Od stupanja na javnu i političku scenu Metkovića (2012/2013.), pa onda i države, stranka MOST, ranije udruga, postala je sinonim za kontinuiranu mobilizaciju i beskompromisni aktivizam.
Grad Metković to je koštalo jednog mandata bez investicija i razvoja (kod aktivista se radi o sinonimima za korupciju), ali su zato provedene čistke u gradskoj upravi koje su rezultirale većim brojem kaznenih prijava protiv bivših uposlenika.
Mostovci su smanjili plaće, štedjeli u skladu s kršćanskom askezom koju propovjedaju, i proglasili apsolutnu transparentnost u nepostojećim projektima. Jesu li ljudi u Metkoviću bili zadovoljni uvedenim mjerama štednje, manjim plaćama, skupljim parkingom i moralnom inkvizicijom koja po cijeli dan sastavlja prijave, pokazali su već na idućim izborima kada su vratili HDZ.
Pohod na „korumpirane institucije“ MOST je nastavio nakon parlamentarnih izbora 2015. Hrvatska je, nažalost, prošla puno gore nego Metković. Aktivizam MOST-a platila je dugotrajnim parlamentarnim krizama i padom dviju vlada u kojima su MOST-ovci bili drugi stup koalicijske vlasti. Svaka od tih epizoda teško je razumljiva onima koji politiku smatraju racionalnom djelatnošću.
Povod prvom razlazu s HDZ-om bio je sukob interesa u kojem se, navodno, našao tadašnji predsjednik stranke Tomislav Karamarko protiveći se nastavku arbitraže između INA-e i MOL-a, uz sporazum s mađarskom stranom. MOST se, suprotno, zalagao za nastavak arbitraže, a isplivao je i dokument o honoraru kojeg je supruga Tomislava Karamarka prije njegovog ulaska u vladu primila od jednog MOL-ovog lobista.
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa potvrdilo je sukob interesa Tomislava Karamarka, vlada je pala, a MOST trijumfirao. Šest godina poslije Visoki Upravni sud RH proglasio je odluku Povjerenstva o Karamarku nezakonitom i poništio je, a izgubili smo i arbitražu pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID).
Hrvatska je tom presudom Mađarima dužna isplatiti približno 1,4 milijarde kuna što MOST-ovci smatraju velikim uspjehom jer je MOL-ova strana tražila više.
Da bi slika trijumfa bila potpunija, tome dobitku/gubitku treba dodati i preko 200 milijuna kuna honorara za razne anonimne i manje anonimne savjetnike, odvjetnike i konzultante koji su, tvrde MOST-ovci, uspješno zastupali hrvatsku stranu u arbitraži. U usporedbi s njima konzultantski tim iz tzv. grupe BORG koji je uspio spasiti koncern Agrokor od propasti, sačuvati 50 tisuća radnih mjesta u OPG-ovima, povezanim tvrtkama i samom trgovačkom lancu koji je odnedavno postao vlasnik slovenskog Mercatora, državu i porezne obveznike nije koštao ni jedne kune. Sve troškove „arbitraže“ preuzeli su glavni vjerovnici – banke.
Pa ipak, slučaj Agrokor bio je razlog za pad druge vlade u kojoj je sudjelovao MOST. Povod je bilo navodno pogodovanje HDZ-ovog ministra Zdravka Marića (inače bivšeg Agrokorovog direktora) Ivici Todoriću bivšem vlasniku Agrokora. Te sumnje nisu dokazane. Sam Todorić tvrdi upravo suprotno, da ga je Marić izdao, a nedavno je najavio i da će ga sudski progoniti. Kome vjerovati, pravovjernicima iz MOST-a ili uskočkom optuženiku Ivici Todoriću, o tome ne dvojim ni sekunde.
Dvije vlade, nekoliko izgubljenih godina i par milijardi kuna ubačenih Orbanu u džep, šta je to u usporedbi s čistim obrazom kojim se diči skupina ovih beskrupuloznih amatera nesposobnih da prepoznaju kriminal, a kamoli da se protiv njega suvislo bore. U to vrijeme sam pisao da, dok god bude na vlasti, od MOST-a neće biti uvjerljivije oporbe.
U međuvremenu su organizirali ili podupirali antivakserske prosjede na središnjem zagrebačkom trgu, i demonstracije pred centralom HDZ, gdje su također dominirali antivakseri. Među njima i neki likovi s molotovljevim koktelima. Kako nisu predvidjeli tako radikalan razvoj zbivanja, ne želeći da ih povezuju s drugim podvrstama teoretičara zavjere, vratili su se provjerenom receptu – antikorupciji.
Koliko god bilo nezdravo, pratio sam jučerašnju sjednicu Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe nacionalnog programa suzbijanja korupcije, ili skraćeno – Vijeća za antikorupciju. Predsjednik Vijeća, mostovac Nikola Grmoja najavio je nove detalje oko malverzacija s prodajom plina u INI. Afera u kojoj su se spominjale ukradene milijarde trebala je dobiti dramatični zamah jer su pred članove vijeća i pred javnost doveli svjedoka, bivšeg direktora Janafa Dragana Kovačevića kojeg progoni USKOK.
Međutim, sjednica je prošla bez i jednog slova o korupciji. Raspravljalo se o nekim odlukama u vezi sa zatvaranjem rafinerije u Sisku (aktualno 2018., ali MOST-ovci uvijek kasne). Propitivala se politička opravdanost ukidanja pogona kojeg su i prethodne vlade smatrale nerentabilnim, samo nikome se nije dalo otpuštati radnike…
Sagledavali su se različiti uglovi, pa i nacionalni interes koji je „izdan“ jer vlada premijera Plenkovića, prije četiri godine, nije bila u stanju anticipirati energetsku katastrofu koju će uzrokovati rat u Ukrajini. Mudra MOST-ova vlada ili energetski tim Mirele Ahmetović to bi zacijelo predvidjeli…
Ukratko, pretresli su sve od A do Žnj, kao na sjednicama VONS-a. Sve osim korupcije kojom bi se Vijeće trebalo baviti. O njoj nije bilo riječi na Vijeću za antikorupciju. Kao i obično tema je bio HDZ, odnosno sam premijer Plenković. Povijest saborskih saslušanja, nažalost, jest mala kronologija političkih igrokaza s izvrnutim tezama.
Prije desetak godina oporba je organizirala saborsko saslušanje Ive Sanadera (dosta spektakularno, tema je bila INA) u kojem je Sanadera zapala uloga onog koji će odgovornost za kriminal svaliti na premijerku Jadranka Kosor, tadašnju predsjednicu HDZ-a.
Prije pet godina slično su pokušali sa slučajem Agrokor i Ivicom Todorićem, koji se ipak nije odazvao pozivu jer je za njim bila raspisana tjeralica. Ali došao je Joža Manolić i govorio o Hrvatskom proljeću.
Čemu služe ovi saborski dramoleti, teško je reći. Tome da na tv-programima po cijeli dan gledamo Grmoju?
Sumnjam da će to dati učinka na odnose snaga u parlamentu. Uvjeren sam da samo učvršćuje opće uvjerenje o entropiji oporbene scene. HDZ i u drugom mandatu uvjerljivo vodi u svim rejting istraživanjima. To jest presedan i, prije svega, poraz oporbe.
Aferu s plinom u INI otkrili su Porezna uprava i Ured za sprječavanje pranja novca, a ne banke koje po defaultu šalju podatke s računa svojih klijenata (jer tom se logikom zasluge za otkrivanje lopovluka mogu pripisati i onima na čiji je račun položen novac).
Kriminal su otkrili službenici Ministarstva financija. Ne „neovisna istražna“, nego upravo „ovisna“ vladina tijela. U korupcijskim radnjama uhvaćen je član vladajuće stranke. A čiji bi i bio ako je moguće korumpirati samo one koju su na funkcijama, tj. na vlasti?
Pored ovakve oporbe HDZ postaje sam sebi najveći konkurent, jedini zaštitnik i najveći progonitelj. Ukratko, jedini akter na sceni. Svojevrsni SK koji pobjeđuje na izborima.
A to je povjesna zavjera koju Grmoja, naš metkovski inspektor Clouseau, ne može riješiti. Naprotiv. Ah, naprotiv.
Gordan Malić/Foto: pxll
