Vidjeh i čuh govor gradonačelnice Siska. Brojčano nadmoćni fašisti nadiru ali se ni ona ne da.
Revolucija teče, čas uzvodno čas nizvodno, ali teče i ne staje i nikada neće stati. Brani ona odlučno Sisak od Hasanbegovića k’o Toma Bakač svojevremeno od Hasan paše.
Da nisam vidio najavu pomislio bih da je to neki govor iz 1947. pun zakletvi u pobjedu, prijetnji mrskom neprijatelju, boljševičkih parola i izljeva revolucionarne mržnje.
“Smrt fašizmu” kliknu na kraju gradonačelnica, hrabro i odlučno, baš kao drugarica Ingrid nedavno u Saboru prije nego što su je poslali u Ustavni sud. Smrt fašizmu, posebno neofašizmu. Smrt svima koji nisu s “nama”, koji nisu “mi”. Smrt “njima”.
Naravno, imaju i “oni” konje za utrku. Čut će se već sutra ZDS, istina ne u Saboru niti na službenim proslavama državnog karaktera, nego na stadionima i po pučkim veselicama. Utoliko su danas u Hrvatskoj boljševički “antifašisti” zloćudniji od paradnih “fašista”.
Dok su “fašisti” društveno irelevantni beznadni marginalci, boljševički antidemokratski i antihrvatski “antifašisti” zauzeli su važne državne i društvene pozicije odakle prijete smrću svojim političkim protivnicima.
Foto:Sisak,hr