ te medalje: „Bljesak“, „Oluja“ i „Vukovar“. Od činova dodijeljen mu je čin pričuvnog pukovnika (10. rujna 1992.) te čin pričuvnog brigadira (25. svibnja 1995.).
Impresivna biografija ratnog zapovjednika specijalnih postrojba, vrlo zaslužnog za obranu i oslobođenje Hrvatske
Poslije rata imenovan je pomoćnikom ministra unutarnjih poslova za kriminalističku policiju (15. siječnja 1996.). I to je dio njegovog ratnog puta kojeg mu nitko ne osporava i ne može osporiti. Kao što mu nitko ne može osporiti, za razliku od nekih drugih MUP-ovih kadrova – magistarski rad, koji je obranio na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Također, nije sporna ni činjenica da je profesionalnu karijeru završio u zvanju glavnog policijskog savjetnika.
Prema Pravilniku o odnosu policijskih zvanja pripadnika policije prema činovima pripadnika vojnih postrojbi radi utvrđivanja vrijednosnog boda (koji je na snazi od 27. siječnja 2006.) zvanje „glavnog policijskog savjetnika“ izjednačeno je, radi utvrđivanja vrijednosnog boda, s činom „general-bojnika“ u OS RH.
Odlazak u mirovinu
Odlaskom u mirovinu, a u želji da ishodi što povoljnije mirovinsko rješenje, obratio se Upravi za obranu Zagreb, Područnoj službi u Zagrebu, a kako bi ostvario pogodnosti „ … u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja“.
Načelnik MORH-ove Područne službe u Zagrebu Mirko Vukičević, dana 14. kolovoza 2003. godine, izdao je slijedeću potvrdu:
„Povodom Vaše zamolnice gornje oznake, kojom ste zatražili podatke o plaći za osiguranika SAČIĆ ŽELJKO, rođen 19. 02. 1963., navodimo da bi imenovanom u 1998., 1999. i 2000. godini pripadala bruto plaća u iznosu od (…………..).
Dostavljeni podaci služe za utvrđivanje mirovine prema odredbama Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba („Narodne novine“ br. 128/99, 16/01, 22/02) u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja“, a obračun je napravljen na temelju slijedećih čimbenika:
osobni čin – ustrojbeni čin : GENERAL BOJNIK
doplaci na osnovicu
GARDIJSKA OSNOVICA“
Gospodin Vukičević, iskusni djelatnik MORH-a, izdao je ovo uvjerenje gospodinu Sačiću, na tipiziranom obrascu, i pritom je učinio jednu malu, sitnu službeničku pogrešku – na mjestu / u redu: „osobni čin – ustrojbeni čin: GENERAL BOJNIK“ nije prekrižio riječi „osobni čin“, a što je bio dužan jer gospodin Sačić nikada nije imao „osobni čin“ general-bojnika, već je bio na „ustrojbenom mjestu“ general-bojnika, u policijskom zvanju „glavnog policijskog savjetnika“.
Takovih potvrda do sada je izdano više od stotinu, ali nikome osim gospodina Sačića, magistra prava Sveučilišta u Zagrebu, nije palo na pamet da potvrdu koja služi za „… ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja“ prikaže kao relevantan dokument kojim je njemu dodijeljen čin generala OS RH.
Dakle, da rezimiramo iznesene činjenice: gospodin Sačić dobio je desetak odlikovanja, čin pričuvnog brigadira OS RH i mirovinu general-bojnika! Ne i čin general-bojnika, jer službenik Područne službe u Zagrebu ne dodjeljuje činove generala, niti ih Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje verificira.
Uostalom, u jedinom aktu na koji se gospodin Sačić poziva jasno piše: Dostavljeni podaci služe za utvrđivanje mirovine prema odredbama Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba (………) u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja“.
Problem je i u tome što tipizirani obrazac koji je potpisao gospodin Vukičević ne sadrži onu čuvenu rečenicu: „Ova potvrda ne smije se koristiti u druge svrhe osim svrhe kojoj je namijenjena“. A namijenjena je „… ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja“, a ne u svrhu promicanja nekoga u generalski čin!!!
Da je kojim slučajem gospodin Vukičević ispravno popunio tipizirani obrazac, a što je bio dužan učiniti, te da je prekrižio riječi „osobni čin“, a zaokružio riječi „ustrojbeni čin“, što apsolutno odgovara istini, zasigurno bi gospodina Sačića odagnao od pomisli da sudskim putem istjeruje generalski čin.
Time bi se gospodin Sačić pridružio stotinama drugih osoba koje su bile na ustrojbenim generalskim mjestima, a kojima ni u primisli nije bilo da čine isto što i gospodin Sačić, odnosno da se okoriste naizgled banalnom pogreškom djelatnika Uprave za personalne poslove MORH-a. Tako nešto nije palo na pamet ni članovima Maxportalovoga ekspertnog tima, koji su također bili na ustrojbenim generalskim položajima, ali nikada nisu dobili, niti im je palo na pamet da traže generalski čin!
Zašto je onda gospodin Sačić iznimka?
Po čemu se on razlikuje od stotinjak drugih osoba u MUP-u ili više stotina osoba u MORH-u kojima nije palo na pamet da dokazuju – nedokazivo!!! Postoji li u ovoj državi institucija koja može proniknuti u motive gospodina Sačića zbog kojih on sebe naziva generalom, a stotine drugih to ne čine? Na ova pitanja eksperti Maxportala, uvažavajući pritom uvijek prisutnu nevjerojatnu ambicioznost gospodina Sačića, nisu bili u stanju dati neki suvisli odgovor.
Što se dalje događa?
Gospodin Sačić počinje se u javnosti predstavljati, katkada kao brigadni general, a katkada kao general-bojnik. Tako 2014. godine postaje član Upravnog odbora Hrvatskog generalskog zbora, a uz njegovu sliku na portalu HGZ stoji tekst: „brigadni general“.
Zašto su to dopustili drugi generali i admirali, članovi HGZ-a to samo oni znaju pa i onom generalu s početka naše priče koji sada proziva gospodina Sačića da pokaže pravno valjani papir kojim je dobio generalski čin. Dežurni zlobnici sa strane kažu da je gospodin Sačić dva puta „ošamario“ Generalski zbor, prvi puta kada je ušao kao „general“ (bez provjere čina) u Upravni odbor HGZ, i sada kada je izišao iz Generalskog zbora, očitavši „svojim kolegama“ generalima moralnu prodiku o domoljublju, časti i poštenju!
Jedini hrvatski medij koji je reagirao na činjenicu da gospodin Sačić nema valjane „generalske papire“ bila je „Slobodna Dalmacija“. Naime, u „Slobodnoj Dalmaciji“ od 5. listopada 2014. godine, u tekstu pod naslovom: „Miljavac: izbrisat ćemo lažne generale“ novinari su pobrojali nekolicinu časnika OS RH i visokih službenika MUP-a koji se godinama u hrvatskoj javnosti, a bez valjanih papira, predstavljaju generalima OS RH, a među njima je naveden i gospodin Sačića.
Novinari su se prije pisanja teksta obratili Uredu predsjednika RH s pitanjem da li član Upravnog odbora HGZ Željko Sačić ima čin generala? Vrlo brzo dobio je odgovor pročelnika Vojnog kabineta predsjednika Republike, brigadnog generala Ivice Kindera, koji je vojnički kratko i jasno odgovorio: „Navedenom gospodinu nije dodijeljen čin generala OS RH, niti je u takav čin promaknut od predsjednika Republike i Vrhovnog zapovjednika OS RH.“
Istog dana Samostalna služba za odnose s javnošću i informiranje MORH-a poslala je svoj odgovor: „Osoba se ne može predstavljati za generala, ako nema osobni čin generala. Postoji mogućnost da netko obnaša, ili je obnašao generalsku dužnost, odnosno da je neka osoba bila postavljena na ustrojbenom mjestu čina generala, ali naglašavamo, ako ta osoba nije dobila i osobni čin, odnosno nije i formalnim ukazom od predsjednika države promaknuta u generala, ne može se tako ni predstavljati.“
Ne budi lijen, novinarski upit otišao je i MUP-u koji poslao kratki odgovor: „Ukazom o dodjeli činova, promaknuća i prevođenju u činove pričuvnih časnika OS RH predsjednik RH pok. dr. Franjo Tuđman je 1992. godine dodijelio g. Željku Sačiću čin pričuvnog pukovnika. Za informaciju o drugim eventualno dodijeljenim činovima potrebno je pitati Ured predsjednika“.
I tako je krug zatvoren prema Uredu predsjednika koji se jasno očitovao da „Navedenom gospodinu nije dodijeljen čin generala OS RH, niti je u takav čin promaknut od predsjednika Republike i Vrhovnog zapovjednika OS RH.“
Nakon objave članka u Slobodnoj Dalmaciji od 5. listopada 2014. godine te prenošenja istog od strane brojnih portala, proteklo je punih 16 dana do prve reakcije predsjedništva „Udruge hrvatskih branitelja1990. – 1996. RH“. Iz načina reagiranja i sadržaja reakcije jasno se iščitava pero samog gospodina Sačića, koji kaže da je „… bio u najvišem policijskom zvanju koje se sukladno pozitivnim pravnim propisima, prilikom umirovljenja hrvatskog branitelja izjednačava s odgovarajućim vojnim činom, a što je kod njega Rješenjem Uprave za ljudske resurse pri Ministarstvu obrane, pretvoreno u vojni čin – general bojnik“.
Predsjedništvo navedene Udruge svoju reakciju završava konstatacijom kako politički rad gospodina Sačića „… može podržati svaki branitelj kojemu je stalo do obrane vrijednosti Domovinskog rata i digniteta hrvatskih branitelja. Danas je stranka, čiji je osnivač general Sačić (misli se na stranku Akcija za bolju Hrvatsku), jedna od 8 stranaka koje čine Savez za Hrvatsku, koaliciju stranaka koja je trn u oku i HDZ-u i SDP-u kao i svima onima koju su se svojim nečasnim političkim djelovanjem ogriješili o hrvatski narod i hrvatsku državu, pa su nam ovi politički napadi posve razumljivi.“.
Početkom studenoga 2014. godine slijedi Tužba gospodina Sačića protiv „Slobodne Dalmacije“ u kojoj on, zbog toga što su tužitelju „… na najgrublji način povrijeđena prava osobnosti – dostojanstvo, čast i ugled, a što se manifestiralo u vidu uznemirenosti, osjećaja snažnog psihičkog pritiska i napetosti, ogorčenosti i stigmatiziranosti“, a radi naknade štete tražio od „Slobodne Dalmacije“ – 50.000,00 kuna!!!
Dakle, gospodin Sačić ne tuži Ured predsjednika, ne tuži MORH, ne tuži MUP, odnosno ne tuži sve one institucije koje su prije objave članka decidirano izjavile da on nije dobio čin generala, već tuži „Slobodnu Dalmaciju“ koja je to sve skupa objavila u interesu objektivnog informiranja hrvatske javnosti!
Ukratko, sudski je spor na Općinskom sudu u Zagrebu, pod predsjedanjem sutkinje Andreje Krstanović Čada, završio donošenjem prvostupanjske presude dana 17. srpnja 2015. godine. Prethodno je svaka strana tijekom sudskog postupka dostavila i obrazložila svoje argumente.
„Slobodna Dalmacija“ je tako priložila stavove Ureda predsjednika, MORH-a i MUP-a, a gospodin Sačić je priložio potvrdu koju mu je potpisao niže rangirani službenik MORH-a, a koja služi za „… ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja“.
Ne komentirajući dalje na ovome mjestu donesenu presudu „sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja, jer je iskazivao logično i životno uvjerljivo“ te je presudio da je tužitelj „ … po činu general bojnik, a što nedvojbeno proizlazi iz dokumentacije Ministarstva obrane koja prileži spisu“. Koliko je u javnosti poznato, „Slobodna Dalmacija“ je u roku podnijela žalbu Županijskom sudu u Zagrebu, tako da navedena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu nije pravomoćna, odnosno Županijski sud u Zagrebu nije još donio svoju presudu.
Ekspertni tim Maxportala ne želi prejudicirati kakva će presuda biti. Međutim i dalje smatra da bi gospodin Sačić trebao hrvatskoj javnosti pokazati dokument koji ima svaki hrvatski general ili admiral – ukaz o promicanju ili dodjeli generalskog čina, potpisan od strane nekog od dosadašnjih predsjednika Republike Hrvatske u vremenu od prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana do današnje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Maxportalov ekspertni tim smatra da je to jedini način da se gospodin Sačić izjednači u pravima na čin sa svim ostalim hrvatskim generalima i admiralima. Mišljenje ekspertnog tima je da se gospodin Sačić u dosadašnjem tijeku „borbe“ za generalski čin poslužio pravnim smicalicama i nedorečenim odlukama hrvatskog pravosuđa.
Takovim postupcima samo daje za pravo osobama poput neimenovanog generala s početka naše priče koji tvrdi da se “gospodin Sačić lažno predstavlja hrvatskim generalom”!
Stoga smo mišljenja da bi bilo dobro da gospodin Sačić javno pokaže pravno utemeljeni dokument koji posjeduju svi drugi generali i admirali OS RH, a iz kojeg će biti razvidno da je on doista general OS RH.
Da je Željko Sačić ratni heroj, vrlo zaslužan za obranu zemlje, to naglašavamo. I mnogo zaslužniji od brojnih članova Hrvatskog generalskoga zbora, koji nisu završili vojne akademije, nego su izašli iz naroda.
Tuđman i Šušak su im dali činove, a oni su narodu okreću leđa i služe političkoj kasti na vlasti.
PIŠE: Gordan Matković i ekspertni tim Maxportala/ Foto: press
