Na nemoralnu ponudu Zorana Milanovića mogu odgovoriti samo njegovim riječima – “E, nećeš, majke ti ga”!
Tri su tjedna do izbora. Na političkoj sceni sve veća nervoza i sve oštrija retorika. Bitka za svaki glas ne preza ni od čega. Najratoborniji je i dalje je Zoran Milanović.
Što su mu rezultati vlade u odlasku mršaviji, tehnički je premijer sve glasniji. I to otkriva silnu nervozu koja ga je obuzela, jer Zoran Milanović vodi svoju životnu bitku. Nema tu ni hrvatske države, ni Partije, a bome ni hrvatske socijaldemokracije. Najbolje je to na svojoj koži svojedobno osjetio Antun Vujić koji je gradeći s Račanom socijademokratski put bivše komunističke partije, završio u Milanovićevu mandatu gotovo kao partijski otpad u Leksikografskom zavodu. Uostalom kao i mnogi koji ga nisu htjeli ili mogli bespogovorno slušati.
Izgubi li izbore, izgubit će i SDP. A na pomisao da bi ga mogla dopasti tek saborska klupa odmah ga zabole prepone. I zato je Milanović umjesto natjecanja javnih politika i programa izabrao ratovanje. S unutarnjim i vanjskim neprijateljima, sa svima u kojima vidi prijetnju vlastite političke budućnosti.
Nakon što je odratovao s hrvatskim liječnicima, prosvjetarima, čistačicama, braniteljima, ustavnim sucima, gotovo sa svima u ovoj “slučajnoj” državi, kako ju je jednom, u trenutku samo njemu svojstvene inspiracije, nazvao, krenuo je u boj i sa susjednim nam zemljama. Predsjednica mu je posebno na piku.. Nju tako vrijeđa da bi čovjek pomislio da naš premijer ima i nekih osobnih problema sa ženama. No, pravi mračni predmet premijerovih želja je postao Tomislav Karamarko.. Sučeliti, viču svi iz partijskog i medijskog mu jata.
Razmahao se sabljama kao u filmu onaj nesretnik pred Indianom Jonesom u “Otimačima izgubljenog kovčega”, kad ga u sceni silnog mahnitanja kao dosadnu muhu na mah ustrijeli Spielbergov junak u liku Harisona Forda. Zasad se ne zna što bi Milanović sučelio Karamarku. Da je pametniji, ljepši, da bolje govori, ili pak da zna engleski ili podatke o gotovo devedeset posto javnoga duga, prepolovljene investicije, tisuće nezaposlenih i odseljenih… I što bi to za budućnost zemlje uopće bilo važno.
Osim da se Milanović osobno uvjeri da je bolji prezenter od šefa HDZ-a, kao onomad kad je kao bolji glumac od Tonina Picule i ostalih, osvajao Račanov SDP. Svi, od Ustavnog suda do Predsjednika države njegova su meta, ako mu nisu po mjeri ili u njegovu interesu. Samo je ovih dana med i mlijeko prema umirovljenicima. Tepa, umiljava se i kupuje. Dat će, kaže od 100 do 300 kuna božičnice.
Jest da će dobro doći, ali da je malo više radio u protekle tri i pol godine, a ne ljenčario kako svjedoči dojučerašnji mu najbliži suradnik Linić, možda su mogli dobiti i povišicu. Na početku mandata mirovine je srezao, pa je za mandata po podsljemenskim restoranima na umirovljenike zaboravio, a sad ih božično dariva njihovim novcem.
Budući sam i sama odnedavno, prisilno, voljom Gorana Radmana i uz prešutnu potporu Zorana Milanovića, stavljena na teret Hrvatskog mirovinskog sustava, tj. na teret poreznih obveznika, osjećam dodatnu nelagodu.
Jer umjesto da sam radila i zarađivala svoju plaću, postala sam trošak državi, koja bi sad još dodatno na mene potrošila 300 kuna. Kažu da će tisuće stranačkih promatrača kontrolirati birače i biračke kutije. Kažu da je kažnjivo snimati mobitelom svoj glas i kažnjivo ga je prodavati. Milanovićeve božičnice navodno se ne kažnjavaju premda su mu namjere istovjetne.
Na nemoralnu ponudu Zorana Milanovića mogu odgovoriti samo njegovim riječima – “E, nećeš, majke ti ga”!
Hloverka Novak Srzić / Dalmacijanews
