Veliki intervju s HDZ-ovim sabotrskim zastupnikom Ivanom Čelićem objavio je tjednik Express, a zanimljivost je da je Čelić prvi HDZ-ovac koji je napao jednog biskupa.
I to ne bilo kojega nego miljenika glasačkog tijela HDZ-a, sisačkog biskupa Vladu Košića.
Izvori iz HDZ-a koji su nam skrenuli pozornost na taj intervju uvjeravaju nas da napad na biskupa Košića ima veze sa seksualnom orjentacijom HDZ-ova zastupnika.
Ivan Čelić (42) pročelnik je Zavoda za dualne poremećaje Klinike za psihijatriju Vrapče, vijećnik u Skupštini Grada Zagreba, a u Sabor je ušao kao zamjenik ministru Tomislavu Ćoriću.
Pažnju javnosti izazvao je čestitkom za pravoslavni Božić. Na Facebook profilu, uz čestitku vjernicima koji Božić slave po julijanskom kalendaru, na ćirilici je objavio molitvenu pjesmu “Anđeli pevaju“
Ноћ прекрасна и ноћ тиjа,
над пећином звезда сија,
у пећини мати спи,
над Исусом анђел бди.
Анђели певају, пастири свирају,
анђели певају, мудраци јављају
Kakve su bile reakcije i jeste li dobili kritike?
Nisam dobio nikakve posebne kritike. Za mene su nacionalne manjine bogatstvo, a domoljublje se ne iskazuje mržnjom prema ljudima druge vjere ili nacije. Odmalena sam navikao da nama Božić prvo čestitaju prijatelji pravoslavci i da mi njima prvi čestitamo Božić 7. siječnja.
Možda je to osjetljiva tema i zbog nedavnog Domovinskog rata, ali redovito reagiram ako se radi o društveno osjetljivim skupinama, a bilo kakav oblik mržnje i netrpeljivosti prema manjinama mi je neprihvatljiv.
Želim živjeti u Hrvatskoj u kojoj nije važno tko je Srbin, a tko Hrvat, je li netko islamske ili pravoslavne vjeroispovijesti. Želim čovjeka gledati u njegovoj cjelini i po tome procjenjivati je li pozitivan ili negativan
Kako kao praktični katolik doživljavate poruke za Božić od, primjerice, biskupa Vlade Košića, koji priča o udbaško-komunističkoj eliti koja vlada Hrvatskom i protukatoličkim medijima?
Košićev govor je ‘pretvrd’. Biskupi su pozvani, osobito za velike svetkovine, govoriti i o društveno aktualnim temama, a njihove poruke su, prije svega, upućene vjernicima.
Iako razumijem njegove traume iz Domovinskog rata, puno mi je bliži govor dubrovačkog biskupa Mate Uzinića koji promiče kulturu dijaloga, otvorenog susreta s drugima, slijedeći nastojanja pape Franje.
Treba li i može li Crkva postaviti kriterije za govor i ograditi se od žestoke političke retorike, te zašto to ne radi?
Vrlo bi teško bilo postaviti takve kriterije. Službeni stav Crkve nikad nije bio i neće biti govor mržnje, a pojedinaca koji daju neprimjerene izjave je bilo i bit će. Crkva je reagirala na neke situacije, poput one kad je svećenik iz Slavonije koja se iseljava kupio Mercedes, a svećenik bi trebao biti oličenje Krista među narodom.
Službeno se ogradila i od, po meni, potpuno neprihvatljivih misa za Antu Pavelića koje su poslužile kao platforme za skupove ljudi koji žele rehabilitirati ustaštvo. Ako se misa za Pavelića i drži, to može biti u krugu njegove obitelji, a nikako javni skup nostalgičara za NDH.
Odmah nakon prijave supruge Mare osudili ste javno nasilje kolege župana Alojza Tomaševića. Smatrate li da je već ranije trebao podnijeti ostavku?
Uvijek sam bio za nultu toleranciju na nasilje, a sad kao onaj koji obnaša javnu funkciju trebam biti još glasniji. To je moja moralna obveza, bez obzira na to o kome se radilo. Iako je kolega Tomašević general Hrvatske vojske, trebao je već davno dati ostavku na mjestu župana.
Svatko od nas može učiniti pogrešku, ali nasilje je nedopustivo. Žao mi je što su političari iz drugih stranaka šutjeli kad su se iste stvari događale u njihovim redovima. Takve situacije ne bi trebale služiti za prikupljanje političkih poena, nego bi trebali imati konsenzus jednak za sve – nasilje nećemo tolerirati.
Prozvali ste i bivšeg šefa Tomislava Karamarka, ali i neke druge bivše da ne mogu staviti točku na kraj jedne ere i da imaju mesijanski poremećaj. Kako se političari užive da su mesije?
Čovjeku nekad treba dati položaj i novac da se otkrije njegovo pravo lice. Karamarko je bio legalno i legitimno izabran za predsjednika HDZ-a, pokušao je presložiti vladu i u tome nije uspio. Nakon toga je odgovorno dao ostavku. Reagirao sam na njegove najave o povratku da zaista ne zna staviti točku na kraj jedne ere, nego stavlja zareze. On može djelovati kao član dok se slaže s programom stranke.
Može se i na unutarstranačkim izborima ponovno kandidirati za predsjednika, premda vjerujem da ima male šanse jer se ne mijenja selektor koji pobjeđuje.
Kad smo kod svjetonazora, vi ste jedan od rijetkih zastupnika koji sudjeluje u Hodu za život, podupirete udrugu Vigilare, pa zašto kao zastupnik ne podnesete amandman kojim bi se zakonom zabranio pobačaj?
“Zabrana pobačaja u Hrvatskoj je iluzija i ona nije moguća. Katolicima ne treba zabrana pobačaja da se ne bi odlučili za njega. Kao demokršćanski političar uvijek ću se zalagati za život od začeća do smrti. Papa Ivan Pavao II. rekao je da kad nije moguće izboriti zakon koji je u potpunosti u skladu sa stavovima Katoličke crkve, onda se treba založiti da on bude što više etičan i pravedan.
Pobačaj je osjetljivo pitanje i svjestan sam da iako osobno poštujem jedno uvjerenje, da u državi žive i oni s drugačijim uvjerenjima. Država je dužna naći zlatnu sredinu i urediti pravo na pobačaj da zakon ne bude ni previše konzervativan ni liberalan. Svakako nam treba moderniji zakon od postojećeg starog 40 godina, uvažavajući znanstveno utemeljene činjenice.
Bilo bi idealno da pobačaja nema, ali znamo i da ih ima i da će ih biti. Država puno više treba raditi na edukaciji mladih, trebamo zakon koji će biti razuman, etičan i prilagođen 21. stoljeću”, kazao je Čelić.
MP/Foto:hdz.hr
