19 BRANITELJSKIH UDRUGA SPLITA ANTIFAŠISTIMA Unuci Vas trebaju odvesti na grobišta gdje ste ubijali nevine

Koordinacije devetnaest braniteljskih udruga proisteklih i Domovinskog rata Grada Splita, reagira na poruke s ovogodišnjeg obilježavanja Dana antifašističke borbe kojima se pokušava izjednačiti  partizanska borba s Domovinskim ratom.

Pismo splitskih ratnika, pobjedničke vojske jake,  prenosimo u cijelosti:

“Degradacija pomirbe

U prigodi izjava odaslanih uz Dan antifašističke borbe, dužni smo po tko zna koji put reagirati. Jednostavno, nije moguće prešutjeti način na koji se čitavo vrijeme želi izjednačiti neizjednačivo, a to su partizanska borba s Domovinskim ratom. Naravno, našim očitovanjem ne želimo dovoditi u pitanje pravo na memoriranje, na sjećanje, na nostalgiju svih onih koji u partizanskoj borbi vide najviši domet povijesti, svoje osobne i partizanskog pokreta. Naravno, mnogi i sada u tome vide i kraj povijesnih istina. Razumljivo je da svatko brani svoju povijest i sudjelovanje u toj povijesti. Povijest, koja je učiteljica života, i koja ima vremena, sve pojave i događaje, svojom distancom, stavit će na svoje mjesto. A kako smo mi ograničeni vremenom i našim postojanjem, a suvremenici smo događaja, ne možemo i ne ćemo dopustiti podvale, krivotvorenja, zamjene teza, izjednačavanja i spajanje nespojivog.

 Ne spajajte nespojivo

Između ostalog, činimo to i stoga, što historiografija još nije napravila “popis događaja” i njihovih nositelja u suverenoj Hrvatskoj od njezina utemeljenja, međunarodnog priznanja sve do ulaska u Europsku uniju. A mi, hrvatski branitelji, svakako smo jedan od najbitnijih faktora i nositelja događaja i promjena koje su se dogodile nakon 1990. Stoga, naše sjećanje podupiru gole vidljive činjenice i faktografija s najočitijim egzaktnim podacima. A sada malo povezivanja s onim što se ovih dana poručuje. Predsjednik udruge antifašista, koju su sada zagovornici neke opće pomirbe “ako je želimo” savjetuje nam da prestanemo s tendecioznim iskopavanjem jama. Naravno da to njihovo zalaganje doživljavamo kao otvoreni sarkazam. Jer, kada da prestanemo brojiti kosti i grobove? Od kojih datuma im to odgovara? Na kojim mjestima i iz kojeg vremena? Na čiju bi osjetljivost, na čiju bol, na čiju savjest bismo trebali paziti? Oni bi sada govorili, držali zdravice pomirnice. Oni bi htjeli da ih ova Hrvatska, stvorena na krvi branitelja, prihvati kao braću i suborce za istu Hrvatsku? Sada, u duhu njihove velikodušnosti, širokogrudno to govore kao probuđeni iz sna. Jer to što mi govorimo, to za njih pripada prošlosti. A istina je, sve što su oni stvarali, otišlo je i kao politički i kao materijalni projekt, u povijest. Da bismo izišli iz toga projekta, iz tog totalitarnog, protuhrvatskog i agresorskog zagrljaja, morali smo ginuti i voditi hrvatski Domovinski rat. A mi bi trebali imati razumijevanja za njihove emocije, i s njima opravdati sve što su radili pod pridjevom NOB-a i komunizma, sve pokrivajući i pravdajući antifašizmom.

 Zar Domovinski branitelji nisu antifašisti

Svakako, tu je nedodirljiva i slava partizanske borbe koja je, po njima, produžena u Domovinskom ratu. Samo činjenica je sasvim i dijametralno drugačija: Domovinski rat je upravo posljedica takve partizanske borbe koja je Hrvatsku izručila i ostavila u raljama velikosrpske komunističke jugoslavenske hegemonije. A gospodo i drugovi: ne podučavajte nas i ne impresionirajte vašim antifašizmom jer najbolje smo njegovo lice, i njegovu praktičnu izvedbu osjetili u egzekucijama nad vlastitim narodom u mirnodopsko vrijeme kad ste uživali zaštitu velike savezničke pobjede od svibnja 1945. Vidjeli smo kako izgleda mirnodopski antifašizam nad vlastitim narodom. I usput da upitamo: zar Domovinski rat i hrvatski branitelji koju su ga vodili, nisu antifašisti? Zar suvremena, ova današnja suverena Hrvatska, po svom dubinskom opredjeljenju i svojim konstitutivnim načelima, nije antifašistička!? Ako je moguće, prihvatite ozbiljno našu poruku i preporuku: ne svojatajte antifašizam kao svoju vrijednost, svoje ruho i svoju narav. A o njegovu izvedbenom naličju, komunizmu, rekle su sve suvremene europske deklaracije. I još jedna preporuka i podsjetnik na povijesnu, nama blisku činjenicu: ne spominjite tako olako pomirbu, jer je to degradacija pomirbe i ruganje s njom, što više. Za nas je najveća i autentična bila ona pomirba koju je osmislio i na koju je hrvatski narod pozvao utemeljitelj suverene Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Pokažite barem simboličnu odgovornost

Upravo, u duhu te pomirbe, mi hrvatski branitelji, ne možemo pristati na izjednačavanje Domovinskog rata niti s jednim pokretom i pojavom u povijesti. I naravno, u duhu te pomirbe, i jednog uvažavanog, civilizacijskog i uljuđenog življenja i poštovanja, zajedničko polaganje vijenca na mjestima počivanja kostiju i grobova, nije i ne može biti upitno. Ali, polaganje vijenaca ne može promijeniti povijest, ne može promijeniti bolna iskustva. Ne može promijeniti niti vaš ignorirajući odnos prema stvaranju suverene Hrvatske. Nije li bilo vrijeme, i nije li ono danas, da oni koji su od 1945. proizveli toliko grobova nedužnih, da se suoče barem s tragom odgovornosti!?  Pa bila ona pokazana barem na simboličkoj razini obilaska gubilišta i polaganjem vijenca? Ako to treba učiniti i na Spomen Kosturnici na Lovrincu ili Prvom Splitskom Odredu, ali onda je takvo par exelence mjesto Bleiburg ili Kočevski rog. Ako je to daleko radi vaših godina i slabosti udova, neka vas unuci odvedu bar do Kevine jame. Da tako, i time, uložite bar nešto u ovu, i u vašemu iskustvu prvi put, suverenu Hrvatsku.”

Koordinacija braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Splita