Pozitivna diskriminacija je besmislica koja može proći samo u Hrvatskoj. Sučeljavanje kandidata za predsjednika vodili novinari srpske nacionalnosti.
U emisiji Markov trg, voditelja Marka Juriča gostovali su povjesničar Josip Jurčević te novinar Ninoslav Mogorović koji su komentirali što je to zapravo pozitivna diskriminacija nacionalnih manjina te postoji li ona uopće kao takva.
Pozitivna diskriminacija nacionalnih manjina u Hrvatskoj znači negativnu diskriminaciju hrvatskog naroda. Kako to da već stoljeće i pol u Hrvatskoj poseban status imaju nacionalne manjine, pogotovo srpska?
Kako to da u državi u kojoj nacionalne manjine broje jedva pet posto pučanstva upravljaju polovinom državnih resora? Zašto hrvatskom vladaju ljudi koji nisu bili u Domovinskom ratu?
Kako to da je na Hrvatskoj televiziji najmanje novinara hrvatske nacionalnosti? Sučeljavanje kandidata za predsjednika vodili novinari srpske nacionalnosti.
Zašto se svako otvaranje ove teme naziva prebrojavanje krvnih zrnaca?
Kada tome još pridodamo političko i anacionalno opredjeljenje Jugoslavena i članova nekadašnjeg Saveza komunista, onda dolazimo do zapanjujuće spoznaje kako je Hrvatska prestala biti država kojom hrvatski narod upravlja, nego samo živi u njoj, poput neke ugrožene vrste. Hrvatskom danas poput kolonijalnih gospodara upravljaju manjinske društvene, političke i nacionalne elite.
Kako se to dogodilo? Zar je hrvatski narod toliko glup, naivan ili genetski predisponiran za služenje drugima pa zbog toga na izborima redovito, već petnaest godina bira protuhrvatske polugangsterske političke opcije?
Mogorović je rekao kako je to potpuna besmislica: ”Nemoguće je iz toga nešto izvesti, osim Furia Radina koji je to uspio. Stečena prava koji su neki stekli, ne smiju biti umanjena nego čak uvećana, danas bi po tome trebali imati oko 50 – 60 posto Srba u Hrvatskoj ili 40 posto Jugoslavena. To je jedna glupost. Te manjine bi onda trebale biti u svim aparatima, ali nisu manjine problem, problem su jugoslaveni u Hrvatskoj, to je problem broj jedan”, objasnio je Mogorović.
”Riječ pozitivna diskriminacija ne postoji. Kod nas u Hrvatskoj postoji zakon koji čak suzbija diskriminaciju, tako da to ne postoji. Pozitivna diskriminacija je besmislica koja može proći samo u Hrvatskoj”, komentirao je povjesničar Jurčević.
Dotaknuli su se i teme oko pjevanja četničke pjesme u čast četničkom vojvodi Momčilu Đujiću, ratnom zločincu iz Drugog svjetskog rata, koju je pjevao mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije. Jurčević je komentirao kako ne bi trebalo to zamjeriti čovjeku jer on to radi cijeli život, i to nije iznimka jer mu je to posao, ali problem su naši domaći izdajnici koji potajno s njima rade.
Mogorović rekao kako ga takvi velikosrbi uopće ne zanimaju. ”To je jedna gubitnička koncepcija. Uvjeren sam da je to njihova ideologija koja je uglavnom ideologija bolesnih ljudi, oni imaju ideju da se gubitnici slave kao pobjednici. Nazivaju se kozmičkim narodom. Oni više ne mogu igrati na veliku Srbiju”, objasnio je.
Bilo je govora o etnobiznismenu Miloradu Pupovcu koji besramno ucjenjuje koga stigne, o lustraciji koju bi trebalo provesti na fakultetima – Pravnom, Filozofskom i Političkim znanostima.
Marko Jurič/Markov trg
