NAKON što su u sredinom srpnja dobili rezultate ankete po kojoj je HDZ (36%) dvostruko jači od SDP-a (18%) u toj stranci ozbiljno su se zabrinuli jer su postali svjesni da gube izbore. Rezultati su to ankete koju nije provela ni jedna od javnosti poznatih agencija. Ne radi se ni o Promociji plus ni o Ipsos pulsu, agencijama koje su posljednjih godina promašile sve što se promašiti može. Ili su to namjerno radile.
Ne radi se ni o Agenciji 2×1 komunikacije Roberta Bosaka koja se afirmirala unazad godinu dana jer je bila mnogo preciznija u predviđanju izbornih rezulata.
Riječ je o posebno naručenoj anketi istraživanja političkih preferencija birača koja se u svim dosadašnjim slučajevima pokazala vrlo pouzdanom.
Sličnu uzbunu kao protekli tjedan u SDP-u doživio je Ivo Josipović kad je Darko Hudelist objavio rezultate iz istog izvora, po kojima bivši predsjednik osvaja samo 41 posto, a Kolinda Grabar Kitarović 36 posto glasova birača. Bilo je to u vrijeme pretkampanje kad su ostale agencije davale veliku prednost bivšem predsjedniku koji je po svim, uglavnom namještenim, anketama pobjeđivao u prvom krugu izbora i kad je njegova popularnost dosezala neuvjerljivih 84 posto.
Na uzorku od pet tisuća glasača na teritoriju cijele Hrvatske HDZ je dvostruko jači od SDP-a. No, razlika među koalicijama nije tako izražena. HDZ-ova Domoljubna koalicija osvaja 42 posto, a SDP-ova Kukuriku koalicija 30 posto. Karamarko očito nema tako dobar sinergijski učinak s koalicijskim partnerima kao što ga ima SDP sa svojom koalicijom. Kramarku bi to mogao biti ozbiljan problem jer mu koalicijski partneri malo donose, a nakon izbora previše će će tražiti.
Svaka od stranaka HDZ-ove koalicije (HSLS, BUZ, HSS, HSP-AS, ZDS, HDS, Hrast) tražit će ministarsko mjesto ili fotelju zamjenika i pomoćnika ministara, članstvo u upravnim i nadzornim odborima javnih ustanova. U vrhu stranke postaju svjesni da im Hrast i HSP Ante Stračević mogu više štetiti nego koristiti i da se radi o uhljeb političarima.
IDS prije izbora ne planira koalirati ni s lijevima ni s desnima. Predsjednik IDS-a Boris Miletić razočaran je SDP-om jer nije proveo decentralizacju države koje je bila dio Plana 21, država je dodatno centralizirana, a bitan razlog odbijanja suradnje je Milanovićeva smjena predsjednice istarskog SDP-a Maje Šarić koja je bila bliska s IDS-om i nositelj suradnje tih dviju stranaka. IDS će na izborima nastupiti samostalno, a nakon izbora “priskočiti upomoć pobjedniku” i surađivati s koalicijom koja će formirati vladu.
Veliko iznenađenje koje pokazuje ovo istraživivanje je da Živi zid, inače solidno pozicioniran u istraživanjima svih agencija, ne ulazi u Sabor. Veću podršku, s dva saborska mandata, ima Orah Mirele Holy, te Milan Bandić s istim brojem zastupnika.
HDSSB s četiri mandata, osvaja manje nego na prošlim izborima, a lagani pad Glavaševaca tumači se procjenom da su postali elitistička stranka lokalnih moćnika koji se voze u skupim klimatiziranim automobilima, raspoređuje u upravne odbore, žive odlično od bavljenja politikom, a Slavonija je na koljenima. Protivnici Glavaša i HDSSB-a u Osijeku njegovu stranku prozvali su Stranka upravnih i nadzornih odbora.
Glavašu i HDSSB-u politički štetu silno čine “magupi u vlastitim redovima”, a tajna suradnja i podrška Ivi Josipoviću na predsjedničkim izorima još uvijek im nosi negativni predznak.
IDS po tim analizma prije izbora neće koalirati ni s lijevima ni s desnima. Predsjednik IDS-a Boris Miletić razočaran je SDP-om jer nije proveo decentralizacju države koje je bila dio Plana 21, država je dodatno centralizirana, a bitan razlog odbijanja suradnje je Milanovićeva smjena predsjednice istarskog SDP-a Maje Šarić koja je bila bliska s IDS-om i nositelj suradnje tih dviju stranaka IDS će na izborima nastupiti samostalno, a nakon izbora “priskočiti upomoć pobjedniku” i surađivati s koalicijom koja će svojiti većinu.
Ivo Josipović i njegovi na Markov trg dolazit će samo kao gosti. Ni u jednoj izbornoj jedinici ne prelaze prag. U sličnoj situaciji je i Most koji na lokalnoj razini postiže uvjerljive rezultate, ali nacionalno ga nema na vidiku.
Zanimljivo je da na području Rijeke Slavko Linić osvaja dva mandata, a Radimir Čačić ima osiguran (najmanje) jedan saborski mandat.
Hrvatsku zoru Milana Kujundžića više se ne doživljava kao ozbiljnog sudionika u političkoj areni, (ako je to ikad i bio) kao ni savez za Hrvatsku. Pravaške stranke ne prelaze prag, osim u HDZ-ovoj koalicji, a zanimljiva je pozicija Ruže Tomašić i njenih Konzervativaca. U dvije izborne jedinice na granici su ulaska u Sabor pa se u analizi procjenjuje da bi njenim (očekivanim?) ulaskom u Domoljubnu koaliciju tom bloku stranaka donijela dodatnih dva posto.
U SDP-u su svijesni da gube izbore pa je šef Sabora Josip Leko sazvao neformalni krizni stožer stranke da analiziraju situaciju i vidi što napraviti. Sastanci neformalne grupe nije nazočio šef stranke Zoran Milanovića kojemu utjecajni SDP-ovci zamjeraju svađe sa svim i svakim, od banaka i sindikata do branitelja i poslodavaca. Zamjerili su mu i angažman preskupog američkog PR stručnjaka Alexa Brauna (osam milijuna kuna) što je naročito povrijedilo Ivana Račana, sina bivšeg predsjenika SDP-s Ivice Račana, koji sve manje suradnje s vastitom strankom.
Veliku štetu SDP-u i Milanoviću nanio je ministar obrane Ante Kotromanović forsiranjem nepotrebnog Mimohoda HV-a 4. kolovoza u Zagrebu kojim je želo razvodniti proslavu Oluje u Kninu. Troškovi Mimododa penju se na 30 milijuna kuna, samo bina ispred dvorane Vatroslav Lisinski koštala je više od milijun kuna, a potencijalni koalicjski partneri u startu su bili protiv vojne parade kojom se želi pozati vojna moć. Većina nema ništa protiv Mimhoda za proslavu Oluje, ali ne na ruski način gdje se pokazuje agresivna tehnika koja će dan poslije Mimohoda na remont u Ukrajinu ili Njemačku.
U SDP-u se se već pripremaju za aktiviranje rezervne postizborne opcije po kojoj će strranku, nakon gubitka izbora preuzeti Zvonimir Mršić, trenutno generalni direktor Podravke. Iako se pripremao teren da Milanovića na čelnoj poziciji u SDP-u naslijedi europarlamentarac Tonino Picula ambiciozni Mršić javno je iskazao ambiciju da zasjedne u fotelju čelnog čovjeka trenutno vladajuće stranke. I već dvije godine lobira i priprema teren za takvu akciju. Lobiranje mu olakšava činjenica da kao direktor koprivničke tvornice ima brojne kontakte i realnu moć koju mu donosi direktorska pozicija. Suparnici u SDP-u spočitavaju mu skromu obrazovanost (završio je obranu i zaštitu) ali je dvaput pobijedio na izborima za gradonačelnika Koprivnice.
U SDP-u znaju da Vladu podržava smo 15 posto građana Hrvatske, znaju da je riječ o ljudima koji žive na račun države, stranke ili su se uhljebili zahvaljući Kukuriku koaliciji, a nakon gubitka izboramngoi će napustti upravljačke pozicije. Znaju i tako nizak rejting nije zabilježila ni jedna vlada u hrvatskoj povijesti. Čak ni ona Jadranke Kosor.
Milanovićeva Vlada zove se i “Vlada rebalansa” jer se na svaku sjednicu Sabora dolazi sa zahtjevom za rebalans proračuna. Čine to često, po milijun-dva kuna jer bi inače došli s prijedlogom ebalansa od desetak milijuna, a to bi zvučalo katastrofično. Vole češće, a pomalo da ne šokiraju javnost. Rebalans im radi Niko Rajić, inače član HDZ, koji taj posao radi još odvremena kad je Borislav Škegro bio ministar financija.
Dodatni problem je proračun koji će SDP-ova Vlada usvojiti mjesec ili dva prije formiranje nove vlade, što je neuobčajeno u demokratskim društvima. Izbori se uvijek organiziraju tako da svaka nova vlada usvaja proračn za svoj mandat.
U SDP naglašeno boje grčkog scenarija jer je zemlja prezadužena, u mandatu ove Vlade iznosi 90 milijardi kuna, i Hrvatska bi trebala imati rast BDP-a 4 posto za otplatu dospjelih obaveza smao za kamte, a očekivani rast BDP-a je 0,5 posto.
Deficit je 18 milijardi, a do kraja godine se očekje da će biti 21 do 22 milijradu kuna.
Jednom riječju Milanovićeva Vlada za Hrvatsku je elementarna nepogoda.
M. Marković/foto:arhiv
