Generalov politički boj: Političari se boje lustracije jer su oni na položajima, a dosjei u Beogradu

U EMISIJI Markov trg na Z1 televiziji gostovao je general Željko Glasnović koji je dan prije predaje kandidacijskih lista odlučio ne ići na listu HDZ-a u 11. izbornoj jedinici – dijaspori.

Budući je ta izborna jedinica tradicionalna biračka ‘utvrda’ HDZ-a, a Glasnović je na prethodnim izborima preferencijalno dobio daleko više glasova od svih ostalih kandidata zajedno, ovaj njegov potez stvorio je jednu politički vrlo zanimljivu situaciju.

Koji su bili razlozi zašto ste odustali od HDZ-a i odlučili ići samostalno sa svojom listom na izbore?

Nisam znao da sam bio četvrti na HDZ-ovoj listi. Prošle sam izbore bio osmi i morao sam personalizirati kampanju da dođem na prvo mjesto. Kada negdje, kao ja u HDZ-u, niste dobrodošli, ako ćete im otežavati onda je najbolje otići. Shvatio sam kad ste slobodni možete puno više učiniti, a nisam htio statirati u Saboru. Znam svoje mogućnosti i sposobnosti, znam što je hijerarhija i nisam bio zadovoljan kako ta struktura funkcionira. Na zadnjim sam izborima dobio više nego svi ostali kandidati zajedno. Ja nemam konop oko vrata pa da mi netko poteže zvono. Imam svoje mišljenje.

Kako biste opisali tih osam mjeseci u Saboru u klubu HDZ-a?

Nisam imao ni ured ni ljude oko sebe, ali sam primao puno ljudi koje je potpuno uništio taj socijalistički sustav koji i danas imamo, ta kaljuža, javašluk u pravosuđu. Bilo je tu raznih slučajeva. Primjerice, branitelja kojima su zbog nekih sudskih postupaka dolazile ovrhe po osamsto tisuća kuna. Ovakav sustav kakav je u Hrvatskoj, ja bih nazvao ‘Croslavija’, jer je ovo potpuno preslikana neefikasnost bivše države. Uostalom, kako možete očekivati da ljudi koji su vodili državu zadnjih 12 kvartala u kojima je padao BDP, da oni i dalje rade isti posao. Da je to privatna firma dobili bi nogu.

Što su vam rekli bivši kolege iz HDZ-a kada ste im rekli da odlazite?

Ja tamo nisam došao statirati, došao sam raditi. Trebamo uvezati jedinstveno hrvatsko nacionalno biće izvan, u domovini i u BiH. Tko će doći u državu gdje treba čekati tri godine za državljanstvo, čak i za pripadnike vlastitoga, hrvatskoga naroda? Tko će investirati u Hrvatsku ako treba čekati 64 tjedna za građevinsku dozvolu? Sirijske izbjeglice u Kanadi imaju veća prava nego Hrvati koji se žele vratiti u Hrvatsku. Da nema Hrvata iz BiH-a i dijaspore mi danas ne bi imali hrvatsku državu.

Danas se protiv Hrvata iz BiH pripremaju optužnice, priprema ih tužilaštvo BiH čiji su istražitelji bili lijepo primljeni i dopušteno im je slobodno kretanje po raznim arhivima po Hrvatskoj. Oni su tamo kopirali dokumente koji su im bili potrebni i sada pripremaju optužnice protiv pripadnika HVO-a i HV-a. Kako to razumjeti?

To je zastrašujuće. Imate jednog bivšeg predsjednika koji je privilegirani lažljivac. Zastrašujuće je da su se hrvatski dokumenti najviše tajnosti našli u engleskim novinama. Svaka država koja do sebe drži objavljuje takve dokumente tek kad svi sudionici umru. Što je u Hrvatskom zakonu kazna za veleizdaju? Ništa.

Da nije bilo HVO-a ne bi danas bilo federacije BiH-a. Hrvati su u postotku najviše stradali u BiH-a. Zastrašujuće je da danas imate jednu državu velikosrpsku tvorevinu koja je u BiH-a počinila 90 posto zločina. Među Hrvatima u BiH se stvara nova generacija iseljenika. Treba izjednačiti prava pripadnika HVO-a i HV-a.

Što Vi, ako zajedno s još nekim s vaše liste uđete u Sabor, možete učiniti za Hrvate iz BiH i za one u drugim zemljama širom svijeta?

Moramo vratiti povjerenje ljudi izvan domovine da se uključe u razvoj Hrvatske. Ali tko će se vratiti u Hrvatsku kad ona ima disfunkcionalni pravni sustav. Ako želite uništiti neku državu pošaljite im naše ekonomiste. To je naše tajno oružje. Dok se mi ne riješimo mentalnog komunističkog sklopa neće se ništa promijeniti. Kao papiga spominjem da nećemo dobiti profesionalnog policajca za 4,5 tisuća kuna. Ili te priče da se saborskim zastupnicima smanje plaće.

Tko su ljudi na vašoj listi?

Ima tu raznih ljudi. Njihove su biografije na facebooku. Primjerice, jedan Pero Barbarić koji je poduzetnik, vojnik i angažirao se u politici. On je ostao dole i razvija posao sa svojom obitelji. Takve ljude treba povezati s našom dijasporom. Ili recimo Spomenka Šimović koja je predsjednik udruge branitelja BiH. Ili Mirjana Ljubić, medicinska sestra koja je bila kod mene i izvukla više ranjenika nego itko koga znam. To su ljudi s moralnim integritetom s kojima se ne može manipulirati jer nemaju za sobom nikakvih ‘repova’.

To su ljudi koji mogu stvoriti jednu modernu hrvatsku desnicu, demokršćansku, temeljenu na Deset Božjih zapovjedi. Ono što je najveći problem u Hrvatskoj je ta mentalna baština komunizma koja nas sprječava da idemo naprijed. Puno je ljudi u politici u Hrvatskoj koji se najviše boje dviju riječi – porijekla imovine.

Što vam je rekao Andrej Plenković kada ste rekli da idete samostalno na izbore?

Ne poznajem mladog gospodina, želim mu sve najbolje. Želim mu sve najbolje po pitanju te hajdučije jer nisu isti kuloari u EU i rovovska bitka u Hrvatskoj.

Drugačiji je pogled s osmatračnice, a drugačiji iz rova. Gledao sam sučeljavanje, ali te televizijske govorne vježbe nemaju veze sa stvarnošću. Stvarnost je da živimo u disfunkcionalnoj državi koju vode bivši kadrovi, i mi se još nismo riješili baštine bivše države. Kad to napravimo, kad dođe ta katarza sva će se vrata otvoriti. Kad ovo postane država gdje se poštuje integritet i profesionalnost, a ne fruškogorski doktorati i diplome Đure Pucara Starog.

Nama je razoreno moralno tkivo i ljudi su izgubili sposobnost kritičnog prosuđivanja. Problem Hrvatske nisu ustaše i partizani, nego analitika. Doktrinarna nota pape Ivana Pavla je važna, ona govori da treba sudjelovati, angažirati se, a ne doma kod kuće sjediti i onda se žaliti da su za sve krivi masoni i Draža Mihailović.

Predsjednik Tuđman je u zadnjim godinama vladavine govorio o moralnoj, odnosno duhovnoj obnovi?

Treba obnoviti moralno tkivo naroda. To je temelj države. Kad moral zakaže tu uskače zakon, a kod nas je sve to uništeno, ta individualna odgovornost. Uništena je nacionalna svijest. Kritične se informacije kriju od naših ljudi. U Bibliji kažu tko traži taj i nađe, ali mi se gubimo u toj šumi informacije jer su ljudi izgubili duh rasuđivanja.

Kako komentirate aferu oko člana Državno izbornog povjerenstva da je navodno uzimao mito od Hypo banke? Kako takvi ljudi mogu nadzirati i jamčiti korektnost izbora?

Postoji ona prva zapovijed titoizma ‘druže snađi se’. Što se čudimo? Imamo takve ljude u Ustavnom sudu, politici, nevladinim udrugama. Pogledajte GONG. Oni surađuju s jednim svjetskim mešetarom. Takvi ljudi rade sve da se ta hobotnica iz bivšeg sustava nikada ne demontira.

Budući oni imaju i partijske ćelije u medijima, umrežili su cijelo društva, s takvim ljudima Hrvatska ne može dalje. Oni se protive lustraciji. Lustracija znači i objavljivanje podataka o menadžerskim kreditima.

Monstruozno je da je SDP-e zatvorio državne arhive s podacima o Jugoslaviji na još dvadeset godina. Zašto? Boje se onoga što bi tamo mogli naći o sebi. To je nakaradni sustav koji smo naslijedili. Jedan mi je čovjek rekao da bi bilo bolje ne gledati te dosjee Udbe jer bi ljudi umrli od tuge. Budući je tamo muž cinkario ženu, žena muža. Cinkarenje je bilo pokazivanje lojalnosti režimu. To nas je razorilo duhovno i moralno. Potpuno. Zato se ti ljudi boje lustracije jer oni su na položajima, a dosjei u Beogradu. To crveno plemstvo je uzelo banke, sva poduzeća i još je stvorilo jedan paralelni sustav. Jedan za njih, a drugi za nas obične Hrvate.

Nekim se umjetnicima daju desetine milijuna kuna za brisanje stražnjice hrvatskom zastavom ili da onaniraju na pozornici, a neki branitelji nemaju za lijekove. Kako razumjeti da je hrvatska država temeljem nepostojećih ugovora dala pola milijarde kuna Srpskoj pravoslavnoj crkvi ili kako objasniti 30 tisuća partizanskih mirovina i 16 tisuća naslijeđenih.

To vam je, recimo, slučaj Manolića. Radili su znanstvene radove o ulozi bosanskog tovarnog konja u NOB-u, dobivali privilegije, stanove itd. To je mentalni sklop homojugoslaventis. Oni su nastavili harač krasti iz državnih poduzeća. Najlakše je krasti iz državnih poduzeća. Zašto se neće vratiti Hrvat iz Kanade? Jer su mu oduzeta sva prava. On mora putovati šest sati avionom da bi glasao ili mu tri godine treba da dobije državljanstvo. Mi tražimo retroaktivne zakone koji će kažnjavati ratno profiterstvo. Isto tako da se odgovornost za rad na položaju protegne na 20 godina pa da se tako odgovara za taj tzv. gospodarski kriminal.

Deset godina sam radio u pravosudnoj policiji i vidio sam kako rade noćni sudovi, odnosno sudovi koji rade 24 sata. Treba ustrojiti pravosuđe i administraciju, napraviti pokretne sudove tako da idu od općine do općine i rješavali probleme. Ljudima je dosta te hajdučije. Istovremeno ako ovi sudovi nisu dio rješenja, onda su dio problema.

Kako očekivati povratak hrvatskih iseljenika koji su pobjegli pred komunističkim režimom, napravili dobar posao u inozemstvu, ako se u Hrvatskoj pojavljuju grafiti ‘Smrt fašizmu, sloboda narodu’, crvene petokrake, a potpisuju ih nekakve “Antifa Sisak” i “Radnička fronta”? I to na zidu muzeja u sisačke nadbiskupije.

Stalno se govori da je dosta prošlosti. To su sinovi boljševičkog sotonizma, sav taj sustav ‘Tito-jugenda’, te crvene omladinske organizacije imaju korijen u Sovjetskom savezu. Lenjin je rekao da su najbolji revolucionari mladići bez morala. I dok se toga ne riješimo biti ćemo kao čamac s jednim veslom, stalno ćemo ići u krug.

Nedavno su na proslavi tzv. ustanka u Srbu, korištena djeca koja su recitirala ovaj tekst: „Ako te netko pita za partiju i Tita ti mu reci da smo mi budući Titovi borci. Moj će tata da pronađe još bolji top sa kojim će da udara po neprijatelju. Moj će tata sekiricom da udara po krvnikovoj glavi“.

Ovo podsjeća na vrijeme Titovih pionira i davanje zakletve. Zamislite da se i danas pjevaju ovakve jezive pjesmice. Što to znači?

To je ta ideologije plemenite mržnje. Takve su pjesmice tjerali pjevati dječake u Ukrajini za vrijeme onog strašnog Holodomora. Gdje su danas svi oni koji su se izjašnjavali kao Jugoslaveni?

Prema popisu iz 1981. godine bilo ih je samo u Hrvatskoj 350 tisuća. Gdje su oni danas? Tu su. Promijenili su pet stranaka, dva prezimena i imaju po nekoliko računa u bankama u Lichtensteinu ili Raiffeisen banci u Austriji.