Nakon posjete ruskog premijera Dmitrija Medvedeva Beogradu glavno nagađanje svih srpskih medija je kakvo je protuzrakoplovno naoružanje Vojska Srbije kupila od Rusije. Naime, u isto vrijeme dok je Medvedev boravio u Beogradu, u ruskoj prijestolnici srpski ministar obrane Aleksanadar Vulin potpisao je ugovor o kupnji novih PZO sustava.
Čak ni novi ruski veleposlanik u Moskvi, Miroslav Lazanski nije htio medijima otkriti o čemu se točno radi. Samo je kratko rekao, citiramo, „ Pričekajte koji dan, iznenađenje će biti ogromno“.
U razgovoru za srpske i ruske medije tajnovit je bio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Ono što „Maxportal“ uspijeva doznati , po svemu sudeći radi se o nabavi dva sustava Pantzir S1 koji je svjetsku premijeru imao u Siriji gdje je u protekle 4 godine oborio više stotina letećih ciljeva. Automatizirani, hibridni, visokomobilni sustav nosi radar, sustave za protuelektroničko djelovanje, 12 lansirnih cijevi s raketama zemlja zrak 57E6 i dva topa 2A38M kalibra 30 milimetara. Pandan ovom ruskom Panciru na Zapadu ne postoji. Ovu babarogu, koja je vatreno krštenje imala u Siriji, zovu „čistačem neba“. Ovaj visokomobilni ruski sustav teško je na vrijeme locirati.
Nakon vatrenog djelovanja brzo se kreće i lako skriva. Domet je od 15 kilometara po visini i do 20 kilometara po daljini.
Namijenjen je, među ostalim i za uništenje raketa zrak-zemlja, vođenih bombi i krstarećih raketa, te aviona, helikoptera i bespilotnih letjelica. Pokazao se vrlo upotrebljivim danju i noću i u dobrim i u svim složenim meteo uvjetima. Srpske posade već su prošle obuku u Rusiji.
Premda se radi o defanzivnom, obrambenom sustavu, on za Hrvatsku predstavlja ozbiljnu asimetričnu prijetnju na koju nemamo adekvatan odgovor. Posebno u situaciji kada bi se ovaj sustav našao na samoj obali s druge, srpske strane Dunava ili u Republici Srpskoj.
Srbija podiže brojčanost svoje nadzvučne borbene eskadrile. Iako je naši mediji redovno podcjenjuju, stvarnost im nipošto ne pruža povoda za tako nešto. Trenutačno na Batajnici rula točno 10 operativnih MiGova-29, od čega tri dvosjeda.
Uskoro iz Bjelorusije stiže dogovorena akvizicija 4 komada 29-ki: tri jednosjeda i jedan dvosjed. Srbi sa svojim 29-kama sada rade i noćne zadatke, a mi se spremamo formalizirati činjenicu da nam dežurni borbeni dvojac (DBD) nije raspoloživ 24 sata za potrebe čuvanje našeg zračnog prostora.
Inače, bjeloruski 58. remontni zavod (ARZ-558) iz Baranoviča još je 1994., uz nadzor ruskog proizvođača RSK MiG, usvojio remont aviona MiG-29.
Danas Bjelorusi posjeduju i vlastitu liniju modernizacije pa bjeloruska verzija 29-ke (napredniji radar, digitalni pokazivač radara i navigacije,…) nosi oznaku BM. Kako se radi o modernizaciji koju Bjelorusi već godinama nude na tržištu, teško da će Srbima donirati baš BM verziju. Nakon isporuke višenamjenskih Airbusovih helikoptera H145M, slijedi i isporuka tri ruska borbena helikoptera Mi-35
Kad je Srbija u pitanju, čini se da su njihove verzije MiGa-29 najbliže SD verziji koja se odlikuje kompatibilnošću s ICAO/NATO sustavima. Ne radi se o “potpunoj” inačici SD jer možemo pretpostaviti da u okviru modernizacije nisu ugrađeni sustavi taktičke navigacije (TACAN), identifikacije prijatelj/neprijatelj (IFF) te navigacijsko-komunikacijskih radio-sustava (NAV/COMM) kakvi se zahtijevaju u NATO-vom okruženju.
Moguće da je ugrađena sabirnica podataka usklađena sa standardima MIL-STD-1553B i ARINC-429 kojima se omogućuje digitalni prijenos i obrada podataka u NATO-okruženju, što je preduvjet za instalaciju NAV/COMM/IFF uređaja jednog dana. Posjeduju ugrađeni Up-Front Control Panel (UFCP) PUS-29M (rus. Pult Upravlenija Sistemami) preko kojega se obavlja brža i pouzdanija obrada podataka s centralnog optičkog prikaznika podataka u razini pilotove glave (Head-Up Display – HUD) koji se nalazi u izvornom obliku i oznake ILS-31. Tu je i višenamjenski digitalni prikaznik (Liquid Crystal Display – LCD) MFI-54 (rus. Multi-Funkcionalni Indidikator) koji se može naći i pod oznakom MFD-54 (engl.
Mulfi-Functional Display) na kojem se prikazuju razni parametri iz navigacije, taktičke situacije, parametri rada sustava aviona i slično). S ova oba sustava zapravo se značajno poboljšala interakcija između aviona i pilota, tzv. Man To Machine Interface (MMI), čime se poboljšavaju ukupne taktičke mogućnosti, smanjuje vrijeme reakcije te umor pilota.
Komparacije radi, na hrvatskim MiGovima-21 nakon zadnjeg tzv. „remonta“ u Ukrajini ukupna instalacija NAV/COMM/IFF sustava gotovo uopće ne funkcionira. Od MMI uređaja jednostavno nemamo ništa te se naš pilot u zraku još uvijek vodi vizualnim kontaktom te informacijama dobivenima s radarskog sustava “Nebo”.
Nakon isporuke višenamjenskih Airbusovih helikoptera H145M, ruskih Mi-171, slijedi i isporuka tri ruska borbena helikoptera Mi-35. Sve ove gore pobrojane akvizicija Srbija je nabavila u samo tri godine. A mi? Mi još ne znamo ni kakav nam borbeni avion treba.
Marko Marković/ Foto:press
