Pravaštvo je živio, nevjerodostojni su oni koji tvrde drugačije. Ruža Tomašić već je promijenila četiri stranke.
SRAMOTNA izjava bivše „pravašice“ a danas novopečene konzervativke Ruže Tomašić podsjeća nas na ostavštinu Ante Starčevića posebice u onom dijelu kada je govorio o slavoserbima. Samo slavoserbi, kao Tomašićka, mogu izjaviti:
“Pravaštvo nije više funkcioniralo kako je trebalo. Ono je trebalo braniti bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje, a pravaši su većinom bili svrha sami sebi. Osim toga mi smo sada u EU i pravaštvo pripada povijesti i treba jedna nova stranka koja će odgovarati na zahtjeve EU i europskog parlamenta”.
Tomašički je pravaštvo bilo svrha kako bi ostvarila svoj cilj i domogla se ,na leđima pravaške ideje EU parlamenta, iz kojeg se sada pod utjecajem engleskih Konzervativaca pretvara u konzervativku na čelu stranke istog imena – ona otvoreno priznaje: „stranka koja će odgovarati na zahtjeve EU i europskog parlamenta“ odnosno u prijevodu; bolje služiti EU nego Hrvatskoj. Tomašićka priznaje da je njoj pravaštvo poslužilo za njene političke probitke, bilo svrha i cilj, a sada ga odbacuje.
Odbaciti Pravaštvo koje je se ukorijenilo u hrvatsku nacionalnu svijest više od 150 godina može samo osoba koja niti zna što je Pravaštvo niti se bavila sa naukom Oca Domovine. Uostalom Starčević je još za života takvima poručio: „ Tko nije svoj, taj je svačiji, jer od njega ne stoji, čiji će biti. Tko se i hotice za sužnja izdaje, taj nema pravo tužiti se, što ide od ruke do ruke – što menja gospodare.“ Pa tako i Ruža Tomašić započinje svoju karijeru uz podršku Gojka Šuška (kojem nitko ne bi mogao pripisati pravaški svjetonazor), a završava u novoosnovanoj stranici Hrvatski konzervativci, čiji je predsjednik, nota bene, u pravaške redove došao iz SDP-a.
Čudni su putevi na političkoj sceni. Scena pa tako i politička u slučaju Tomašićke otkriva dva lica: kvazi pravaško koje su ogledalo u parolama „bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje“ koje odbacuje i s kojima završava svoju pravašku rolu, kako bi sa novim (ili starim) mentorima uplovila u konzervativne vode. Razotkrivanje Ruže Tomašić (u svakom zlu ima i nečeg dobra) čisti pravašku scenu od lažnih pravaških „prvoboraca“.
Prevara pravaškog biračkog tijela ne zabrinjava novokomponiranu konzervativku Ružu Tomašić. Ona će pokušati zamjeniti vučiju za janjeću kožu i uzvikivati nove parole ili davati pismena priopćenja svojih mentora koji će se kad tad otkriti, kao i lažna pravašica.
Za razliku od Ruže Tomašić, Starčević je vječan. Pravaštvo je vodilja hrvatske nacionalne svijesti koju nisu pokopale ni jedna ni druga Jugoslavija, ni politička ubojstva, pa ne mogu ni lažni pravaši.
Pravaštvo je i dalje primarno u zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa i tko će – ako ne pravaši braniti hrvatske nacionalne interese?? Slijedom narečenog, onima koji ne poštivaju Oca domovine poručujemo kako se ne odričemo one Starčevićeve:
“Ni pod Beč, ni pod Peštu, ni pod Beograd, već za slobodnu i samostalnu Hrvatsku.” Mi dodajemo ni pod EU.
A naša buduća politika voditi će se pod geslom “VIŠE HRVATSKE – MANJE EUROPE”
A. Bašić
