Mustafa ef. Cerić prozvao Grabar-Kitarović: Poštovana komšinice, ispričajte se BiH i Bošnjacima i Islamskoj zajednici u RH

Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa dr. Mustafa ef. Cerić, bivši je reisul-ulema Islamske zajednice u BiH. uputio je pismo predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović povodom stava koji je iznijela o BiH kao najvećoj prijetnji u regiji i nestabilnoj zemlji koja nije u potpunosti emancipirana.

Priopćenje prenosimo bez uredničkih intervencija i s prijevodom na hrvatski jezik

Komšijsko pismo
Gospođi Kolindi Grabar-Kitarović
Predsjednici Republike Hrvatske

Poštovana komšinice, Grabar-Kitarović,

Nismo se upoznali, a trebali smo jer smo komšije

I

Nisam se ni iznenadio ni razočarao zbog Vaših izjava. Mi smo se na to navikli. Ja sam se samo okuražio da Vam uzvratim ne istom mjerom, već drugačijom bosanskom kulturnom besjedom, a to je da nije primjereno Vašeg državničkog položaja i naše komšijske uljudbe da Vi javno iznostite kako smatrate da je Bosna i Hercegovina nestabilna zemlja zato što nije u potpunosti emancipirana. Ali, niste nam rekli ko je taj koji treba da Bosnu emancipira i kojim sredstvima?

Trebali ste nam to reći da znamo, jer vidimo da Vi pratite što se zbiva u Bosni i Hercegovini. Vi vidite sve centrifugalne sile koje djeluju u Bosni i izvan Bosne osim jedne, a to je Vaša centrifugalna politička sila, koju mi vidmo, a  koju  Vi, otkad ste na čelu Hrvatske, provodite u djelo kroz Dragana Čovića, koji sve jasnije razgrađuje državu Bosnu i Hercegovinu tako što oživljavava Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu (“HR HB”)

Također, Vi  blagonaklono gledate na Čovićevo paktiranje (udruženi anti-državno-bosanski poduhvat) s Miloradom Dodikom u razbijanju jedinstvene i suverene države Bosne i Hercegovine.  Čović to radi s Dodikom kojeg Vi, kao označavate,  najvećom opasnošću za Bosnu i Hercegovinu. Vi ili smatrate da  politika Dragana Čovića i HDZ-a u Bosni i Hercegovini pridonosi jačanju bosanske države, ili Vi razbijačku politiku Dragana Čovića ne doživljavate kao ozbiljnu prijetnju za cjelovitu, jedinstvenu i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu.

II

Biće da se ovdje radi o trećoj mogućnosti, a to je da ste Vi osobno itekako uključenji u sve ono što radi Dragan Čović u ime HDZ-a, ali kad pričate o Bosni i opasnostima za Bosnu Vi vješto prikrivate da je upravo Hrvatska suučesnik ili organizator politike koju u Bosni i Hercegovini realizira Dragan Čović.

Politički je nekorektno i vrlo licemjerno da Vi decidno ukazujete na opasne neprijatelje za Bosnu i Hercegovinu, a pri tom vješto skrivate Vašu ulogu u svemu tome, odnosno ulogu Republike Hrvatske, posebno HDZ-a, kojeg u Bosni i Hercegovini  predsatvlja Dragan Čović.

Vi optužuje Bošnjake–muslimane i pokazujete prstom na radikalni islam, kao opasnost za opstanak Bosne i Hercegovine. Treba li da Vas podsjetim da ni u Srebrenici ni u Ahmićima nije bilo radikalnog islama, ali je bio genocid.

Također, treba li da Vas podsjetim da mi, Dobri Bošnjaci, nemamo drugu obećanu zemlju kao što su imali Židovi kada su ih iz Europe protjerali. Mi imamo samo jednu obećanu zemlju, a to je ova naša Bosna i njena Hercegovina.  Ne, nije nam teško nositi stigmu heretika, stigmu koju smo naslijedili od naših predaka. Svjesni smo da je to naša sudbina, na koju smo ponosni, jer vjerujemo da smo ovakvi kakvi smo najljepši ukras Balkana i Europe.

III

Sve to što ste Vi, gospođo Kolinda Grabar-Kitarović, rekli o Bosni mogao bi isto ponoviti i srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić da sakrije grijeh Srbije u razbijanju jedinstvene i suverene države Bosne i Hercegovine, optužujući Bošnjake, Hrvatsku i Međnarodnu zajednicu da su uzrok nestabilnosti i nefunkcionalnosti bosanske države.

Nikolić je u neku ruku korektniji  od Vas zato što papagajski ponavlja riječi Slobodana Miloševića da se ”tri strane” ili tri naroda trebaju dogovoriti o budućnosti države Bosne i Hercegovine, ali istodobno po uhodanom receptu, kao i  Milošević, sve radi da razbije državu Bosnu i Hercegovinu, podržavajući Dodika kao što je Milošević podržavao Karadžića i Mladića u genocidnom planu razbijanja države Bosne i Hercegovine.

IV

Gospođo Kolinda Grabar-Kitarović,

Bojim se da je Dragan Čović postao isuviše samostalan i jak, kao i Dodik u manjem bosanskom entitetu, da ga Vi sada teško možete kontrolirati. To je nešto što je hrvatska politika porodila devedesetih godina i nikada se do kraja nije od toga ogradila. Nije se jasno i glasno ogradila od razbijanja države Bosne i Hercegovine kroz uspostavu paradžavne tvorevine, zvane Hrvatska Republika Herceg Bosna. Vrijeme je, zbog toga, da Vas pitamo, a Vaša bi komšinska dužnost bila da nam jasno odgovorite:

Da li Vi, kao predsjednica Hrvatske, stojite iza najnovije reikarnacije politike iz devedesetih godina, politike koja je uspostavila paradržavu u suverenoj i međunardno priznatoj državi Bosni i Herecegovin, takozvanu Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu? Ne može biti da Vam nije poznato da je u Haagu osnivačima “HR HB” izrečeno preko 100 godina zatvora zbog počinjenog ratnog zločina nad Bošnjacima! Nadalje, da li Vi podržavate politiku Boban-Karadžić, odnosno današnju politiku Čović–Dodik u razbijanju države Bosne i Hercegovine?

V

Svi smo mi u Bosni i Hercegovini za jednakopravnost svih. Ne može se politička borba za navodnu jednakopravnost poistovjetiti sa planovima za razbijanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Bosne i Hercegovine. Ako Hrvatska, na čelu s Vama, smatra da bi razbijanjem države Bosne i Hercegovini, Hrvatska  i hrvatski narod u cjelini bio sretan i zadovoljan, onda je pred nama sasvim druga priča.

Ali, u Bosni se zna drevna istina, a to je da nema sreće za jednoga na račun drugoga, niti ima mira jednome na račun nemira drugoga. Nije dostojno hrvatske uljudbe da se hvatska politika u Hercegovini dokazuje na Salmiru Kaplanu i grupi Stočana, koji, nakon svega, nastoje da nađu mir i slogu u svom gradu.

VI

U Bosni i Hercegovini ima 7-15%  Hrvata koji su kao narod konstitutivni. Katolička crkva je od početka bila na pravoj i jedino mogućoj strani, a to da je Bosna i Hercegovina suverena i jedinstvena država, koja treba da osigura jednakopravnost svim njenim stanovnicima bez obzira na vjeru i naciju.

To je principjelan i hvale vrijedan stav, kojeg je prdžavao kako bivši tako i sadašnji papa. Bosna i Hercegovina je zbog toga zahvalna Katoličkoj crkvi, kao što je zahvalna svima koji poštuju njenu slobodu i samostalnost.

Svjedočim da sam se u vrijeme obnašanja dužnosti reisu-l-uleme u Bošnjaka svestrano zalagao, zajedno sa kardinalom Puljićem, protiv bilo koje vrste radikalizacije, posebno vjerske. Volio bih da Bošnjaci u Hrvatskoj nisu prihvatljivi samo ako su nacionalno i kulturno asimilirani, već da imaju pravo da bar u džamijskim svjedodžbama mogu koristiti ime svog bosanskog jezika. Kad tražimo legitimna nacionalna i kulturna prava za sebe, onda treba da budemo spremni da osiguramo legitimna nacionalna i kulturna prava drugima.

VII

(Integracija hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, kao konstitutivnog naroda, bila bi još uspješnija ako bi Hrvati podržali ideju nacionalne države Bosne i Hercegovine, imajući u vidu multietičnost Bosne i Hercegovine te činjenicu da je u Bosni i Hercegovini preko 50% Bošnjaka). Ako bih ja ovo rekao i tražio, Vi biste me proglasili personom non grata, ali tko će Vas proglasiti za bilo što kada kažete u intervjuu:

– Mi u Hrvatskoj imamo aktivnu i zapravo izvrsnu Islamsku zajednicu koja daje sve od sebe kako bi upravljala procesima u regiji i izolirala radikale, fundamentaliste, kako bi očuvala međuetničku i međureligijsku komunikaciju i punu integraciju Islamske zajednice, ne asimilaciju, već integraciju u obično hrvatsko društvo…

Kazali ste ovo i nikom ništa. Dakle, Bošnjaci u Hrvatskoj su svedeni na vjersku zajednicu i zato ću Vam ponoviti da se bosanski jeziku u Hrvatskoj ne može upisati niti u džamijskim knjigama.

VIII

Gospođo Kolinda Grabar-Kitarović,

Vi ste meni komšinica s moje lijeve strane kad iz mog Visokog krenem na sjever moje Bosne. Kad sa sjevera idem prema jugu, Vi ste mi s desne, odnosno zapadne strane. Ja imam još dva susjeda, koji su mi nekad s ovu nekad s onu stranu.

Moja majka me naučila da pazim komšije i s lijeve i s desne strane. Ona je to čula od bosanskog hodže, koji je govorio da je Božji Poslanik Muhammed, a. s., rekao da je komšija najpreči te da nije pravi musliman onaj koji zna da je njegov komšija nesiguran i gladan. Mi, Dobri Bošnjani, smo taj sveti duh komšiluka naslijedili od bosanskog djeda (dida), bosanskog gosta i bosanskog starca. Oni su bili dobri ljudi. Voljeli su svoju, a poštovali tuđu vjeru.

Nisu nikoga napadali, niti su nad bilo kim gernocid činili, ni mentalni ni fizički. Bili su proganjani i proglašavani hereticima zbog svoje vjere i bosanskog načina života. Unatoč svemu, Bosna je sve nadživjela i ostala uspravna na svojim bosanskim nogama.

Uistinu, Bosna je jedno veliko zemaljsko čudo zato što je uspjela, više od jednog milenija, i još uvijek uspjeva, da bude svoja na svome unatoč agresivnom ponašanju njenih komšija i s desna i s lijeva. Doista, nema zemlje na svijetu koja bi sve to izdržale kao što je Bosna izdržala, stojeći ponosno na svojim čvrstim bosanskim nogama. Da li bi bilo koja zemlja na svijetu, pa i Hrvatska, izdražala sve to što je izdržala i još uvijek izdržava ova ponosna i prkosn Bosna? Humility & respect, please!

IX

Gospođo Kolinda Grabar-Kintarović,

Bosna nije ničija zemlja. Nije Bosna ni svačija. Bosna je milenijska zemlja njenih hrabrih sinova i ponosnih kćeri. Oni Bosnu vole od početka do kraja i nikome se zbog toga ne ispričavaju. Zato kad Vi gledate Bosnu iz Hrvatske, gledajte je skrušeno, kad ulazite u nju, ulazite polako da ne nagazite na mezar i grob znanog i neznanog junaka, a kad govorite o Bosni, govorite tiho i suvislo da ne uznemirite onog što stražari na stećku, na nišanu i na krstu.

Vama se samo čini da oni spavaju. Ne, oni su budni samo što Vi to ne osjećate. Oni su budni i prkosni od sna.

X

Pozivam Miroslava Krležu za svjedoka: “Bosna je, kaže Krleža, u našoj novijoj historiji počinjala s Austrijom, a njeno patarensko doba bilo je zanemareno. Njeno tursko razdoblje, iz aspekta osebujne kulture, arhitekture, literature, bilo je potpuno prešućeno i zanemareno. A uzmite, molim Vas, koliko je tamo bilo pismenog svijeta, knjiga, biblioteka, pa i škola, ako hoćete. Neke najstarije škole su ipak djelovale u Bosni, pa kad slavimo najstajanje univerziteta oko isusovačkih školskih ustanova u Zagrebu, zašto bismo zaboravljali bosanske medrese koje su mnogo starije”. (Enes Čengić, Trubač u pustinji duha, str. 32).

XI

Na kraju ovoga komšijskog pisma pozivam Vas, predsjednice Republike Hrvatske, da uputite ispriku Bosni i Hercegovini, posebno Bošnjacima, kao i Islamkoj zajednici u Hrvatskoj zbog neprimjerene komunikacije s Bosnom, Bošnjacim i islamom.

XII

Pozivam Vas da se javno očitujete da nećete ugrožavati suverenitet i teritorijalni integritet tisućugodišnje državnosti Bosne i Hercegovine! Podsjećam Vas da svi koji su to u zadnje vrijeme pokušali, završili su na marginama povijesti ili u Haagu.

Ja Vam, kao komšinici u duhu svetog bosanskog komšiluka, kojeg sam naslijedio od bosanskog dida, bosanskog gosta, bosanskog starca i moje majke želim da ostanete upamćeni kao prijatelj Bosne i Hercegovine, zemlje koja se da voljeti i s njom dobre odnose imati. Bosna je miris neubrane ruža na obali rijek Bosne; Hercegovina je nepopijeni gutljaj čiste i bistre vode na Buni.

S poštovanjem,

Dr. Mustafa Cerić

Reisu-l-ulema u Bošnjaka (1993-2012)