Ministrica vanjskih i europskih poslova i potpredsjednica Vlade Marija Pejčinović Burić izabrana je za glavnu tajnicu Vijeća Europe. Petogodišnji mandat trebala bi preuzeti 18. rujna, a belgijski mediji pišu da je to posao koji godišnje donosi oko 300 tisuća eura.
Prva je osoba iz ovog dijela Europe odabrana na tu funkciju, a tek druga žena koja će na istu zasjesti.
Gospođi Pejčinović Burić čestitke stižu sa svih strana pa tako i s one druge političke opcije. Čestitao joj je i Zoran Milanović, a oduševljenje njenog šefa Andreja Plenkovića ne treba niti spominjati.
Hercegovka iz Mostara
Rođena je u Mostaru 1962., a diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Završila je Collège d’Europe u Brugesu i u Varšavi na kojem je stekla titulu magistrice europskih znanosti.
Nakon posla u Končaru i Plivi, ali i angažmanu u proeuropskim pokretima (bila je direktorica Europskog doma) 2000. došla u Ministarstvo vanjskih poslova.
Zanimljivo je da kako je dva je puta trebala postati veleposlanicom: prvo imenovanje za veleposlanicu u Parizu stopirao je predsjednik Ivo Josipović, koji je odbio listu kandidata koje su predložio ministar Gordan Jandroković. Umjesto nje u Francusku je otišao kontroverzni Ivo Goldstein. Imenovanje veleposlanicom u Madridu, dvije godine kasnije, zaustavio je premijer Zoran Milanović.
Savjetnica u Beogradu
Od 2013. do 2016. Marija Pejčinović Burić bila je u Beogradu i radila kao savjetnica pri Vladi Srbije za europske politike na projektima financiranima od strane Europske unije. Bila je najpoznatija, ali ne i jedina stručnjakinja iz Hrvatske angažirana na EU projektima nakon što je Vlada Jadranke Kosor Beogradu besplatno ustupila prijevod hrvatske dokumentacije o pregovorima o ulasku u EU službenom Beogradu.
ZGODNA I NASMIJANA: Početkom devedesetih ispred bisera Hercegovine, vodopada Kravica u Ljubuškom
Hrvatske stručnjake za taj posao Bruxelles je odabrao iz tri razloga – financijskog, bili su jeftiniji, nema jezičnih barijera, a imali su i svježa iskustva iz dugotrajnih pregovora s Europskom unijom.
Tad se (netočno) pisalo da je Burićka savjetnica Ivica Dačića (‘mali Slobo’), ministra vanjskih poslova Srbije. Iako je riječ o projektima Europske unije financiranim iz Brusellesa, njena tadašnja dužnost u dijelu javnosti izazivala je žučne napade, a poglavito njeni javni nastupi i vrlo loš hrvatski jezik.
Desničare koji ju vrijeđaju na društvenim mrežama i opskurnim portalima treba podsjetiti da je konzultantica Vlade Srbije postale u vrijeme dok na čelu HDZ-a bio Tomislav Karamarko.
Sedmi i osmi razred završila je jednu godinu
Kada je 2017. postala ministrica vanjskih poslova Jutarnji list je o njoj pisao pisao kao sposobnoj ženi koja se vrlo rano osamostalila, a gimnaziju završila sa svega 17 godina.
‘Sjećam se da je sedmi i osmi razred položila u jednoj školskoj godini i sa 17 završila gimnaziju’, rekao je njezin školski prijatelj govoreći da je bila skromna, samozatajna i jako vrijedna. Roditelji su joj prosvjetari, otac profesor matematike i fizike ( bio je direktor škole) te majke učiteljice koji i danas žive u školskom stanu u Ljubuškom.
Neskloni joj mediji u tome vide uroti i pišu da je iz rigidne komunističke obitelji, da su joj i otac i majka školskoj djeci trgali križiće na lančićima, a mogu se čuti i neke teže optužbe na račun njenoga oca. No, danas nema nikoga tko bi imenom potvrdio takve informacije s društvenih mreža ili nepouzdanih portala.
Skloni joj mediji pišu da je već po završetku osnovne škole test profesionalne orijentacije dao jasan odgovor o tome što bi talentirana djevojčica trebala raditi – odgovor je bio raditi u diplomaciji.
Nakon što je sa 17 godina završila gimnaziju, odlazi iz Ljubuškog u Zagreb te otada živi samostalno. U Zagrebu je upisala studij vanjske trgovine, no pokazivala je afinitete i prema medicini te stranim jezicima.
Rukometašica i “bogomoljka”
Kao djevojka bila je talentirana u sportu pa je rukomet bio njezina velika preokupacija i ljubav. Tijekom studija ga je i trenirala i kada se činilo da će karijera postati ozbiljna, ozlijedila je ligamente pa je od rukometa odustala. Kako u rukometu nije uspjela zbog ozljeda, u diplomaciji je otišla do kraja.
Dvije njene tadašnje kolegice s kojima je trenirala rukomet kažu nam da su ju zvali bogomoljka. “Nakon treninga ili utakmice pokupila bi stvari iz svlačionice i odjurila. Njen ritam je bio trening-crkva-kuća- škola, a neke cure zvale su ju “bogomoljka”.
Zanimljivo je reći i da je nakon studija željela usavršiti strane jezike pa je godinu i pol provela u Parizu, a potom Londonu i Španjolskoj. Da bi imala novca za život u tuđini, radila je u butiku, a tijekom života u Londonu nakratko je bila i dadilja djeci Slavice i Bernieja Ecclestonea.
Tijekom godina karijere i povratka u Zagreb obnašala je i dužnost direktorice korporativnih komunikacija u Plivi.
Nakon što je u Zagrebu diplomirala na Ekonomskom fakultetu, 1987. godine je boravila na poslijediplomskom studiju Collège d’Europe, Bruges
Upravo tada odlučila je otići u državnu službu, odnosno prihvatiti ponudu Ivana Jakovčića da se pridruži ministarstvu europskih integracija. “Izazov je bio velik i prihvatila ga je” pišu mediji koji ju hvale. Oni drugi, realni, napisat će da je bila riječ o klasičnom uhljebljivanju nakon što je ostala bez posla u Plivi.
Turbulentne ljubavne veze
U dugogodišnjem je braku s poduzetnikom Zoranom Burićem, a na pitanje o ljubavima u studentskim danima, Pejčinović je rekla da je prava ljubav došla kasnije. “Moja baka je u jednom trenutku rekla da previše gledam knjige i da se nikad neću udati. Tad sam imala 26 godina, bila sam već jako stara za njezine pojmove. No ljubav se pojavila kasnije. I još traje”, rekla je.
U medijima je zabilježena i veza sa skandaloznim Ljubomirom Čučićem, tadašnjim šefom Europskog doma u Zagrebu, kasnije osuđenim obiteljskim nasilnikom. U Europski dom, gdje je radila i kao volonterka, počela redovno dolaziti shvaćajući da joj je druženje s diplomatima i političarima otvara mogućnost napredovanja. A diplomacija je bio njen prvi izbor.
Njihovi zajednički prijatelji medijima su tada prenosili turbulentne detalje njihove veze, a svi se slažu da je bivši diplomat Mariju Pejčinović (tada bez Burić) uveo u politiku, a s njim se smjenjivala na dužnosti šefa Europskog doma Zagreb i Europskog doma Hrvatska.
O političkim uzorima
O diplomaciji je govorila da “daje prostor da se nešto kaže, a da se različito razumije”, o mogućnosti da se jednog dana kandidira za predsjednicu rekla je da je više za izvršnu vlast i da voli raditi na konkretnim stvarima. Na svjetskoj političkoj sceni najviše joj se svidjela Angela Merkel, a u Hrvatskoj Savka Dabčević Kučar.
U razgovoru s Mislavom Bagom za Novu tv Sanadera je u jednoj riječi opisala kao teatrologa, Plenkovića kao diplomata, a za Milanovića rekla je”hahar”.
Za kraj jedna preporuka: Ministrica Pejčinović Burić morala bi pripaziti na hrvatski jezik jer njen hrvatsko-srpski (ili srpsko-hrvatski jezik), kao današnja izjava ‘gvožđe se kuje dok je vruće’, iritira brojne ljude u Hrvatskoj i stvara nepotrebnu napetost.
Roditelji prosvjetari, kad je u pitanju hrvatski jezik, su zakazali.
M. Marković/Foto:pxll
