U AKTUALNU situaciju na Filozofskom fakultetu uključio se i Željko Glasnović koji je u Sabor ušao kao nezavisni kandidat s liste za dijasporu. U objavi na Facebook okomio na studente koji traže smjenu dekana Vlatka Previšića i rektora Damira Borasa.
Glasnović je studente nazvao “razmaženim derištima recikliranih komunista i kvazi intelektualcima koji nisu ništa radili u životu”. Rekao je kako je to “manjinska banda od dvjestotinjak anarhista koja blokira rad fakulteta”. “Kad manjina tlači većinu u razvijenim demokracijama to se rješava pendrekom i suzavcem”, napisao je Glasnović
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Poražene političke snage i njihovi korisni idioti započeli su medijski linč profesora Vlatka Previšića na Filozofskom fakultetu. To je već viđeni ofucani scenariji na demonstracijama Radija 101, georgijana na Trgu bana Jelačića.
Taj društveni performans izvode razmažena derišta recikliranih komunista, kvazi intelektualaca koji u životu nisu radili i kao njihovi roditelji hoće sebi osigurati ugodnu lijenost. Njih vode skojevke neobrijanih nogu koje su dobivale novac za diplomske radove kao npr. Uloga bosanskog tovarnog konja u NOB-u.
Ta manjinska banda od dvjestotinjak anarhista i boljševičkih sotonista blokira rad fakulteta i sprječava studij više od 7 000 polaznika FF.
To su nasljednici onih koji su trgali križeve s vratova hrvatske djece u osnovnim školama i prebijali one koji su bili pametniji, bogatiji, ljepši. Taj fenotip podivljaloga titojungenda može se lako prepoznati: imaju blijedi ten kao da su robijali u KPD Zenica, vratovi su im kao pet kuna, imaju duge prste od igranja video igara, a glave su im u odnosu na tijelo nesrazmjerne veličine. Kineska poslovica kaže: iza debelog lica kuca tamno srce.
Njihove AVNOJ face, ne pokazuju ni najmanji trunak ikakve emocije. Patološki mrze sve što je hrvatsko i žale za izgubljenim privilegijama njihove propale države. U razvijenim demokracijama kad manjina tlači većinu to se rješava pendrekom i suzavcem. Predlažem osnivanje zaklade koja će omogućiti jednosmjerno, bespovratno putovanje mladih titoista i njihovih vođa sa neobrijanim nogama za Piongjang. Tamo će imati sve vrijeme svijeta uvježbavati vlastitu kvazi demokraciju. Tamo kao njihovi djedovi i bake mogu vječno pjevati: saditi ćemo žito iz neba, dok gladna Amerika i Engleska gleda.”
