O presudi bivšim pripadnicima jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču za RTL je govorio povjesničar i nekadašnji pomoćnik ravnatelja hrvatske tajne službe dr. Ivo Lučić
Što ova nepravomoćna presuda znači za budućnost Hrvatske?
Ovo je dobar početak da se Hrvatska suoči sa svojom novijom poviješću i da sama krene u raščišćavanje sa svim onim situacijama koje dosad nisu raščišćene. Ja kao povijesničar, i moji kolege, zadovoljni smo s nizom dokumentacije koja nam je sada otvorena, koja je dosad bila klasificirana i na neki način tajna i nismo mogli sami rješavati ove probleme. Naravno, tu je pravosuđe pred kojim je glavni zadatak.
Kakvu ćemo korist od te tajne građe imati?
Moći ćemo neke stvari iz naše prošlosti rasvijetliti. Čuli ste danas u ovoj političkoj igri jednu zanimljivu, ali svakako netočnu, nekorektnu pa i licemjernu izjavu predsjednika SDP-a koji je prebacio lopticu HDZ-u da su Perković i Mustač i ostali osnivači HDZ-a, što nije točno. Drugo, da su oni vratili Tuđmanu putovnicu, što je opet jedan poseban problem sa samom perspektivom.
Naime, zašto se nitko ne pita zašto je Tuđmanu uopće bila oduzeta putovnica i zašto je bio zatvaran tri puta, nego je valjda problematično to što mu je netko tu putovnicu vratio. A ona je vraćena 1987. u vrijeme Univerzijade, u vrijeme kad se Jugoslavija otvarala i htjela steći kakav-takav rejting u zapadnom svijetu. Te godine su i Milovan Đilas i mnogi drugi disidenti dobili putovnice, to je vrijeme kad Jugoslavija više nije bila ono što je bila dotad.
Mislite li da će se početi otvarati arhivi u Beogradu i Podgorici i kakva je njihova vrijednost za Hrvatsku?
Izuzetno velika, pogotovo arhiva u Beogradu. Savezna služba je dolazila do svih važnijih dokumenata. Ja se nadam da će EU postaviti jedan od uvjeta, a Hrvatska tu svakako može pomoći, da otvaranje tih arhiva bude jedan od uvjeta njezinog ulaska u EU. Sama Hrvatska je bila prisiljena otvoriti arhive uglavnom zbog pritiska EU, a ne svojom voljom jer kod nas nažalost zbog umreženosti i snage tih starih struktura još uvijek ne bi došlo ni do ovakve presude.
Kako komentirati to da je obrana Perkovića tvrdila da se nije mogao pripremati u Njemačkoj, da je bio tretiran kao vođa al-Kaide. Mislite li da bi ishod bio drukčiji da mu je suđeno u Hrvatskoj?
Ne, ono što je ovdje potpuno jasno je da ni Perković ni Mustač nisu rekli ni jednu jedinu rečenicu u svoju obranu u smislu da su se branili šutnjom, da je to jedna zavjera šutnje, da je to jedna pozicija kojom su htjeli obraniti svoj dignitet obavještajaca. Čak su spremni prihvatiti doživotni zatvor nego se suočiti s onim što su i oni i njhove službe radile u bivšoj Jugoslaviji.
Mislite li da će presuda otvoriti put novim optužnicama na adresu agenata tajnih službi?
Pa to je gotovo sigurno. Već se spominju neke osobe. Nisu oni bili jedini, u lancu odlučivanja postoje mnogi drugi.
