Iako su se neki mediji u Hrvatskoj raspisali o velikom nezadovoljstvu njemačkih političara od kojih je jedan i član CDU-a Günther Krichbaum, a čije je navodno nezadovoljstvo hrvatskom blokadom srbijanskih pregovora sa EU hrvatskoj javnosti izrazio i Josip Juratović (SPD), u glavnim njemačkim javnim glasilima zasad nisu zabilježene ozbiljnije kritike hrvatske vanjske politike.
A to da zbog toga službeni Berlin pozvao hrvatskog ministra dr. Miru Kovača je neistina.
Službeni Berlin nije Krichbaum, bez obzira što je on na čelu Odbora za europske poslove u njemačkom parlamentu. A ni Hrvatska nije njegova niti bilo čija igračka. Usto, pitanje je koliko je Krichbaum upoznat sa hrvatskim problemom kojeg ima sa Srbijom. A on se ne odnosi samo na pitanje hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, koji se jedino spominje. Problem je još znatno veći.
Kao najmlađa članica EU Hrvatska je prošla najteži pregovarački proces u kojem su joj nametnuti visoki kriteriji koje je morala zadovoljiti za pristupanje EU. U tom pregovaračkom procesu sve zemlje, koje su već bile članice EU, nastojale su u pregovorima sa Hrvatskom zaštititi svoje interese i ne oslabiti svoju poziciju u novoj konstelaciji snaga. Stoga je potpuno nejasno zbog čega Hrvatska ne bi u pregovorima Srbije sa Europskom komisijom zaštitila svoje interese?
Hrvatska je blokirala Srbiji otvaranje poglavlja 23. najviše zbog spornog srbijanskog Zakona o organiziaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine Republike Srbije (tkz. ZORZ), po kojem Srbija sebi daje nadležnost „mini Haaga“ na prostoru bivše Jugoslavije.
To znači da Srbija sebi daje za pravo da njeno pravosuđe ima pravo suditi za navodno počinjene zločine na teritoriju neke druge zemlje (Hrvatske, BiH, …).
Naravno da Hrvatske ne može prijeći preko toga jer je to povijesni apsurd, budući je upravo Srbija i njena tzv. JNA bila agresor na Hrvatsku. Zbog toga je i Srbija bila optužena od strane Hrvatske pred Međunarodnim sudom u Haagu za genocid, gdje je sud zaključio da su počinjena genocidna djela ubojstava, silovanja, i nasilnog premješanja stanovništva na gotovo trećini zauzetog teritorija.
Zbog spornog srbijanskog zakona oko 300 hrvatskih branitelja, koji se nalaze na tajnom popisu srbijanskih pravosudnih institucija, nalazi se u opasnosti da budu uhićeni i suđeni u zemlji koja je napravila agresiju na Hrvatsku. Isti ti danas slave oslobađajuću presudu Vojislavu Šešelju i slave četništvo.
Da je netko objasnio Gunteru Kirchbaumu ili Josipu Juratoviću svu perverziju tog spornog zakona ili ovo najnovije sa Šešeljom, možda bi oni drugačije razumjeli hrvatsku blokadu srbijanskih pregovora. Osim toga, Hrvatska nije učinila ništa drugo od onoga što su druge zemlje članice činile u pregovorima sa Hrvatskom.
Razumljivo je da Hrvatska mora iskoristiti svoju trenutačnu poziciju članstva u EU i zaštititi svoje branitelje od srbijanskog pravosuđa, jednako kao i hrvatsku manjinu u Srbiji. Nevjerojatno je da pojedini hrvatski i srpski mediji krive sada Hrvatsku i zbog pogoršanog položaja hrvatske manjine u Srbiji. Kao, da Hrvatska nije blokirala pregovore Srbiji, Hrvati u Srbiji ne bi bili tako progonjeni. Što reći na to? Zašto to ne kritiziraju oni koji u Hrvatskoj blokadi Sribje vide problem?
Pritiskati, pa i ucjenjivati, Hrvatsku da u bilateralnim pregovorima rješava probleme sa Srbijom je čista utopija. Jer, Srbija ni danas ne priznaje agresiju na Hrvatsku, niti pristaje na promjene svog zakonodavstva koje bi da ostane je iznad hrvatskog. Koja zemlja na svijetu bi to prihvatila? Neka se to zapitaju i zastupnici iz njemačkog parlamenta kojima to očio dosad nitko nije rekao a ni objasnio.
Fenixmagazin.de
