KI-BI-DA-BI PREDSJEDNIK

Njemu protukandidat uopće ne treba, on će srušiti samoga sebe. Demagogija, demagogija, ništa nego demagogija, nervozno prepričavanje starih viceva bez smisla za humor. Ovaj put, novinarki se ne može prigovoriti da je preskočila baš sva intrigantna pitanja u svezi s Josipovićem. Nego samo neka. Što je veselo samo po sebi, jednako koliko je ozbiljno. Čovjek, primjerice, veli da je lako utvrditi kako se on trudi/o da se slaže s obje Vlade (HDZ-ovom srpsko-hrvatskom koalicijskom, i SDP-ovom Kukuriku-koalicijskom), ali da ispada da se – eto – ipak ne slaže s njima, što je vidljivo po novinskim naslovima, ukratko nije sitina da SDP stoji iza njega ili da on stoji iza SDP-a…

Međutim, zar najbanalniji pogled na njega kao predsjednika, ne pokazuje da je on KANDIDAT SDP-a bio na prošlim, i da će KANDIDAT SDP-a biti i na ovim predsjedničkim izborima (koji, doduše, još nisu raspisani, nego on kampanju vodi tek onako, preventivno, na državni trošak)?

I još će, kaže on, prirediti prijedlog novoga Ustava (naravno, koji će prijedlog dočekati SLIJEDEĆEGA predsjednika, pa makar to bio i on osobno!), a onda će taj ki-bi-da-bi prijedlog Ustava, tj. hipotetički prijedlog hipotetičkih promjena za neko hipotetičko vrijeme na uslugu nekom hipotetičkom predsjedniku, još – obećava on! – dati građanima, nakon provedene hipotetičke javne rasprave, na ocjenu na REFERENDUMU. I to “u kompletu”, nikako članak po članak, od Preambule do “impresuma”.

A naravno da neće, čak niti ako on bude izabran za predsjednika i u slijedećem mandatu, što nije baš za vjerovati: niti će ga dati na referendum, niti postoje izgledi da bi takav njegov Ustav na referendumu prošao (osim ako mu ga ne organizira Šeks, s onakvim odredbama kakve su bile za onaj o ulasku u EU, sjećamo li se?)

Čovjek se baš dobro zabavlja.  I ja isto. I mi općenito.  A možda i Regija. I Europa. I vaskoliki, cijeli cjelcati svijet. Svi se baš dobro zabavljamo.

Kad nam može biti.