Dvojici svjedoka iz Bosne i Hercegovine, Ivu Ćurku i Ivanu Lasiću, koji su mi davali izjave prijećeno je smrću – jednom je rečeno da će ga “skratiti za glavu” ako se još jednom sastane sa mnom a drugom da “neće stići živ do Plitvica”.
“Gospodin Vukojević i ja nismo “čerupali” dokumente nego smo dolazili u njihov posjed po odobrenju tadašnjeg ravnatelja SZUP-a gospodina Jerka Vukasa i sukladno Zakonu o utvrđivanju ratnih i poratnih žrtava kojega je Hrvatski sabor izglasao na povijesnoj sjednici 8. listopada 1992. kada je donio odluku o “razdruživanju” od ostalih republika bivše države.
Nakon što bi dokumente pregledali i po potrebi umnožili, u integralnom obliku vraćali bi ih u arhiv SZUP-a. Tada smo utvrdili da je ta dokumentacija “čerupana” ranijih godina, a u tome je vjerojatno važnu ulogu imao i Jan Gabriš kao intimni prijatelj Josipa Perkovića”, rekao je za portal Narod.hr publicist Bože Vukušić, bivši tajnik Komisije za utvrđivanje žrtava rata i poraća i istražitelj komunističkih zločina.
Vukušića smo upitali da komentira jučerašnje navode iz svjedočenja Jana Gabriša, bivšeg SDS-ovca (Udbaša) i Perkovićevog prijatelja, koji je njega i Vicu Vukojevića na sudu u Münchenu optužio za “čerupanje” Udbinih dosjea.
– Za Gabriša i njegove kolege udbaše je poseban problem što smo gospodin Vukojević i ja svojedobno imali uvid u njihovu dokumentaciju, jer je zapravo time bio bitno omogućen rad na istraživanju udbinih likvidacija u inozemstvu, što je na kraju dovelo do istraga i suđenja u Njemačkoj, rekao nam je Vukušić.
Hrvatska pravna država se nije iskazala, blago rečeno – bilo u procesuiranju bilo kakvih zločina komunističkog režima u Hrvatskoj, bilo u suradnji s Njemačkom, kako ranije u suđenju Krunoslavu Pratesu, tako i na ovom suđenju. Zadnji primjer je bio slučaj Krmpotić kada je Njemačka policija morala pružiti zaštitu hrvatskim građanima.
Ucjene, prijetnje i zastrašivanja svjedoka o udbinim zločinima nisu nikakva novost nego konstanta od 1992. godine kad su istraživanja započela pa sve do današnjih dana. Moglo bi se reći da je ovo što se danas događa zapravo dječja igra u odnosu na događaja od prije dvadesetak godina.![sudniva-mustać[1]](https://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2015/04/sudniva-mustać1.jpg)
U mojim knjigama sam naveo nekoliko slučajeva da su svjedoci smrtno stradali pod vrlo čudnim okolnostima. Imamo tri slučaja u Rijeci gdje je jedan svjedok iznenada umro od trovanja hranom (Ragib Merđanić, nekadašnji šef operative u riječkoj Udbi), drugi je pao s balkona i slomio vrat (Petar Josipović, nekadašnj inspektor odjela za borbu protiv hrvatske emigracije u riječkoj Udbi), a treći je likvidiran u dvorištu kuće kad je sjeo u automobil (Branko Bijelić, osumnjičen da je bio profesionalni ubojica republičke Udbe u Zagrebu).
Dvojici svjedoka iz Bosne i Hercegovine koji su meni davali izjave prijećeno je smrću – jednom je rečeno da će ga “skratiti za glavu” ako se još jednom sastane sa mnom (Ivan Ćurak, nekadašnji šef odjela za borbu protiv hrvatske emigracije u republičkoj Udbi u Sarajevu), a drugom koji je trebao doći svjedočiti pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu rečeno je da “neće stići živ ni do Plitvica” (Ivan Lasić, nekadašnji šef odjela za borbu protiv hrvatske emigracije u saveznoj Udbi u Beogradu).
U Hrvatskoj još uvijek državne institucije i njihovi dužnosnici svjesno i organizirano opstruiraju istrage i suđenja po tom pitanju, dakle štite zločince, a isto tako je evidentno da se prema svjedocima odnose potpuno suprotno od onoga kako bi se trebali ponašati u jednoj pravnoj državi.
-Kako komentirate tvrdnje kako Ivan Krmpotić ima spoznaje ili dokaze u slučaju ubojstva obitelji Ševo, koji inkriminiraju Antu Josipovića oca bivšeg predsjednika. Prema nekim još neslužbenim informacijama Italija je zainteresirana za procesuiranje tog slučaja. Zašto je ubijena obitelj Ševo?
– Nije mi poznato kakvim dokazima raspolaže gospodin Krmpotić pa onda iste ne mogi ni komentirati. Također mi nije poznato u kojoj je mjeri Italija zainteresirana za istragu o ubojstvu obitelji Ševo. Međutim, dosta su mi poznati razlozi zbog kojih je ubijena i kako se je to dogodilo.
Stipe Ševo je ubijen zato što ga se sumnjičilo da, nakon Akcije Feniks 72, piprema upad nove diverzantske skupine u Jugoslaviju. Njegova supruga Tatjana i devetogodišnja pokćer Rosemarie ubijene su očigledno samo zbog toga što su se tada zatekle na tom mjestu, jer su vjerojatno poznavale ubojicu i on ih je likvidirao kako bi se riješio svjedoka svoga zlodjela.
– Kakva su općenito obilježja ubojstava počinjenih po nalogu najviših tijela Komunističke partije?
-Udba je bila politička policija, samo izvršitelj odluka na političkoj razini, a na njoj je postojala samo jedna partija – Savez komunista. I članovi najviših držanih tijela ujedno su bili članovi najviših partijskih tijela – primjerice Centralnog komiteta. Drugim riječima, nema sumnje da su dijelovi najviših partijskih tijela funkcionirali kao organizirana zločinačka skupina.
– Zašto je ovaj proces važan za Hrvatsku i kakvom se ishodu nadate?
– Važan je zbog toga što će se pomoću njega postići nešto vrlo važno a što se nije moglo u Hrvatskoj, da se u kolektivnu hrvatsku svijest ugradi spoznaja da ipak nitko više ne bi smio biti siguran ako bi se odlučio raditi zlodjela protiv interesa hrvatskog naroda, pravnog poretka hrvatske države i općenito ljudskih prava i sloboda.
Proces u Njemačkoj završit će u skladu s iznesenim činjenicama i izvedenim dokazima na suđenju. Osobno pretpostavljam da će ih biti dovoljno za osuđujuću presudu protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustaća.
Izvor: Dubravka Gašparević/ Narod.hr
