Petar Marčinko, koji je nestao prije čak 30 godina, pojavio se u Španjolskoj. Kako doznaje Dnevnik Nove TV, on je u pratnji Crvenoga križa stigao do našeg veleposlanstva u Španjolskoj gdje je zatražio novu putovnicu. U njegovim rodnim Čepikućama spremaju mu feštu.
Petar Marčinko u evidenciji nestalih bio je od 1992. 30 godina nakon pojavio se u Španjolskoj.
“Ja sam s njime dijelio cigar, što se kaže. Ja sam počeo jučer plakati kad me mala zvala: Tata, našo se Pero živ. Ja sam počeo plakati”, ispričao je Ivo Delalija.
Petar Marčinko se kao 39-godišnjak u travnju 1992. iskrcao s broda ‘Dubrovnik’ u španjolskom Gijónu i otada mu se izgubio svaki trag. U rodnim Čepikućama više ga iza toga nisu nikada vidjeli te su im glavama prolazile razne pretpostavke pa čak i onaj najcrniji scenarij – da više nije među živima.
Kad se doznalo da je živ neki su zlurado komentirali i da je 1992. ostao u Šoapanjolskoj da bi izbjeao mkoblizaciju. No to je netočno jer pomorci nisu vojni obveznici.
Da je živ, doznalo se u listopadu prošle godine kad je MUP od hrvatskog veleposlanstva u Madridu dobio zahtjev za identifikacijom osobe s putovnicom iz Jugoslavije. Glasila je na ime Petar Marčinko koji je dolaskom u Veleposlanstvo zatražio izdavanje hrvatskih dokumenata, kažu u dubrovačkoj policiji.
“U postupku identifikacije obavljena je komparacija fotografija i otisaka papilarnih linija temeljem kojih je potvrđen identitet nestale osobe i osobe koja je zatražila izdavanje osobnih dokumenata”, kazali su.
Neslužbeno se doznaje kako je do našeg veleposlanstva u Španjolskoj došao u pratnji Crvenoga križa. A gdje je bio sve ovo vrijeme – veliki je misterij. Još nije poznato u kakvom je stanju sada 69-godišnji Marčinko niti hoće li se vraćati u Hrvatsku.
“Kad bih to znao, onda bih bio baba Vanga. Ali, opet ponavljam da mi je drago da je živ i da nosi jednu šlapu, a jednu japanku. I svim ljudima koji su ga poznavali”, kaže Marko Potrebica.
“Govorili su svašta, da ga je ubio taksist, da ovo, da ono”, rekao je Delalija.
Sada ga žele što prije vidjeti u rodnim Čepikućama gdje bi mu pripremili i feštu.
“Volio bi ga što prije vidjet. Ispekao bi janje odma i zazvo bi vas. Ispeko bi janje iz cuga. Nijesam pri parama, ali bi učinio. Zato što sam s njime proveo i popio dosta”, dodao je Delalija.
Rodbine Marčinko nema puno. “Rodbine malo ima. Čim se javio, ima neki smjer”, kaže Potrebica.
