Edurado: Nije pošteno, Sud me nije zaštitio od Mamićeva ropstva

Županijski sud poništio je odluku Općinskog građanskog suda te presudio kako ugovori između Zdravka Mamića i Eduarda Da Silve nisu lihvarski. Edurado je Mamiću dužan osam milijuna kuna plus kamate.

Nakon što je primio informaciju o presudi Eduardo se oglasio preko svog odvjetnika Ivice Crnića,

“S obzirom na interes medija koji se pojavio nakon što se saznalo da je Županijski sud u Zagrebu preinačio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu i odbio je zahtjeve Eduarde Da Silve da se proglase ništetnima ugovori koje je on sklopio sa svojim tzv. pokroviteljem Zdravkom Mamićem i sportskim menadžerom Mariom Mamićem, Eduardo Da Silva me ovlastio da mogu dati sljedeću izjavu za medije:

Eduardo Da Silva smatra da pred Županijskim sudom u Zagrebu nije imao pravično suđenje.

Naime, Županijski sud je potpuno zanemario da sportaši imaju pravo na zaštitu od svojih menadžera i to po posebnim propisima koje su donijeli FIFA i Hrvatski nogometni savez.

Naime, kad postoje opći građanski propisi, a istodobno i posebni propisi koji štite određenu skupinu profesionalaca, pa i sportaša, onda se moraju primijeniti ti posebni zaštitni propisi što Županijski sud nije učinio.

>Županijski sud: Eduardo mora platiti Mamiću 8 milijuna kuna 

Jednako tako Županijski sud je namjerno ili slučajno pogodovao Zdravku Mamiću kao tzv. pokrovitelju, kad je ocijenio da Zdravko Mamić nije bio dužnosnik u NK Dinamo u vrijeme kad je sklapao ovdje sporne ugovore. Naprotiv, Zdravko Mamić bio je dužnosnik NK Dinama pa je igrač koji je s njim sklapao ugovor bio u potpunosti ovisan o njemu. Takvi se ugovori ne mogu smatrati ugovorima koji su sklopljeni slobodnom voljom i nemoralni su…

Također, Županijski sud nije primijenio propis športskog prava da igrač smije uz menadžera biti vezan najviše četiri godine. Županijski sud također smatra normalnim da nije zelenaški uzeti 20 posto od svih igračevih primanja. Također tom sudu uopće nije čudno da ni Zdravko Mamić ni Mario Mamić nisu ni jedan od tih ugovora prijavili Hrvatskom nogometnom savezu, iako im je to bila dužnost. Tko to ne bi učinio ako su ugovori bili zakoniti? Pametnome dosta!

Zanemarivanje tih bitnih okolnosti slučaja upućuje na zaključak da je Županijski sud u Zagrebu bio pristran i neobjektivan.

Prema Eduardovu mišljenju takvo stajalište Županijskog suda u Zagrebu otvara vrata za daljnje nezakonito iskorištavanje igrača od njihovih menadžera.

Nezadovoljan takvim stajalištima Županijskog suda u Zagrebu, koji nije primijenio važeće propise koji štite nogometaša od ropskih uvjeta, Eduardo Da Silva je odlučio nastaviti pravnu bitku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske.

Po ovlasti Eduarda Da Silve
Ivica Crnić, dipl. iur. odvjetnik”