Božić u Savskoj: Danas su oni pod šatorom jer Herodi se bore za vlast u svojim palačama

U ministarstvima ne bijaše mjesta za njih

Piše: Vinko Vukadin

U vrijeme dok je Hrvatskom vladala crvena koalicija, nakon vremena vladavine korupcije, lopovluka i zaborava, dogodilo se da je onim najzaslužnijima prekipjelo.

Prekipjelo im je da se njihova borba za slobodu proglasila slučajnim događanjem borbe za prevlast, a ne rezultatom želje jednog naroda. Prekipjelo im je da ih se stalno proziva za privilegije kojih niti imaju niti će kada imati samo na osnovu činejnice da su za slobodu ostavili dijelove svojega tijela, koje nikakve materijalne stvari ne mogu nadoknaditi. Prekipjelo im je da ih se u tadašnjem društvu ponižava, da svaka šuša o njima može pisati kako želi i lagati koliko hoće. Prekipjelo im je da ih ljudi odgovorni za njih ne prihvaćaju, da ne rade za njih nego za svoje interese. Prekipjelo im je da su od stvaratelja slobode postali nepoželjna masa koja služi samo za dobivanje političkih bodova.

Odlučili su dakle ti heroji da je vrijeme da krenu. Uzeli su svoja invalidska kolica, štake i prijatelje te krenuli su do grada Heroda, do sjedišta vladara i vlastodržaca. Došli su pred vrata Sabora, pred vrata vladara i njihovih slugu, al uši vladara ostadoše začepljene.

Nitko od silnih Heroda ih ne primi otvorena srca da ih sasluša i da im pomogne. I kad bi ih primili onda samo da ih nagovore da se maknu od grada vlasti i grada novca, da odu u svoje zabiti gdje ih narod ne može vidjeti. Primiše ih da im zaprijete, da ih prozovu i da ih javno oblate. Primiše ih Herodi uplašeni za svoje palače, birače i svoje zlatnike. Kad Herodi vidješe da od prijetnji i ulizivanja nema koristi onda narediše svojim slugama da šute o neželjenom posjetu onih kojima je prekipjelo.

Niti da se spomene njihovo ime, niti da se priča o njihovoj nevolji jer njihova nevolja je sramota svih Heroda od početka do danas.

I prešutješe mnogi da su u grad stigli oni kojima je prekipjelo. Mnogi ih popljuvaše, neki plaćeno, neki za badava.

I ne preosta vitezovima ništa drugo nego da potraže sklonište izvan palača, izvan kancelarija, izvan hotela u kojima svoja slavlja slave oni koji njihovom žrtvom dobiše ono što sada imaju, njihovim izbivanjem na bojišnici pokradoše ono što je narodu pripadalo.

Potražiše tako vitezovi neko mjesto na kojemu će ostati.

Vlastodršci i njihove sluge i danas slave svoje pirove, a oni i dalje sjede u kolicima, drže se na štakama i pripovjedaju nam božićnu priču hrvatske sramote i hrvatske nade.

Još uvijek su u Šatoru jer su drugi zauzeli mjesta u Saborima i Odborima, oni drugi zbog kojih ovi iz Šatora ostaviše ruke i noge na bojišnici.

Tražite li možda prezrene i odbačene, čekate li na Božić i Betlehem?

I danas za pravednike i sirotinju nema mjesta u hotelima.

Danas su oni pod šatorom jer Herodi se bore za vlast u svojim palačama.